Community se prošlog četvrtka konačno vratio s četvrtom sezonom i ja, recimo, ne bih mogla biti uzbuđenija. S obzirom na to da se nije emitirao od finala prethodne sezone u svibnju, gunđanje fanova zbog promjene datuma premijere i početka emitiranja uzrokovalo je prilično negativne reakcije. U čemu je uopće stvar s ovim showom? Ljudi su prigovarali da je Community prečudan, previše meta, prepun kiselih, antipatičnih budalaština Chevyja Chasea (Chase je, uzgred, napustio show polovicom sezone).
Podcjenjivači Communitya i skeptici zamjeraju mu oslanjanje na parodiju (svaka je epizoda okvirno organizirana oko dobro poznatog filma ili žanra – za epizodu koju dolazi u četvrtak govori se da se referira na Igre gladi), povremeno opskurne verbalne i vizualne popkulturalne reference i konstantne kritike showovog tankog “četvrtog zida”. No Communityjeva neobičnost i privrženost autoreferencijalnosti upravo su ono što ga je izdvojilo od bezličnih, recikliranih šala i zapleta drugih sitcomova. Njegova sklonost parodiji nudi više od skrivenih poruka za štrebere filmoljupce. Sve te taktike stavljaju Community u poziciju, pa… feminizma.
Naravno, i Community je, kao i svaki sitcom, imao svoj dio neugodnih zapleta. No, tamo gdje druge serije posežu za dominantnom kulturom – i njenom logikom temeljenom na seksizmu, rasizmu, ruganju zbog (starije) dobi ili invalidnosti – kao zajedničkim nazivnikom svog humora, ono oko čega se svi možemo zbližiti i smijati se (“Nije li smiješno kako su muškarci lijeni!”, “Zar nije smiješno kako stari ljudi ne mogu ništa zapamtiti!”), Community postavlja samu televiziju kao temelj za svoje šale.
Community nas podsjeća da su slike i stereotipi na koje se TV oslanja apsurdni i temelji svoj humor upravo na tom apsurdnom odmaku televizijskih slika od stvarnosti.
Sjećate li se epizode serije Televizijska posla u kojoj jedan feministički blog objavljuje post s naslovom Zašto TGS mrzi žene? pa Liz Lemon angažira kao novinarku jednu komičarku – a ona ispadne seksi školarka iz noćne more, nosi kikice i jede lizalice? Poanta te epizode nije, naravno, apsurdnost figure seksi školarke – istovremena infantilizacija i seksualizacija žena – već Lemoničin previše entuzijastični feminizam: ispada da se komičarka zapravo skrivala od bivšeg dečka zlostavljača, tako da… Predmet šale je Liz!
Communityjev prikaz te šale koristi čitavu sezonu prisutnu seksualnu napetost između Annie, donedavne srednjoškolke s najboljim ocjenama u generaciji (divna Alison Brie) i Jeffa, sarkastičnog trideset-i-nešto godišnjeg odvjetnika izbačenog iz Odvjetničke komore (Joel McHalea iz The Soup). Ova romansa, naravno, ima sitcomovskog smisla: Annie i Jeff su single, privlačni odrasli ljudi. Iako likovi često ističu da bi sparivanje njih dvoje u stvarnom životu graničilo s jezivošću, to obično samo pridonosi blago neugodnoj napetosti sveobuhvatnog hoće-li-se-ili-neće luka.
Iako se Annien lik prividno savršeno uklapa u stereotip o “seksi školarki”, serija nikad ne dopušta gledateljima da se u vezi toga potpuno opuste. U epizodi treće sezone koja parodira Glee (Regional Holiday Music) Annie dovodi oba pola stereotipa o “seksi školarki” do njihovih logičkih ekstrema – i rezultat je urnebesno nelagodan. Pleše oko Jeffa u razotkrivajućoj haljini inspiriranoj outfitom Djeda Božićnjaka i dječjim glasićem pjeva “Teach Me How to Understand Christmas”. Njen ples postaje sve seksualiziraniji (grize si prste, oko Jeffa omata pernatu traku i sjedi mu u krilu), a govor i riječi pjesme koju pjeva sve infantilniji – kulminirajući u trenutku kad se Jeffova glava nađe u razini njenih grudi dok ona pjeva završni stih: “Boopy doopy, doopy, doop, sex!”
Iako smo mi gledatelji možda očekivali rijedak trenutak uživanja u priči o Annie i Jeffu ili barem seksi susret koji bi održao napetost, oduzeto nam je svako indirektno uzbuđenje i natjerani smo da se posramimo zbog toga što smo to na neki način htjeli. Podsjeća nas se koliko je stereotip o seksi školarki zapravo apsurdan. Umjesto da se ta figura iskoristi kako bi nas uvukla u romantični zaplet ili da bi inscenirala eksplicitnu feministički kritiku (koja bi neizbježno ispala moralizatorska ili samouništavajuća à la Liz Lemon), Community bira izrugivanje samom sebi – i svojim gledateljima – zbog samog padanja na tu figuru.
{slika}
Tako Communityjeva sklonost meta-referencama izvrće konvencionalni sitcomovski humor. Jednom su same žene bile predmet šale, sad je predmet šale seksizam. Community uspijeva kritizirati desetljeća televizijskog pribjegavanja stereotipima i, povrh toga, učiniti ih smiješnima.
Serija ipak ne uspijeva sve učiniti na pravi način. Neke šale i zapleti počivaju na umornim, opresivnim figurama. Promatrani slučaj: episoda Football, Feminism and You donosi zaplet temeljen na činjenici da Brittin feministički komentar uništava zabavu koja proizlazi iz zajedničkih odlazaka u ženski toalet. U Aerodynamics od Gender Abed uči djevojke vrijednoj lekciji o dobroti kad se one s ekipom s kolegija o Ženskim studijima upletu u borbu temeljenu na vrijeđanju tjelesnih karakteristika. Moje mišljenje o dekanu Peltonu moglo bi se preliti u jedan cijeli, mnogo manje pohvalni post. No Community je jedinstven među sitcomima zbog činjenice da prepoznaje i izaziva vlastite probleme – često uvlačeći u to cijeli žanr. On često navodi te televizijske stereotipe s eksplicitnom namjerom da ih izokrene i otkrije ih onakvima kakvi doista i jesu: apsurdni. I, bar u svijetu Communityja, jako zabavni.
Prevela i prilagodila: Ana Stipković
