U utorak, 7. svibnja, u 19 sati, u zagrebačkoj Galeriji VN, Ilica 163a, otvara se izložba novosadske umjetnice Jelene Jureša pod nazivom Bilješke o PMS – u. Izložba ostaje otvorena do 24. svibnja.
Bilješke o PMS-u
Dvokanalna videoinstalacija, 54′, 2012.
Rad Bilješke o PMS-u je dvokanalna videoprojekcija koja prikazuje priču o dvije žene u različitim danima menstrualnog ciklusa, ujedno prateći njihove promijene raspoloženja i različita psihološka stanja.
Jednosatni video rad Bilješke o PMS-u, prema navodima Arijane Luburić Cvijanović, pretvara u umetnost ‘stanje na koje se prečesto odmahuje rukom’.
Rad Jelene Jureše kroz najintimnije ispovijesti o obično neizrečenim, zatomljenim mračnim mislima, porivima i potrebama izvan okvira prihvatljivog ili lijepog ponašanja, izmijenjenim slikama o sebi i drugima, te vlastitom životu, upoznaje gledatelja s unutrašnjom borbom žene privremeno ‘zatvorene zbog popisa’, kako je to formulirano u jednoj od dve isprepletene video pripovesti.
Protagonistice upadljivo različitih senzibiliteta, karaktera, dinamike i životnih okolnosti, sjedinjuju se u iskustvu čiju težinu oslikavaju brojna ponavljanja i sama dužina trajanja rada, a bliskost koju u njemu ostvaruju vješto dočarava komunikacija putem boja te suprotstavljenih prostora i pokreta likova u paralelnim projekcijama.
ANAtomija
Video, 3′ 46”, 2012.
ANAtomija je rekonstrukcija privatnog arhivskog snimka. Kao sedamnaestogodišnjakinja Jureša je bolovala od anoreksije i zbog nemogućnosti da svoju mršavost sagleda zamolila je da bude snimljena videokamerom.
Jelena Jureša (Novi Sad, 1974.) završila je studij na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Izlagala je na samostalnim i skupnim izložbama u Srbiji, Austriji, Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, Grčkoj, Italiji, Francuskoj, SAD-u. Boravila je na umjetničkim rezidencijama u Parizu 2004. i 2005. godine. Njezino vizualno istraživanje oslanja se na ispitivanje reprezentacijskih (ne)moći ‘slike’: fokus njenog rada je portret u najširem smislu, putem kojega ispituje odnos promatrača i promatranog kroz ponuđenu mogućnost razumijevanja portretiranog subjekta i problematiziranja pitanja: Što ‘slika’ govori, a što ne (?).
Jureša u središte svog umjetničkog koncepta stavlja pitanja rodnog, socijalnog, klasnog i svakog mogućeg identiteta. Fotografska slika je polazište njezinog kreativnog promišljanja drugosti, bilo da se radi o mediju fotografije, videa ili o audiovizualnoj instalaciji.
