Ove godine će Poljakinje po 13. puta obilježiti Međunarodni dan žena uličnom akcijom poznatom pod nazivom manifa (što je skraćenica od manifestacija).
Ideja o manifi začeta je krajem prošlog stoljeća kada je takozvani “konsenzus o ženskim pitanjima” (što bi značilo “sve je u redu”) počeo poprimati oblik dogme. Nekoliko najznačajnijih poljskih ženskih udruga udružilo se u neformalnu skupinu kojoj su dale ime Porozumieniekobiet 8 marca, što bi u prijevodu značilo Sporazum žena 8. marta i započele borbu za veću vidljivost ženskih problema u medijima. Njihova ideja bila je da žene na Međunarodni dan žena izađu na ulice u svim poljskim gradovima s određenim, jasnim idejama i porukama.
Prva ulična akcija održana je 8. travnja 2000. godine kada se prosvjedovalo protiv restriktivnog protupobačajnog zakona, nedostupnosti kontracepcijskih sredstava i nedostatka seksualne edukacije te diskriminacije žena na tržištu rada. Mitingu je tada prisustvovalo tek 200-tinjak sudionica. Međutim, iz godine u godinu akcija je sve raširenija diljem Poljske sa sve većim brojem sudionica i sudionika. Na ovaj način povećava se vidljivost ženskog pokreta u medijima i javnosti.
Izlazeći na ulice žene žele prekinuti pasivnost vezanu uz sve vrste diskriminacije i dati potporu onima koji su suočeni s ovim problemima.
Svake godine manifa ima drugi slogan, ovisno o tome koji su trenutni aktualni politički problemi. No, koriste se i razni aspekti rodne jednakosti.
Dakle, prva manifa iz 2000. imala je slogan “Demokracija bez žena je polovična demokracija”. Protestiralo se protiv loše obiteljske politike, te se tražilo pravo na slobodan pobačaj i veću dostupnost kontracepcijskih sredstava.
Sljedeće, 2001. godine manifa je imala parolu: “Nemojte dozvoliti da budete ušutkane”. Kampanja je bila osvrt na mali broj žena koje sudjeluju u političkom životu države. Izražena je želja za veću zastupljenost žena u parlamentu, barem kroz uvođenje kvota.
Slogan manife 2002. glasio je: “Moj život, moj izbor” uz parolu 3x DA – za spolni odgoj, za kontracepciju i za pobačaj. Tada su žene napisale: “Živimo u zemlji siromaštva, nezaposlenosti i licemjerja. Žene su u teškoj poziciji, stavljene su izvan zakona, ponižavane i stigmatizirane. U Poljskoj nam nedostaje spolni odgoj, jeftinija kontracepcija, te siguran pobačaj. Nedostaje nam javna rasprava u kojoj će žene progovoriti o svojim iskustvima i svojim odgovornostima. Mi imamo pravo na izbor. Zbog toga izlazimo na ulice.”
Moto manife 2003. bio je: “Naša tijela, naša prava” prema jednoj feminističkoj knjizi. Sudionice manifestacije izrazile su svoje protivljenje svim oblicima diskriminacije kao što su nasilje u obitelji, seksizam u javnom životu, vrijeđanja žena, kršenje građanskih prava, a osobito reproduktivnih prava. Prosvjedovalo se i protiv rata u Iraku i solidariziralo sa žrtvama oružanog sukoba.
Godine 2004. manifa je održana pod parolom: “Djevojke trebaju djela”. Razmatrana su pitanja homofobije, diskriminacije i isključenosti te je kritizirana Katolička crkva za uplitanje u društveni i politički život. Poznata aktivistica za ljudska prava, feministica i autorica knjige “Svijet bez žena”, Agnieszka Graff tada je izjavila: “U Poljskoj, ljudi ne mogu govoriti o pravima žena ozbiljno. To je neugodno. Mi tražimo jednaku plaću za jednak rad i ozbiljan pristup reproduktivnim pravima. Baš kao i sufražetkinje s početka 20. stoljeća, koje su morale prevladati strah od ismijavanja i izaći na ulicu.”
Postulat manife iz 2005. glasio je: “Mi smo jake, još jače smo zajedno”. Suprotstavljalo se diskriminaciji žena i ekonomskoj diskriminaciji na temelju seksualne orijentacije. Na mnoštvu transparenata mogle su se iščitati parole poput ovih: “Smrt patrijarhatu”, “Seks da, seksizam ne”, “Feminizam je ponos”, “Naša tijela, naš život, naša prava”.
Pod sloganom: “Borimo se zajedno! Branimo svoja prava!” obilježena je manifa 2006. godine. Cilj je bio suprotstaviti se vladinoj politici zbog lošeg položaja žena na tržištu rada. Zbog loše politike žene su bile prisiljene ostajati kod kuće, a većina si to jednostavno ne može priuštiti. Demonstriralo se i protiv podređenosti obrazovanja desničarskoj ideologiji i ideološkog nametanja ograničenja o zdravstvenoj zaštiti prema kojoj bi liječnik trebao biti svećenik. Tada je po prvi puta manifa imala organiziran i poseban prostor za djecu pod nazivom Kids blok, gdje su djeca imala organiziran program, a dočekao ih je i pregršt slatkiša.
Parola 2007. bila je: “Veliki ožujak solidarnosti žena”. Ovaj put u miting su se osim žena uključili i muškarci i djeca. Prvenstveno je bila iskazana borba za ravnopravnost i planiranje obitelji, kao i za jednakost u različitosti u suradnji s LGBT organizacijama. Situacija je bila već dramatična zbog restriktivnog zakona o pobačaju, koji je osudio mnoge žene na drame i tragedije, a tada je vladajuća desnica htjela progurati nove odredbe u ustav prema kojima bi svaka žena koja zatrudni morala roditi, čak i ako može iz tog razloga izgubiti svoj život. U Poljskoj je tada oko 60 posto ljudi živjelo na društvenom minimumu, a zbog ovog rigoroznog zakona većina žena je prisiljena obavljati pobačaj na crno ili odlaziti u inozemstvo kako bi ili obavile pobačaj ili pak išle na liječenje zbog neplodnosti. U pozadini ovog sve su veći bili skandali s političarima, seksualnim uznemiravanjem na radnom mjestu, kao i povećanom nasilju nad ženama i djevojkama.
Pod sloganom “Mi želimo biti slobodne” manifa 2008. imala je samo jedan cilj: borbu za stvarnu provedbu članka 33. Ustava koji glasi: “Žene i muškarci u Poljskoj imaju jednaka obiteljska prava, politička, društvena i ekonomska. Žene i muškarci imaju jednaka prava, a osobito u obrazovanju, zapošljavanju i napredovanju, jednaku plaću za isti rad, jednako pravo na socijalnu sigurnost, kao i za primanje javnih priznanja i nagrada.” Monika Sarkowska, jedna od organizatorica prosvjeda tada je rekla: “Mi vjerujemo da je ova vrsta prosvjeda potrebna jer ženska prava u Poljskoj su još uvijek povrijeđena, iako postoje propisi o jednakosti prava žena i muškaraca. Ali stvarnost je drugačija: žene su diskriminirane na radnom mjestu, one zarađuju manje na istoj poziciji, devedeset posto su žrtve obiteljskog nasilja i seksualnog zlostavljanja. Tu je i pitanje zdravlja, kao i dostupnosti pobačaja – za sva ovako važna pitanja vrijedi se boriti. Manifa je samo jedan element našeg djelovanja. Mi želimo da nas ljudi vide, da nas gledaju na televiziji i u medijima općenito. Osim ovoga, mi čitave godine radimo, pokrenule smo radionice, skloništa za žene, te razvijamo projekte u borbi protiv nezaposlenosti. Uvjerena sam da naša aktivnosti donosi uspjeh, jer položaj žena u posljednjih nekoliko godina ipak se promijenio na bolje.”
Parola desete, jubilarne manife 2009. godine glasila je: “Svaka ekipa – ista stvar”. Činjenica jest da su Poljakinje u deset godina borbe uspjele izbjeći neke promjene u zakonu koji bi mogao povećati sudbinu žena u Poljskoj. Međutim, ipak su još uvijek diskriminirane pri zapošljavanju, obrazovanju, pravosuđu i zaštiti od nasilja. Uviđajući kako svaka vladajuća stranka ili koalicija ima svoje ideje, a položaj žena se baš i ne poboljšava, odlučile su se za ovaj slogan. Tada su organizatorice prosvjeda objedinile zahtjeve žena te ih sumirale u objavu pod nazivom “10 zahtjeva žena” koje su proslijedile vladi. Zahtjevi su bili sljedeći: provedba odredaba Zakona protiv nasilja u obitelji (učinkovita istraga i kazneni progon počinitelja nasilja), učinkovita zdravstvena skrb, liječenje neplodnosti (in vitro oplodnja), puna reproduktivna prava i seksualno obrazovanje (s pravom na kontracepciju i besplatan i siguran pobačaj), suvremeni antidiskriminacijski zakon (zabrana diskriminacije u obrazovanju i drugim sferama društvenog života), poštivanje zaposlenih majki (besplatne jaslice i vrtići), jednak roditeljski dopust i izjednačavanje prava i obaveza majki i očeva, pravna zaštita neformalnih odnosa (bez diskriminacije istospolnih zajednica, odvajanje crkve od države (religija u crkvama, a ne u školama) te paritet na izborima (uvođenje izbornih kvota).
Godine 2010. slogan je bio: “Solidarne u krizi, solidarne u borbi”. To je bio nastavak borbe žena u području gospodarstva i na radnom mjestu. Naime, žene su u Poljskoj još uvijek, kao i u mnogim drugim europskim zemljama, 20 posto manje plaćene od muškaraca za isti posao. Postavljena su važna pitanja poput: “Imamo li krizu u Poljskoj?”, “Koji su prioriteti u proračunu?” te “Zašto dijete za vrtić treba evidentirati neposredno nakon rođenja?”
Prošlogodišnja manifa imala je slogan: “Dosta je iskorištavanja žena!” Sudionice su tražile bolju zaštitu radnog odnosa. Cilj ove manife bio je protest protiv loših uvjeta zapošljavanja, prije svega medicinskih sestara i žena u supermarketima. Preko 20 posto radnika u Poljskoj zaposleno je na temelju ugovora o radu koji pruža slabiju zaštitu nego ugovor o stalnom zaposlenju. Ova manifa bila je posvećena i Izabeli Jarugi – Nowacki, jednoj od najpoznatijih političkih aktivistica, ljevičarki i prvoj opunomoćenici vlade za jednak tretman, koja je poginula u zrakoplovnoj nesreći u Smolensku u travnju 2010.
Slogan ovogodišnje manife je: “Mi smo ogorčene!” Aktivistice i aktivisti će jasno iskazati ogorčenost u suočavanju sa svakodnevnom diskriminacijom i prezirom političara spram običnih građana. Političari ne čuju glas naroda. Inzistirat će se na provedbi ciljeva iz Europske povelje o jednakosti žena i muškaraca, pravedna raspodjela sredstava gradskih i općinskih proračuna s obzirom na potrebe obaju spolova, imenovanje predstavnika na temelju ravnopravnosti spolova, uvođenje učinkovitih programa za borbu protiv nasilja nad ženama, pomoć invalidnim osobama, kroničnim bolesnicima i starijim osobama, te subvencioniranje institucija koje podržavaju roditeljstvo umjesto masovnih sportskih događaja. Žene se ovim putem žele izboriti za veća socijalna prava i socijalne ciljeve, poput vrtića, boljih javnih škola, izgradnju zdravstvenih ustanova i domova, a ne ogromnih stadiona. One su ogorčene ulaganjem u projekte usmjerene prvenstveno na muškarce, kao što je gradnja stadiona za potrebe europskog nogometnog prvenstva Euro 2012.
Stoga, pozivanje na Europsku povelju o jednakosti jest upravo iz ovih razloga, jer povelja govori o jednakosti oba spola. Ogromnim izdvajanjem iz lokalnih proračuna za potrebe Eura 2012 oštećene su žene i njihove stvarne potrebe.
Ovogodišnja manifa imala je i uvertiru. Žene su osmislile aukciju pod nazivom “Artyski dia manify” ili u prijevodu “Umjetnici za manifu” na kojoj su poznati poljski umjetnici i umjetnice priložile svoja djela. Aukcija je održana 17. veljače, a sav prilog namijenjen je upravo ovogodišnjoj 13. manifi.
Dakle, ravnopravnost spolova i u Poljskoj još uvijek traži načine za rješavanje problema. Međutim, svake godine broj pridruženih u manifa marševima raste. Manife su postale veliki festival ženskih prava. Na poseban, veseo i zabavan način Poljakinje šalju ozbiljne poruke političarima u borbi za svoja prava.
