Prošli mjesec svijet je obišla vijest o samoubojstvu 16-godišnje marokanske djevojčice Amine Filali. Utočište je pronašla u smrti, ispijajući otrov za štakore, te na taj način izbjegla daljnje zlostavljanje svojega muža za kojega je bila prisiljena vjenčati se nakon što ju je silovao.
Prema članku 475 marokanskoga kaznenog zakona “otmičar” maloljetnice može se vjenčati sa svojom žrtvom te na taj način izbjeći kazneno gonjenje, a zakon se na taj način tumači i u slučaju silovanja. U konzervativnim dijelovima Maroka nedopustivo je da djevojke stupe u spolne odnose prije braka, te sramota pada na obitelj djevojaka čak i u slučaju kada su djevojke silovane. Zakon na taj način opravdava tradicionalnu praksu koja dopušta silovateljima da vjenčaju svoje žrtve te na taj način sačuvaju čast žrtvine obitelji, ali i sami izbjegnu suđenje i kaznu zatvora.
Prema dostupnim informacijama Amina Filali bila je prisiljena vjenčati se za svoga silovatelja koji je pristao na vjenčanje tek u trenutku kada je postao svjestan da bi u protivnom mogao odslužiti kaznu zatvora zbog silovanja. Amina Filali svojoj se obitelji žalila na fizičko zlostavljanje koje trpi od strane svog silovatelja i muža, ali na tome je sve ostalo. Oni najbliži, čija bi nam potpora trebala dati snagu najtežim životnim trenucima u njezinom slučaju okrenuli su glavu, obiteljska čast i tradicija stavljeni su ispred pojedinaca i njihovih života.
Aminin slučaj nije jedini. U društvima gdje žene mogu završiti u zatvoru ukoliko prijave silovanje jer su one te koje su zavele oženjenog muškarca, gdje ih zbog silovanja mogu ubiti ili kamenovati jer su narušile obiteljsku čast, šutnja i smrt su izgleda jedini izlazi za te djevojke. Koliki broj djevojčica, djevojaka i žena šuti i trpi svoju sudbinu vjerojatno nikada nećemo znati. Koliko njih biva ubijeno svake godine radi tradicije i časti [1]? Svakako previše. U prva tri mjeseca ove godine svoj život zbog obiteljske časti izgubilo je već više od 1000 žena diljem svijeta.
U Pakistanu je prošle godine ubijeno najmanje 943 žena i djevojčica zbog časti. U samo tri Indijske države (Haryana, Punjab, Uttar) godišnje je ubijeno najmanje 900 žena zbog časti. Ubojstva zbog časti zabilježena su u mnogim zemljama – Afganistanu, Bangladešu, Brazilu, Ekvadoru, Egiptu, Indiji, Italiji, Iraku, Iranu, Izraelu, Jordanu, Pakistanu, Maroku, Švedskoj, Turskoj, Ugandi, Velikoj Britaniji… – a UN procjenjuje da godišnje život na ovaj način izgubi više od 5 000 žena. Ako uzmemo u obzir činjenicu da velika većina ubojstava iz časti nikada ne bude prijavljena i otkrivena ta brojka je sigurno puno veća.
[1] Ubojstva iz časti su djela osvete, uobičajeno smrt, počinjena od muških članova obitelji nad ženskim članovima, koje su na neki način “osramotile” svoju obitelj. Žena može biti žrtva svoje obitelji zbog mnogo razloga – odbijanje dogovorenog braka, silovanja, zahtjeva za razvod (čak i od muža zlostavljača!), zbog nevjere, pa čak i zbog navodne nevjere o kojoj nema dokaza. I sama percepcija da se žena ponašala na način koji omalovažava, sramoti njezinu obitelj dovoljna je da potakne napad na nju. (Human Rights Watch)
