Svečanim eventom u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu održana je svojevrsna komemoracija Queer Zagreb festivala i njegovog posljednjeg izdanja koje se zatvara danas, 30. travnja. U HNK-u je izložena cvjetna instalacija Saše Šekoranje uz knjigu dojmova, poklon Queeru.
Svečanu oproštajku upriličio je genijalni ženski, lezbijsko feministički zbor Le Zbor, koji je prvotno otpjevao Lijepu našu, a nastavio s Riječkim pičkama. Naravno, dirljivi, ali i izrazito humorističan govor održao je direktor festivalskog programa Zvonimir Dobrović koji je upoznao sve prisutne s početcima Queera Zagreb.
{slika}
“Kada sam prvi put otišao u gradsku upravu s idejom festivala, rekli su mi da se radije manem festivala i nađem dečka. Slično je reagirala i moja majka koja me je upitala zašto ne mogu biti normalan peder – oženjen, s dečkima sa strane”, započeo je svoj govor, tijekom kojega se zahvalio brojnim suradnicima i suradnicama Festivala. Posebno je izdvojio Gordana Bosanca i Adrianu Dobrović, koji su zatim pozdravljeni dugotrajnim aplauzom. Također je naglasio i izniman doprinos Karla Horvat Crnogaj, koja je u Queer teamu tek nekoliko zadnjih godina, no donijela je vidljivu promjenu i ubrizgala u cijeli projekt posebnu energiju.
{slika}
Nakon želja i pozdrava, prikazao se i kratki film nastao u produkciji Domina o deset godina Queer Festivala. Ceremoniju je vodila Biljana Kosmogina, koja je istaknula kako je Queer Festival obavio svoju funkciju jer Zagreb je ‘pokviren’ grad, bez obzira htjeli neki to priznati ili ne.
{slika}
Na zatvaranju je nastupio i Angelo Madureira, s izvedbom Delirij. Rad Angela Madureire već je predstavljen hrvatskoj publici u okviru izvedbenih produkcija udruge Domino na Queeru 2008. i Perforacijama 2011. Delirij podlogu nalazi u brazilskom tradicionalnom plesu frevo, koji objedinjuju spektar glazbenih stilova i plesnih koraka. Druženje je nastavljeno u Hotpotu uz performanse talijanske grupe Eyes Wild Drag.
{slika}
U ponedjeljak se zatvar Queer uz izvedbu Raimunda Hoghea u Muzeju suvremene umjetnosti Umrem li, ostavite balkon otvoren (20h). Predstava je intimni pogled na vrijeme osamdesetih, na epidemiju AIDS-a, vrijeme provedeno s Pinom Bausch, na vlastite koreografske uzore i Hervéa Guiberta.
Više o izvedbi:
Izvedba: Raimund Hoghe (Njemačka): Umrem li, ostavite balkon otvoren
20:00 – 23:00, Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 17
Ovogodišnji Queer Zagreb festival se zapravo programski gradio oko jednog gostovanja koje je bilo prvo potvrđeno i za koje se odmah znalo da će biti završna večer desetog festivala – predstava Umrem li, ostavite balkon otvoren njemačkog koreografa Raimunda Hoghea.
Veza Hoghea sa zagrebačkom publikom traje već šest godina, i slobodno možemo reći da je mjesto koje ovaj koreograf u programu Queer Zagreba ima zaista posebno, jer se zapravo u predstavama Raimunda Hoghea u koncentratu, bez ostatka, može pročitati suverenost, suptilnost, snaga, energija, humor koju smo kroz totalitet programa nudili.
Umrem li, ostavite balkon otvoren je stih iz Lorcine pjesme i prikladan je naziv za predstavu koja se naslanja na rad iznimnog francuskog plesača i koreografa Dominique Bagoueta, koji je bio osnivač festivala Montpellier Danse. Predstava je bez zadrške Hogheovo remek-djelo, intimni pogled na vrijeme osamdesetih, na epidemiju AIDS-a, na vrijeme provedeno s Pinom Bausch, na vlastite koreografske uzore, na Hervéa Guiberta. Jezik predstave je nepogriješivo Raimundov, ne odstupa se od ritualnosti pokreta i plesa, od simbolike čistoće scene – ispunjene jedino glazbom, od značajnosti dodira i svih mogućnosti koju bliskost nosi sa sobom. Od trenutka kad Hoghe stupi na scenu, zajedno s osam plesača, svi u crnom, te od trenutka kad skidaju crninu da bi pokazali jarke boje svojih kostima, počinje iskustveni ritual kroz koji smo pažljivo vođeni.
