Vodeća britanska mlada feministica i autorica knjige “The Equality Illusion: The Truth About Women and Men Today” govori o globalnoj eksploataciji pornografije, ženinom pravu na pobačaj te o vršenju velikog pritiska na britanski parlament.
Kat Banyard nije radikalna feministica poput Andreae Dworkin, niti sjajna poput Naomi Wolf, niti se pravi važna kao što to čini Germaine Greer. Ona je mlada, skromna i obzirna. No što je to što Kat čini toliko zabrinutom? Nameće se zaključak da njezina prestrašenost proizlazi iz straha od dojma kako je feministički pokret u Velikoj Britaniji danas oživio upravo zbog nje. Sa samo 29 godina Banyard je postigla ono što se činilo nemogućim – inspirirala je novi val feminizma bez ulaska u borbu s post-feminizmom 90-ih godine, pretvorila je stare argumente u dosadne i zastarjele te učinila sebe dovoljno privlačnom kako bi se približila medijima.
UK Feminista, masovni pokret kojeg je osnovala Kat Banyard , umarširat će u britanski parlament 24. listopada s drugim feminističkim skupinama, kao što je Fawcett Society. Nakon što su Olimpijske igre, održane u Londonu ove godine, obilježene velikim poticajem za postizanje ravnopravnosti spolova glasno je odjeknula odluka jednog od britanskih ministara za smanjivanje granice pobačaja na 20 tjedana. Odjednom se prosvjed učinio izrazito hitnim. “To pokazuje da si nikada ne možemo priuštiti spokoj u pitanjima prava na pobačaj. Lako je postati zadovoljan samim sobom, no onda odjednom vidimo te napade i postanemo svjesni koliko je važno zadržati čvrst stav u pitanju donošenja odluka. Moramo otvoreno govoriti o vlastitim iskustvima jer izjave ministara stvaraju neprijateljsko raspoloženje. Jedna od tri žene tijekom svoga života ima pobačaj. Većina stanovništva Velike Britanije podržava žensko prava na izbor”, kaže Banyard.
Tijekom 90-ih godina pojavljuje se mišljenje da je seksizam mrtav, no aktivizam Kat Banyard dovodi do novih spoznaja. No postavlja se pitanje zašto su mnoge žene izgubile potrebu za feminizmom? “Tijekom 90-ih i većim dijelom prošlog desetljeća prodavana nam je svemoćna laž. Jednakost je pobijedila, bitka je završena i sada je vrijeme da uživamo u svojim pravima. Tome je dobrim dijelom doprinijela promjena i prilagodba institucija i korporacija koje se oslanjaju na seksizam te onih koje se oslanjanju na ženske nejednakosti”.
{slika}
“Komercijalna seksualna eksploatacija industrijalizirana je na globalnoj razini, a profiti za pojedince na vrhu – svodnike i pornografe – su astronomski. Pornografija je doslovno posvuda, dok je to u stvarnosti oblik snimljene prostitucije. Utjecaj ovog problema nemoguće je ignorirati.”
UK Feminista snažno surađuje s drugim skupinama kao što je Object, kako bi postigle snažniju regulaciju sex industrije. Nadalje, Banyard žrtvama smatra i muške potrošače ove industrije. “Velika većina nove generacije dječaka gledala je hardcore pornografiju na internetu, što znači da imamo generaciju dječaka čija su prva seksualna iskustva bila dio posrednog sudjelovanja u prostituciji. Oni gledaju snimljenu prostituciju i dobivaju ideje za sex.” U toj neograničenoj ponudi ispada da je ono što muškarci žele zapravo najnasilnije i ponižavajuće. Postavlja se pitanje govori li nam to nešto o samim muškarcima? Banyard navodi kako se u posljednje vrijeme može vidjeti sve više muškaraca koji javno govore o tom problemu. “Jedini je način napretka da sve više muškaraca javno prizna da se tu radi o eksploataciji, a seksualnost muškaraca ne bi se trebala bazirati na eksploataciji žene, i moramo uzeti predodžbu naše seksualnosti iz ruku grabežljivh pornografa.”
{slika}
Post-feminizam postaje znatno opušteniji od pojave serije Sex i grad, općeprihvaćene kao pornografija za žene. Sada svi u tome uživamo jednako – problem je riješen. No, Baynard se s time ne slaže. “Jednakost ugnjetavanja nije dobra strategija oslobođenja.” U današnje se vrijeme sličan argument koristi i za industriju ljepote. “Ako se pogledaju statistički podatci, još uvijek su u 90% slučajeva žene te koje podliježu kirurškim zahvatima kako bi se uklopile u ideal ljepote. Estetska je kirurgija svjesna da žene mrze svoja tijela, a rješenje koje im nude nalazi se u odlasku pod nož. Oni ne kažu kako je potrebno promijeniti kulturu koja potiče mržnju prema samome sebi i koja čini da se žene tako osjećaju.”
Druga trajna dilema feminizma nalazi se u napetosti između osobnog izbora i dužnosti. Svaka žena koja se odluči na stavljanje implantanata u grudi prenosi poruku da je to sasvim normalno te da je razumno potrošiti tisuće funti na takve zahvate. Postavlja se pitanje da li feministica koja se odluči na takvu vrstu zahvata time razočarava ostatak žena? Banyard kaže da to ne funkcionira tako. “Cijela bit feminizma nalazi se u hvatanju u koštac s kulturom koja je učinila da se žene osjećaju loše u svojim tijelima. Nitko nema pravo suditi ženu za njezine odluke donesene u vrlo seksističkoj kulturi. Žene trebaju pronaći najbolji način za preživljavanje, a koji će način one odabrati ovisi o okolnostima.”
UK Feminista je snažna i vrlo raširena feministička kampanja koja uvodi sve više sudionika u umjetnost aktivizma. Jedan od kritičara knjige Kat Banyard prigovorio je kako joj fali ljutnje da bi postigla željeni učinak. “Pojam gnjeva uvijek se iznova pojavljuje u feminističkim raspravama. Ili ste previše ljuti ili niste dovoljno. Ako ste ljuti, onda se iracionalni, ako niste ljuti onda vam nije dovoljno stalo. Ali oduvijek sam smatrala feminizam nevjerojatno nadahnjujućim.”
Prevela i prilagodila: Mirna Šimunović
