Posljednjih nekoliko dana u Marivanu, gradu u istočnom Kurdistanu, uočena je izvanredna i neobična vrsta civilne neposlušnost koja je odjeknula diljem svijeta urušavajući pritom temelje patrijarhata. Prije nekoliko dana, lokalni sud u Iranu odredio je da je ‘nošenje tradicionalne kurdistanske ženske odjeće’ prikladna kazna za ‘kažnjavanje i ponižavanje’ osuđenika.
Kako bi izrazili solidarnost prema ženama iz Marivana koje su pogođene ovom mizoginom odlukom suda, kurdski muškarci poduzeli su ovu neobičnu inicijativu kako bi se suprotstavili dvjema vrstama diskriminacije koje ovaj koncept kažnjavanja implicira. Reagirali su na seksizam, usprotivivši se tako polovici svjetske populacije, te na rasizam usmjeren na Kurde (a sve to spojeno u koncept dvostrukog ‘ponižavanja’ muškarca pretvaranjem u kurdsku ženu) obukavši tradicionalnu kurdistansku žensku odjeću, a zatim su svoje fotografije objavili na društvenim mrežama.
U kafiću u srcu Frankfurta moja prijateljica Çiğdem i ja pile smo čaj s Masoudom Fathijem i Dlerom Kamangarom, dvojicom feminista koji stoje iza ove kampanje koja je postala međunarodna vijest.
Iranski sud u Marivanu je 15. travnja kaznio osuđenika tako što ga je natjerao da nosi tradicionalnu kurdistansku žensku odjeću u javnosti, podrazumijevajući time da je muškarcima ponižavajuće izgledati kao žena. Još dva osuđenika čekaju istu kaznu.
Kurdske feministkinje u marivanskoj Ženskoj zajednici protestirale su protiv ove bizarne sudske odluke smatrajući seksistički mentalitet u pozadini te sudske odluke neprihvatljivim. Žene koje su prosvjedovale na ulicama Marivana odjevene u crvenu tradicionalnu odjeću, sličnu kurdskoj odori koju nose mladenke, a koje su osuđenici trebali nositi, suočene su s nasiljem.
Masoud Fathi je pjesnik, novinar, politički aktivist i feminist. On je iz Marivana, kurdskog grada koji je poznar po otporu i civilnom neposluhu. Nalazeći se u blizini granice s južnim Kurdistanom i nedaleko grada Halabja, stanovništvo Marivana imalo je brojne razloge za pobune te je stoga trn u oku iranskog režima.
Kao stanovnik Marivana, Masaud nije želio prihvatiti seksističku kaznu koju je iranski sud upotrijebio kako bi ponizio osuđenika. Zamolio je prijatelja Dlera da ga fotografira odjevenog u autentičnu zelenu odjeću kurdskih žena i objavio to na svom Facebook profilu. Dodao je i rečenicu koja je postala slogan kampanje koja je ubrzo obišla svijet i iznenadila mnoge – Biti ženom nije sredstvo ponižavanja ili kažnjavanja bilo koga.
{slika}
Ubrzo su se mnogi njegovi prijatelji pridružili ovoj hrabroj inicijativi tako što su se fotografirali u ženskoj odjeći. Ono što je započelo kao individualna ideja u industrijskom gradu u Njemačkoj, ubrzo su prihvatile stotine ljudi. Stranica Kurdski muškarci za ravnopravnost je u samo tjedan dana skupila više od 9.000 fanova i fanica. Žene i muškarci iz drugih dijelova Kurdistana, Europe i Amerike izražavali su svoju solidarnost i privrženost ideji rodne ravnopravnosti dijeleći svoje fotografije.
Kako se Masoud osjećao noseći impresivnu zelenu haljinu?
“Kada sam obukao tu haljinu, odjednom sam shvatio koliko su zla šovinistički način razmišljanja te religije, ideologije i sistemi u kojima dominiraju muškarci prouzrokovali. Shvatio sam da je kultura maskulinizma uništila svijet”, kazao je.
Fotografije objavljene na Facebooku različite su koliko i kurdska nacija – slatki nasmijani dječak odjeven u crveno protivi se patrijarhatu na isti način kao i odrastao čovjek ozbiljnog izraza lica s debelim naočalama koji je odjeven u prekrasnu i šarmantnu haljinu. Neke žene odjenule se tradicionalnu odjeću kurdskih muškaraca, neke od njih stoje pokraj svojih prijatelja odjevenih u sjajuckave haljine koje nose s ponosom. Jedna majka odjevena u tradicionalnu mušku osjeću stoji samopouzdano pokraj sina koji se smiješi odjeven svijetlo plavu svjetlucavu haljinu. Neki su muškarci pokrili lica kako bi izbjegli proganjanje od strane režima.
Pojedincu je zaista lako uočiti vlastite predrasude kada promatra muškarce koji izgledaju kao ‘pravi muškarci’ – s bradama i dlakama na prsima, a neki izgledaju čak i pomalo zlobno – kako udobno sjede u šarenoj ženskoj odjeći kako bi izrazili vlastito stajalište protiv patrijarhata.
Sasan Amjadi, prijatelj Masouda i Dlera, također je pridonio ovom projektu.
“Iranski režim je fašistički i neizbježan je utjecaj te činjenice na društvo, a to dovodi do toga da dijelovi populacije dijele uvjerenja režima. Možda čak 40 posto populacije ne vjeruje u prava žena. Nisam se uopće čudno osjećao kada sam obukao žensku haljinu. Želio sam pokazati tko smo: ovako izgledamo, ovo je naša kultura i ne smijete vrijeđati našu kulturu, naše majke i naše sestre. To ne smijemo prihvatiti”, objasnio je.
‘Ne postoji slobodno društvo bez slobode za žene’
Njegova poruka drugim muškarcima je: “Ne postoji slobodno društvo bez slobode za žene. Odgovornost muškaraca je da okončaju ovu kulturu muške hegemonije”.
Muškarci iz zapadnih društava također su pribjegli nošenju ženske odjeće kako bi iskazali svoj stav protiv rodne diskriminacije. Čak se i najdemokratičnija društva moraju boriti sa silovanjima, seksizmom, homofobijom i tranfobijom. Nasilje protiv žena je globalna epidemija. Isto kao što je tabuizacija i kontrola nad ženskim tijelom i ponašanjem u ime časti seksizam jednog društva, tako porno industrija, prostitucija i nezdravi standardi ljepote predstavljaju drugi kraj patrijarhalnog spektra koji ponižava žene tretirajući ih kao objekt užitka ili vlasništvo.
{slika}
Ovaj projekt ‘preoblačenja’ efektan je način izazivanja binarnog shvaćanja roda te sredstvo za podizanje svijesti o problemima s kojima se ljudi koji nisu muškarci i heteroseksualci susreću na dnevnoj bazi.
Ipak, slučaj kurdskih muškaraca koji nose kurdsku žensku odjeću ipak je specifičniji jer istovremeno napada dvije forme ugnjetavanja. Važno je shvatiti dvostruku diskriminaciju koju ovakva vrsta kažnjavanja implicira. Ovakva vrsta kažnjavanja nije samo seksistička, ona predstavlja i pokušaj ismijavanja kurdske kulture.
Iran je u prošloj godini pogubio barem 56 Kurda. Kontinuirano se provodi politika uništenja prema kurdima i drugim etničkim skupinama ili protivnicima režima bilo koje vrste.
Dok mizogini režim tjera žene da se prekrivaju crnom tkaninom, tradicionalna kurdska (i, naravno, tradicionalna perzijska) ženska odjeća ručno je izvezena i šarena.
Preoblačenje muškaraca u ove šljokičaste i ekstravagantne odore predstavlja dvostruki udarac za režim koji pokriva, skriva i utišava žene zavijajući ih u crnilo, diskriminira različite etnicitete i vjeruje da despotizam definira moć i maskulinitet. Na koncu, šovinističko shvaćanje rodnog koncepta i nasilne strukture moći idu ruku pod ruku.
Nije ponižavajuće biti ženom, ali je ponižavajuće podržavati seksizam
Ismijavanje bogate kulture koja je stvorila osebujne haljine koje kurdski muškarci sada nose kao znak protesta te odbacivanje žena kao jednakovrijednih bića mnogo govori o seksističkoj, mizoginoj i šovinističkoj naravi iranskog režima. ‘Ponižavanje’ zatvorenika prisiljavajući ih da nose odjeću kurdskih žena stoga je simultani napad i na žene i na kurdsku kulturu. I dok iranske vlasti pokušavaju posramiti zatvorenike tjerajući ih da nose tradicionalnu odoru kurdskih žena, kurdski muškarci neustrašivo odgovaraju ustajući protiv obje vrste opresije. Jednim činom izrazili su dva stava: Biti ženom NIJE kazna te Naša kultura je prekrasna.
Nije ponižavajuće biti ženom, ali je ponižavajuće podržavati seksizam. Nije ponižavajuće nositi kurdsku tradicionalnu odjeću, već je ponižavajuće proklamirati rasizam.
Dler Kamangar talentirani je glazbenik iz prekrasnog grada Sine u istočnom Kurdistanu. Instrumenti u pozadini Masoudove fotografije su njegovi. Slaže se s Masoudom u tvrdnji da je ova Facebook akcija mali korak u dobrom smjeru. Iako su mediji i pažnja javnosti iznimno bitni, budući koraci moraju biti praktičniji i ne zadržati se samo u sferi društvenih medija.
On je također vrlo zadovoljan ishodom kampanje te objašnjava kako u budućnosti planiraju slične akcije.
Dok pije crni čaj, objašnjava mi da trenutno planiraju protest ispred iranske ambasade. Pojavit će se u ženskoj odjeći. Dlerov skepticizam prema iranskom režimu nadmašuje njegov optimizam prema borbi kurdskog naroda: “Ne čekam na reformu iranskog režima. Moramo raditi protiv negativnih struktura u našim zajednicama i društvima. Na kraju, sami smo za sebe. Moramo stvoriti vlastita rješenja”.
‘Ako potlačimo dio našeg karaktera, tlačimo sami sebe’
Poput Dlera, i Masoud se smatra feministom. Piše kolumne o pravima žena i dužnosti muškaraca da se aktivno suprotstave sistemu u kojem dominiraju muškarci. Prema njegovim riječima ‘žene su dio njihove osobnoti i karaktera’.
“Ako potlačimo dio našeg karaktera, tlačimo sami sebe. Ako jedan dio nas nije slobodan, ne možemo u cjelini biti slobodni”, rekao je.
Ispričao nam je o vlastitom razvoju sebe u smjeru feminista koji je danas. Prisjetio se jednog specifičnog događaja koji je utjecao na način na koji danas promatra svijet. Kada se prijateljica njegove sestre udala, njegova sestra ju je upitala kako se osjeća u braku. Odgovor je bio: “Nije bitno. Vidjela sam još jedan grad osim onog u kojem sam se rodila”.
Kada sam ga upitala kakva je bila reakcija njegove obitelji, prijatelja i zajednice na objavljivanje fotografije sebe na Facebooku kao visokog, tamnog muškarca odjevenog u haljinu, rekao je da mu je sestra čestitala te da je generalno primio pozitivne komentare na taj neobičan način protesta.
Ipak, neki ljudi su ga kritizirali argumentirajući da je akcija kurdskih muškarapa puki pokušaj promoviranja kurdske kulture, odnosno obična nacionalistička tendencija koja nema puno zajedničkog s pokušajem promoviranja ženskih prava.
U jednoj je TV emisiji telefonski sudjelovao razgovarajući s iranskim feministkinjama o svojoj kampanji. Kada je poklopio slušalicu, te su žene izjavile da vjeruju kako je jedina svrha te kampanje zaštita kurdske tradicije, a ne žena, te su odbile priznati bilo kakvu feminističku tendenciju njegove akcije.
{slika}
Masoud vjeruje kako je to rezultat fašistički iskrivljenog načina razmišljanja koji ne dopušta kurdskim muškarcima da budu feministi bez da se podrazumijeva da imaju druge potajne porive, što je klasičan primitivan argument koji diskriminira sve Kurde, a podrazumijeva da oni nisu sposobni razmišljati napredno, pogotovo da nisu sposobni razmišljati naprednije od vladajuće režimske elite. Stoga posebno naglašava kako je ta sudska odluka napad na obje strane, i na Kurde i na žene, a posebno na žene.
Ironično, neke od kritika dolaze od strane samih Kurda koji inzistiraju da je nacionalno pitanje bitnije od pitanja ženskih prava. Nažalost, unatoč neizmjernom i neumornom političkom aktivizmu u svim djelovima Kurdistana te činjenici da je feminizam postao ključna tema u svim kurdskim političkim sferama (barem u teoriji), i dalje postoje ljudi koji prava žena smatraju pitanjem koje je manje bitno od nacionalističkih pitanja, kao da te dvije vrste opresije nisu međusobno povezane.
Borba za slobodu žena ne smije počivati smo na ženama
Masoud odbacuje ovakav način razmišljanja te naglašava da su prava žena ključna za pokret koji želi slobodu od okupacije i eksploatacije. Njegova je tvrdnja da, što god se dogodi s Kurdistanom, ako borba za ženska prava nije u suštini same borbe za slobodu, žene će nastaviti patiti.
Slična se situacija dogodila i u Alžiru gdje su žene sudjelovale u pokretu za nacionalnu slobodu, ali je njihova situacija u društvu kasnije još nazadovala zahvaljujući činjenici da feminističke ideje nisu inkorporirane u ideju slobodne nacije. Umjesto da žene i dalje budu dijelom patrijarhalnog sistema, kurdska borba za slobodu mora praktično uključivati feminističke ideje kako bi se postigla sloboda u punom smislu te riječi.
Borba za slobodu žena ne smije počivati smo na ženama. Aktivan i praktičan aktivizam muškaraca u borbi protiv patrijarhata ključan je kako bi se postigla sveobuhvatna društvena pravednost i sloboda. Uostalom, koliko je licemjerno zahtijevati slobodnu naciju kada je polovica te iste nacije i dalje u poziciji robinja muškaraca despotskih i fašističkih svjetonazora?
Željela sam znati više o njegovim razmišljanjima vezanima za povezanost kurdske nacionalne slobode i slobode žena. Odgovorio je: “Kurdski muškarci dolaze iz kulture koja je asimilirana. Mi nismo dijelom režima, naučili smo se nositi s opresijom. Naše su reakcije na potlačenost oblikovane vlastitim bolnim iskustvima”.
Naravno da rodna diskriminacija nije usmjerena isključivo na žene. LGBT populacija također trpi maltretiranja, diskriminaciju te se ponekad suočava sa smrću u hetero-patrijarhalnom sistemu koji je dominantan na Bliskom istoku. Masoud slobodu vidi kao stanje u kojem svatko može raditi što želi i biti tko želi. Društvo mora prihvatiti individualna prava i izbore. Živi i pusti druge da žive…
Prema mom viđenju, ova kampanja je ilustracija rodne dinamike u kurdskim političkim zajednicama. Kurdi su ugnjetavani od strane svih četiriju država unutar čijih se granica prostiru (Turska, Irak, Iran, Sirija). Diskriminacija na etničkoj razini s kojom se kurdi susreću pogađa kurske žene još više jer kurdski muškarci imaju znatno lakši pristup društvenim strukturama. Kurdske žene susreću se s više slojeva opresije, onim društvenim, ekonomskim i političkim – one su potlačene među potlačenima.
{slika}
Režimi Turske, Irana, Iraka i Sirije potlačivali su kurde etnički i kreirali hiper maskulinizirane forme oružanog sukoba i opresije, a kurdi su često odgovarali feminizmom. Bilo to u militantnim redovima PKK (sjeverni Kurdistan/Turska), PJAK (istočni Kurdistan/Iran) ili YPG (zapadni Kurdistan/Sirija) gdje su žene u gerilama participirale kao jednake u nacionalnim borbama, bilo to u formi istaknutog parlamentarnog aktivizma kurdskih žena ili nezaustavljive volje pokreta Majke za mir koje su se zalagale za kraj rata i čiji su životi bili politizirani više od onih korumpiranih vlastodržaca koji su odlučivali o sudbinama njihove djece, kurdske žene postale su simbol otpora i protiv fašizma i protiv seksizma.
Ona je postala subjekt zlostavljanja režima i kao pripadnica kurdske manjine i kao žena i sada se bori protiv svih vrsta opresije. Iako su kurdi doživjeli različite moduse režimskog ugnjetavanja od strane svih zemalja u čijim se granicama nalaze, jedan slogan odjekuje na sve četiri strane Kurdistana: “Nema slobodnog društva bez slobode za žene.”
Sloboda Kurdistana mjeri se, i mora se mjeriti, razinom emancipacije žena.
Iz perspektive kurdske žene, moja draga prijateljica Çiğdem Orhan, mlada studentica filozofije iz Karakocana, Elaziga u sjevernom Kurdistanu, koja je društveno aktivna u našoj zajednici u Njemačkoj, dodaje: “Ova je akcija značajna i moćna jer je započeta od strane muškaraca koji se bore za ženska prava. To ilustrira činjenicu da su ženska prava društveni fenomen koji ne obuhvaća samo žene, već cjelokupno društvo. Muškarci koji su sudjelovali u akciji svjedoče o hrabrosti u prevladavanju svoje ‘muškosti’ oblačeći haljine, fotografirajući se u njima i objavljući ih tako da ih cijeli svijet može vidjeti”.
Oni ne ustaju za ženska prava isključivo idejno, već doslovno, fizički. Ovaj pokret Kurda pokazuje da su različite društvene grupe aktivne u zahtjevima za prava žena; to nije pitanje kojim se bave samo intelektualne elite. Ove fotografije pokazuju veliko restrukturiranje koje je kurdski pokret postigao u društvu. Namjera iranskog režima da označi nedostatak časti, neugodu i poniženje kao nešto svojstveno ženama je u potpunosti propala.
I muškarci u patrijarhalnim društvima ustaju protiv nepravde nanesene ženama
Svijet je ostao šokiran ovom izvanrednom kampanjom jer se čini nevjerojatnim da su muškarci u patrijarhalnom društvu sposobni ustati protiv nepravde dovodeći u pitanje vlastiti privilegirani status. Međutim, iako je velik put pred nama, planine Kurdistana opjevavaju žensku slobodu već dugo vremena i pričaju priče o Amazonkama koje se bore za slobodu i socijalnu pravdu. Svijet ne bi bio toliko iznenađen kada bi se samo potrudio pomno poslušati…
Je li činjenica da se Kurdi stoljićima nalaze pod despotskim režimima koji ih ugnjetavaju te poriču njihovo postojanje služeći se raznm genocidnim politikama rezultirala time da su kurdski muškarci postali osjetljivi na sve vrste ugnjetavanja, uključujući poricanje prava žena?
Je li na to utjecalo beskompromisno nastojanje kurdskih žena da sudjeluju u svakoj sferi politike kao jednake?
Ili pohvalan i hrabar aktivistički čin kurdskih muškaraca odjevenih u odjeću kurdskih žena svjedoči u prilog činjenici da je patrijarhat puki društveni konstrukt koji može i treba biti odbačen?
Vrlo vjerojatno, u pitanju je kombinacija svega toga.
Ova fantastična kampanja treba biti inspiracija ženama diljem svijeta i služiti kao primjer svim muškarcima. Priznavanje, izazivanje i nadilaženje vlastite privilegirane pozicije u društvu zahtijeva mnogo hrabrosti.
Što se mene tiče, svaki muškarac koji je sudjelovao u ovoj kampanji zaslužuje ovacije.
Prevela i prilagodila Ivana Živković
