U Japanu je češći slučaj da žene imaju fakultetstke diplome, nego muškarci, a postotak zaposlenih žena u stabilnom je porastu proteklih deset godina. Međutim, zbog određenih okolnosti, žene koje odluče postati majkama vrlo teško dolaze do dobro plaćenih poslova.
Nobuko Ito čini klasičan primjer moderne japanske poslovne žene. Ona je kvalificirana pravnica s tečnim znanjem engleskog jezika i ima iza sebe godine iskustva rada u sklapanju međunarodnih pravnih ugovora.
Međutim, Nobuko više nije zaposlena u velikoj međunarodnoj tvrtci. Zapravo, vrlo rijetko se bavi pravnim poslovima u posljednje vrijeme. Umjesto toga ona je majka troje djece, a u Japanu i dalje prevladava praksa nespojivosti majčinstva s poslovnom karijerom. Obnašanje obaju uloga pokazalo se vrlo teškim.
“Prije nego što sam rodila prvo dijete sjećam se jednog pretrpanog mjeseca u kojem sam naplatila klijentu rad od 300 sati!”, kaže Nobuko. “Dolazila bih na posao u 9 sati i odlazila u 3 ujutro a na posao bih dolazila i subotom i nedjeljom. Ukoliko želite zadržati svoja radna mjesta, zaboravite na djecu jer morate svoje živote u potpunosti posvetiti kompaniji. A ja to ne mogu učiniti, nemoguće je.”
{slika}
Kao što primjer Nobuko pokazuje, japanska kultura rada može biti vrlo brutalna zbog čega 70 posto Japanki odustaje od posla nakon što dobije prvo dijete.
Situacija je drukčija kad su u pitanju muškarci. Naime, Japanci zaostaju za europskim i američkim muškarcima kad je riječ o kućanskim poslovima – u Švedskoj, Njemačkoj i SAD-u muškarci u prosjeku provedu tri sata dnevno pomažući svojim partnericama s djecom i kućanskim poslovima dok u Japanu ta brojka iznosi jedan sat u kojem muškarci provedu svega petnaest minuta dnevno sa svojom djecom.
Što se tiče porodiljnih dopusta, muškarci u Japanu imaju pravo na tu opciju za koju se, prema podacima iz Ministarstva zdravlja i socijalne skrbi, opredjeljuje tek sićušna manjina od 2.63 posto Japanaca.
“Moj suprug nije uzeo porodiljni dopust”, kaže Nobuko. “Većina muškaraca u Japanu oklijeva iskoristiti ovu mogućnost. Neki možda žele pomoći svojim obiteljima, ali boje se da će ostati prikraćeni za promaknuća ili otpušteni s radnih mjesta ukoliko ne budu radili najviše što mogu.”
Unatoč svemu ovome velik broj žena u Japanu želi nastaviti raditi nakon što postanu majkama, no tada slijedi suočavanje s idućim problemom – nedostatak adekvatne skrbi za njihovu djecu. Naime, prema državnim statistikamau u Tokiju 20 000 djece čeka mjesto u dječjim vrtićima i ostalim centrima za dnevnu dječju skrb. Čak i kada su ta mjesta osigurana za njih je potrebno izdvojiti velike novčane svote. “Morala bih platiti oko 1000 dolara mjesečno po djetetu boravak u vrtiću”, napominje Nobuko Ito. “Privatni dječji vrtići koštaju oko 2000 dolara mjesečno po djetetu, ali uvjeti su im vrlo dobri!”, dodaje kroz smijeh.
Sve ovo ima u, u konačnici, za rezultat dvije varijante u jednakoj mjeri loše za budućnost Japana; – žene s djecom ne rade, zaposlene žene nemaju djecu. Kathy Matsui, japansko-američka ekonomistica ističe kako bi poticaj japanskim majkama da zadrže radna mjesta trebao biti nacionalni prioritet koji bi zemlji donio jednaku gospodarsku korist koliko i porast od 15 posto GDP-a. No Matsui ukazuje i na drugi, vrlo aktualan problem – smanjivanje japanske populacije. “Iako je niska stopa nataliteta zajednička među drugim razvijenim zemljama, Japan je vjerojatno jedina članica OECD-a u kojoj je brojka kućnih ljubimaca premašila broj rođenih.”
Stopa nataliteta u Japanu iznosi svega 1.37 poroda po ženskoj osobi, vidljivo ispod postotka od 2.1 potrebnog za očuvanje stabilnog porasta populacije. Također, podaci iz Europe i SAD-a ukazuju kako pomaganje ženama da zadrže radna mjesta pomaže u povećanju stope nataliteta.
Isto tako, moguće je povući paralelu između udjela zaposlenosti kod žena i porasta nataliteta. U zemljama s visokom udjelom zaposlenosti među ženama, poput Švedske, Danske i SAD-a, stope nataliteta također su više dok u zemljama s niskim udjelom zaposlenosti među ženama, poput Italije, Južne Koreje i Japana stope su niže.
Demografska kriza nije novost u Japanu; drastično smanjivanje populacije primjećeno je još 2006. godine. No, ukoliko se nastave aktualni trendovi Japan bi u sljedećoj polovici stoljeća mogao izgubiti trećinu svoje populacije!
Prevela i prilagodila: Iva Esterajher
