Ministarstvo znanosti i obrazovanja na svojim je službenim stranicama u srijedu konačno objavilo dugo očekivanu odluku o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Iako su mnogi stručnjaci glasno pozdravili uvođenje ovog sadržaja, osobito nekih njegovih dijelova koji se tiču spolnog ponašanja i spolno-rodne ravnopravnosti, nisu svi potpuno zadovoljni načinom na koji je projekt proveden.
Sanja Cesar iz CESI smatra da je prezentacija početkom rujna bila napravljena vrlo ishitreno bez svih potrebnih materijala pa je izazvala revolt u prvom redu nastavnika, koji program trebaju provesti, a onda i javnosti – učenika i učenica.
‘Toliko godina već radimo i govorimo o temi seksualnog odgoja da se sve to moglo napraviti puno bolje. Još prije par godina jedno od povjerenstava napravilo je analizu i objavilo da treba uvesti neki oblik seksualnog odgoja. To što je konačno uveden pozdravljam, međutim, smatram da za izradu samog kurikuluma nije ostavljeno dovoljno vremena’, naglasila je.
Prema Cesar drugi je problem taj što se u MZOS-u tvrdi da poprilična količina sadržaja već postoji te da će se u okviru zdravstvenog odgoja konačno ti sadržaji početi implementirati.
‘To je zabrinjavajući zaključak. Naime, CESI analiza postojećih udžbenika pokazala je da nedostaje jako puno sadržaja. Ja govorim o temama kao što su spolnost i rodna ravnopravnost jer to su područja koja mi pratimo. Primjerice, mladima se tek u osmom razredu osnovne škole spominju penis i vagina. Mislim da je to prekasno, baš kao što je kasno u petom govoriti o pubertetu. I u ovom novom kurikulumu o brojnim se temama govori prekasno. Osim toga, čuli smo iz prakse u školama da učenici često dobiju zadatak da tekstove koji govore o spolnosti pročitaju kod kuće jer se nastavnici ne osjećaju komotno o tome govoriti, a postoje i otpori roditelja’, objasnila je Cesar, ističući da su u CESI napravili mali stup srama u kojem su kroz šalu predstavili kakva sve znanja naši učenici na temelju postojećih udžbenika stječu, odnosno ne stječu kroz osnovno i srednje obrazovanje (pogledajte u nastavku teksta).
Cesar smatra da su dodatni sadržaji dobro odabrani, ali da su ishodi užasno ambiciozno postavljeni jer se u 45 minuta rada u razrednoj nastavi nikako se ne mogu pokriti. Nastavnici, ističe, nisu prošli obuku, literatura je manjkava, a razrednici i razrednice trebat će dosta vremena da se pripreme da govore o temama koje ranije nisu predavali. Tako će, među ostalim, svi oni koji ranije nisu htjeli ulaziti čak ni u fiziologiju spolnih organa sada odjednom trebati govoriti o značajno intimnijim temama u kojima se ne osjećaju ugodno.
‘Evo tema koje je primjerice prema Kurikulumu potrebno obraditi u trećem razredu srednje škole, a ja nisam sigurna koliko je osoba osposobljeno o njima govoriti: usporediti stereotipe i društvena očekivanja u kontekstu seksualnosti; analizirati odredbe Deklaracije o seksualnim pravima Svjetske zdravstvene organizacije; definirati pojam seksualnog zdravlja i opisati najčešće seksualne poteškoće u populaciji mladih; definirati odgovorno roditeljstvo; usporediti medicinska, religijska i feministička stajališta o prekidu trudnoće; opisati suvremene promjene vezane uz brak; analizirati različite pristupe (znanstveni, religijski i aktivistički) ljudskoj homoseksualnosti; razlikovati pojmove transseksualnost i transrodnost; prepoznati različite oblike nasilnog ponašanja i diskriminacije prema pripadnicima seksualnih manjina; izgraditi vrijednosti prihvaćanja i tolerancije seksualnih različitosti’, upozorila je.
Također smatra da je za obrađivanje određenih tema ostavljeno jako malo vremena, dok su neke teme slabo zastupljene. Tako je primjerice za temu Razvijanje vještina potrebnih za odgovorno seksualno ponašanje odvojeno svega dva školska sata.
‘Razumijem da za dodavanje satnice u školama nema dovoljno prostora. No nije dobro da su ove stvari ugurane u satove razredne nastave. Prije svega neke ih škole nemaju, a oni su također često već zasićeni drugim sadržajima jer i neki drugi predmeti poput građanskog odgoja planiraju svoje sadržaje uključiti u satove razredne zajednice’, rekla je Cesar i dodala: ‘Sve u svemu, rekla bih: Tresla se brda, rodio se miš. Digla se velika buka, a krajnji rezultat će biti jako, jako manjkav.’
Prema Cesar previše je pretenciozno očekivati da će se kroz ovakav zdravstveni odgoj do 2020. ostvariti neki rezultati koje je u jednoj prezentaciji predstavio ministar – 20 posto manje pretile djece, 20 posto manje samoubojstava, povećanje samopoštovanja i slično.
CESI stup srama
Imam 10 godina i ne znam kako se zovu moji spolni organi!
(NAŠ SVIJET 4, ŠK, 2008).
Idem u 4. razred osnovne škole i jedina žena iz hrvatske povijesti koju znam je Ivana Brlić-Mažuranić.
(EUREKA 4, ŠK, 2009).
Djeca su u 5. razredu osnovne škole čula za ‘mokraćno-spolnu cijev’, ali ne i za penis.
(MOJA PRIRODA 5, ŠK, 2009).
Tek u dobi od 14 mladima se objašnjava što je spolni ud.
(BIOLOGIJA 8, ŠK, 2009. (p.28)).
Idem u srednju strukovnu školu i ne znam što je orgazam.
(BIOLOGIJA za strukovne škole, Profil, 2009).
MZOS me uči da je cijeli svijet heteroseksualan. Imam 16 godina i udžbenik biologije kaže da se u pubertetu javlja interes za suprotni spol.
(BIOLOGIJA, udžbenik za strukovne škole, Profil, 2009).
Idem u srednju školu i nitko mi nikada nije objasnio što je spolni odnos! MZOS smatra da moram znati samo da penis tijekom spolnog odnosa može ući u rodnicu i ispustiti spermu.
(ČOVJEK, ZDRAVLJE I OKOLIŠ, udžbenik biologije za srednje strukovne škole, ŠK, 2008).
MZOS me uči, jednako kao i Crkva, da je pobačaj zločin.
(ETIKA, udžbenik za 4. razred gimnazije, ŠK, 2001).
MZOS me uči da su djeca nastala umjetnom oplodnjom klonovi i kaže da je bolje posvajanje od umjetne oplodnje.
(ETIKA, udžbenik za 4.razred gimnazije, ŠK, 2001.)
Imam 18 godina i uče me da je homoseksualnost stvar ukusa.
(ETIKA, udžbenik za 4.razred gimnazije, ŠK, 2001.)
