Jasmina (40) je žena koja zrači pozitivnom energijom, majka jedne tinejdžerke i volonterka u Savjetovalištu za mlade Luka Ritz. Pomaže u vođenju programa ‘Pomoć u učenju’ kojeg koristi oko stotinu mladih ljudi, a savjetovalište ga provodi zahvaljujući podršci pedesetak redovnih volontera. Činjenica koja ostavlja bez teksta? Jasmina je gotovo potpuno gluha. Djevojka koju ćemo za potrebe ovoga pisma zvati Ana (25) magistrirala je pravo 2011. Poput brojnih drugih mladih ljudi bez radnog iskustva, nakon višemjesečne bezuspješne potrage za poslom u struci bila je primorana radni staž potreban za stjecanje uvjeta za polaganje pravosudnog ispita odraditi bez nakade. Svakoga dana odlazi na Županijski sud u Zagrebu i stječe znanja koja će je spremiti za obavljanje njezine profesije.
Volonterski centri u Hrvatskoj, ujedinjeni na platformi pod nazivom Hrvatska mreža volonterskih centara, dubokog su uvjerenja da između rada ove dvije žene postoji jedna bitna razlika, a sažimlje ju riječ dobrovoljnost, te su zato uputili otvoreno pismo “potaknuti zabrinjavajućim porastom medijskih objava u proteklim tjednima iz kojih proizlazi da dužnosnici koji bi trebali promicati pravilno vrednovanje rada volontera i volonterki, ali ni pojedini medijski djelatnici koji pišu o volontiranju, ovu razliku ne prepoznaju”. “Morao sam volontirati’ je oksimoron. U srcu volontiranja je dobra volja pojedinaca i ljepota slobode izbora, one slobode koja u vremenu ekonomske krize našemu društvu kronično nedostaje”, ističu.
Razliku između Jasmininog “volonterskog rada” i Aninog “stručnog osposobljavanja za rad“ prepoznaju Zakon o volonterstvu i Zakon o radu te ih različito reguliraju. Volontiranje je u Zakonu o volonterstvu definirano kao dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit bez potraživanja imovinske koristi. Njegovim donošenjem 2007. godine Republika Hrvatska potvrdila je da prepoznaje rad poput Jasmininog – neplaćeni rad koji “običnom” čovjeku omogućuje da postane pokretač pozitivnih promjena u vlastitom društvu.
Tek je nekoliko mjeseci prošlo otkako je obilježena Europska godina volontiranja 2011, a vrijednost volontiranja kao iskaza aktivnog građanstva stavljena u fokus europske javnosti. “Smatramo da je u posljednjim koracima pristupanja Europskoj uniji od neobične važnosti da zadržimo svijest o važnosti volonterskog rada koji je utkan u vrijednosni sustav zajednice zemalja u koju ulazimo”, ističu volonterski centri.
Izvješće Ujedinjenih naroda o stanju volonterstva izrađeno 2011. ističe da podrška volonterskim aktivnostima ne znači i podršku vladama za smanjenje proračunskih sredstava ili zamjenu za plaćeni rad. “U prvom redu”, stoji u izvještaju, “volontiranje treba biti izraz slobodne volje, a ne obveza određena zakonom, ugovorom ili zahtjevima akademskog usavršavanja. […] Obvezni angažman koji uključuje dobrotvorni rad u zajednici kao posljedicu kazne, ili civilno služenje vojnog roka ne spadaju u definiciju volontiranja.”
“Prepoznajemo akutnu potrebu odgovaranja na visoku nezaposlenost, no uvjereni smo da je pritom moguće osmisliti mjere koje se neće negativno odraziti na temeljne društvene vrijednosti. Stoga pozivamo obnašatelje javnih dužnosti kao i medijske djelatnike da u svojim budućim istupima i izvještavanju vezanima uz područje rada i zapošljavanja pokažu da prepoznaju i cijene vrijednost volonterskog rada građanki i građana Hrvatske”, naglašeno je u otvorenom pismu kojeg potpisuju Volonterski centar Zagreb, Volonterski centar Osijek, Udruga “Mi” (Split) te Udruga za razvoj civilnog društva SMART .
