Odsluženje vojnog roka u Turskoj obavezno je za sve muškarce – izbjeći ga mogu jedino ako su bolesni, ako su invalidi ili homoseksualci. Ali dokazivanje homoseksualnosti je ponižavajuće iskušenje.
“Pitali su me kada sam prvi put imao analni seksualni odnos, oralni seks, sa kakvim igračkama sam se igrao kao dijete, volim li nogomet, nosim li žensku odijeću ili ženske parfeme” priča Ahmet, mladić u dvadesetima, koji je izjavio službenicima da je gej prvom prilikom nakon što je pozvan, tokom liječničkom pregleda njega i ostalih regruta.
“Imao sam dvodnevnu bradu i inače sam muževan muškarac – rekli su mi da ne izgledam kao normalan homoseksualac.” Zatim je upitan da donese fotografije sebe obučenog u žensku odijeću.
“Odbio sam taj zahtjev” priča. “Ali dao sam im drugu ponudu koju su prihvatili.” Dao im je fotografiju sebe kako se ljubi sa drugim muškarcem. Ahmet se nada da će mu to omogućiti dobivanje tzv. “ružičaste potvrde” koja ga proglašava homoseksualcem i time izuzima od obveze služenja vojnog roka.
Tokom godina gej zajednica postala je sve vidljivija u velikim turskim gradovima. Kafići i klubovi sa otvoreno gej klijentelom se otvaraju po Istanbulu i prošloljetni gay-pride marš – jednistven u muslimanskom svijetu – bio je najveći do sada. Gorkhan, uvojačen kasnih 1990-tih, ubrzo je shvatio da nije za vojsku.
“Bojao sam se oružja” prisjeća se.
Kao homoseksualca također ga je bilo strah maltretiranja i nakon nešto više od tjedan dana sakupio je dovoljno hrabrosti da objavi svoje seksualne sklonosti svome zapovjedniku. Došao je pripremljen noseći eksplicitne fotografije seksa između njega i drugog muškarca, pošto je čuo da je nemoguće izbjeći odsluženje vojnog roka bez takvih fotografija.
“Lice se mora vidjeti,” kaže Gorkhan. “I na fotografijama se mora vidjeti da ste vi pasivan partner.”
Fotografije su zadovoljile vojne liječnike. Gorkhanu je uručena ružičasta potvrda i izuzet je od obveze odsluženja vojnog roka. Ali sve skupa bilo je užasno iskustvo, kaže “I još uvijek je užasno. Zato što netko posjeduje te fotografije. Može ih pokazati u mome selu, mojim roditeljima, mojim rođacima.”
Gej muškarci kažu da točna definicija zahtjevanog dokaza ovisi o hiru vojnog liječnika ili zapovjednika. Ponekad, umjesto na fotografije, liječnici se oslanjaju na “test osobnosti”. Turska vojska odbila je ponudu BBC-ja za intervju ali umirovljeni general Armagan Kuloglu pristao je komentirati.
Otvoreno homoseksualni muškarci uzrokovali bi “probleme sa disciplinom” u vojsci, kaže, i stvorili bi nepraktične ptrebe za “odvojenim objektima, odvojenim spavaonicama, tuševima, područjima za trening”. General izjavljuje da muškarac homoseksualnih sklonosti može služiti vojsku ako taji svoje seksualne sklonosti – jeka nedavno ukinute “Don’t Ask Don’t Tell” prakse američke vojske.
{slika}
“Ali kada netko dođe i kaže da je gej onda vojska treba biti sigurna da je on stvarno gej a ne da laže kako bi izbjegao obvezu služenja vojnog roka
Društvena stigma povezana uz homoseksualnost u Turskoj je takva da je izvan urbanih sredina velikih gradova poput Istanbula i Ankare teško zamisliti muškarca koji se deklarira kao homoseksualac a to nije. Međutim sama takva mogućnost uzrokuje turskoj vojsci puno briga.
“Doktori su pod velikim pritiskom od strane svojih zapovjednika kod dijagnsticiranja homoseksualnosti i surađuju iako zapravo ne postoji postupak dijagnoze u slučaju seksualne orijentacije.” kaže jedan od psihijatara nekad zaposlenih u vojsci.
“To je medicinski nemoguće i potpuno neetično.” Na Gorkhanovoj ružičastoj potvrdi piše: “psihoseksualni poremećaj” i pored toga u zagradi “homoseksualnost”.
Turske vojne bolnice još uvijek definiraju homoseksualnost kao bolest, navodeći verziju dokumenta Američkog pshijiatriskog društva iz 1968. kao izvor. Neki ljudi u Turskoj sa ljutnjom komentiraju da su gej muškarci zapravo sretni jer barem imaju mogućnost izbjegavanja odsluženja vojnog roka – ne moraju provesti mjesece u barakama, ili se suočiti sa mogućnošću regrupacije u bitke protiv kurdskih pobunjenika. Ali za otvoreno homoseksualne muškarce život je daleko od ugodnog.
Nije rijetkost da poslodavci u Turskoj ispituju kandidate o odsluženju vojnog roka – i ružičasta potvrda može značiti odbijenicu za posao. Jedan od Gorkhanovih poslodavaca doznao je za potvrdu ne preko Gorkhana nego raspitujući su u vojsci. Nakon toga se suočio sa zlostavljanjem. Njegovi suradnici imali su uvredljive komentare dok je prolazio pored njih, drugi su odbijali razgovarati s njim.
“Ja se svejedno ne sramim. To nije moja sramota.” kaže.
Ahmet još uvijek čeka rješenje svog slučaja. Ahmet misli da je to slučaj zato jer je odbio pojaviti se u ženskoj odjeći. I još uvijek ne zna što ga čeka kada se sljedeći put pojavi pred njima. Vojska je odgodila odluku o ružičastoj potvrdi za sljedeću godinu.
Zar ne bi mogao odslužiti vojni rok tajeći svoju seksualnost? “Ne” odlučno kaže Ahmet.
“Protiv sam cijelog vojnog sustava. Ako moram izvršiti dužnost prema ovoj naciji, trebali bi mi ponuditi i ne-vojnu opciju.”
Turska vojska:
- Broji više od 660 000 vojnika – 201 782 profesionalnih vojnika i 458 768 regruta
- Odsluženje vojnog roka obavezno je za sve muškarce iznad 20
- Ne postoji mogućnost odbijanja služenja roka zbog prigovora savijesti
- Žene ne služe vojni rok
- Za one bez fakultetske diplome rok traje 15 mjeseci
- Oni sa fakultetskom diplomom rok služe ili kao rezerva 12 mjeseci ili 6 mjeseci u vojsci
Prevela Ida Jagar
