U SAD-u ideja da tinejdžerske trudnoće uništavaju djevojkama budućnost je med i mlijeko za reklamne kampanje koje bi trebale educirati o sexu.
Rhiannon Lucy Cosslett za Guardian piše o svojem iskustvu u tim godinama. Kada su došle u seksualno aktivne godine, postojale su dvije vrste djevojaka u njenoj sredini. Jedne su, poput nje same, sanjale o karijeri i sveučilištu, te bi im trudnoća uništila svaku mogućnost odlaska na isto. “Nemoj ostati trudna“, rečenica je koja im se svakodnevno govorila, a rezultat je da se i danas, deset godina poslje, one smrtno boje trudnoće. Piju kontracepcijske tablete iako koriste kondome, a ako mjesečnica zakasni samo jedan dan trče ginekologu ili ginekologinji po tabletu za dan poslije.
Drugoj skupini djevojaka navedena rečenica nije ponavljana. Živjele su (baš kao i autorica) u malenim mjestima gdje su njihove majke ih rano rodile, njihove bake su također rano rodile njihove majke. Taj put je bio normalan generacijama u malim zajednicama, gdje ti cijela obitelj živi u krugu od 100 metara. Djeca su se često odgajala grupno – teta/baka servis, a očeva uglavnom nije bilo. Ići na fakultet tim djevojkama nije bila ni opcija, prema tome reklamne kampanje s porukama ‘uništit ćeš si budućnost s djetetom’ nisu pomagale. Slike s djecom koja govore ‘Imam duplo više šanse ne završiti srednju školu jer si me rodila kao tinejdžerica‘ nisu ostavile nikakav utisak na djevojke koje su i same imale male šanse da završe srednju školu. Zapravo, mnoge mlade majke sada započinju nove karijere, dobivaju diplome, uzimaju tečajeve, itd.
Mnogo navedenih reklama uključuju podatke poput troška podizanja djeteta (na plakatu stoji 10.000 dolara), koji je naravno isti ma s koliko god godina majka dobila dijete. Je li to znači da ako osoba nema toliko novaca, nikada ne treba biti roditelj ili roditeljica? Naravno, mladi ljudi nemaju neovisan izvor prihoda, no prihod se nikada ne može odvojiti od klase iz koje potječu. Ovakvi ekonomski argumenti samo potiču diskriminaciju i stav da su siromašni ljudi nepodobni za roditeljstvo.
{slika}
No, pošto znamo da ove reklame ciljaju na mlade majke, ideja da one ne mogu napraviti promjenu je smiješna, tvrdi Veronica Bayetti Flores na stranici feministing.com. Mlade mame se odupiru sramotnim porukama, te se obraćaju svojim zastupnicima i zastupnicama u Washingtonu zahtijevajući potporu za podizanje svojih obitelji, bore se za plaćeno bolovanje i pravo na ostanak u školi.
Veronica misli kako je društvu potrebno manje posramljivanja i veće proširenje sustava zdravstvene njege, te potpisa mladim roditeljima da ostanu u školi i uče.
Ovakve inicijative samo stigmatiziraju, a ne govore ništa po pitanju materijalnih uvjeta koji utječu na mlade obitelji i loše uvjete s kojima se iste suočavaju: pristup obrazovanju, zdravstvena skrb koju si ne mogu priuštiti, briga o djeci, smještaj… Nitko ne bi smio govoriti ljudima kada ili kako je primjereno da zasnuju obitelji.
Broj trudnoća u SAD-u pada, a za to je zaslužna edukacija o seksu i bolja dostupnost kontracepcije. Pomaže i podizanje godina starosti pri izlasku iz škole, no nikako ne pomaže posramljivanje mladih majki. Rhiannon Lucy Cosslett priznaje kako je i sama doživjela očaj s 15 godina, jer je ostala trudna. No otac joj je rekao: “Ne brini, ja volim bebe. Ja ću se brinuti o njoj, a ti možeš ići na fakultet“. Neke od njenih trudnih kolegica iz razreda možda nisu željele ići na fakultet, no i one su bile okružene tom ljubavlju. Njihove bebe su bile podignute od jakih, ponosnih žena. Zato plakati nisu u pravu: mijenjanje pelena može promijeniti svijet.
Te žene ne trebaju vaše plakate, nego vašu ljubav i nekoga da brine o njihovim trudnoćama ili budućnosti. Sada više nego ikada prije.
Teško da bi se SAD mogao uspoređivati s Hrvatskom, jer oni su neoliberalna zemlja dok mi ipak imamo europsku tradiciju, koliko god se država blagostanja u posljednjih 10-ak godina pokušavala srezati i svesti na minimum. U SAD-u ne postoji univerzalna zdravstvena njega za sve (čak ni nakon Obamine reforme), lijekovi su skupi, porodiljni ne postoji i nije plaćen, bolovanje također nije plaćeno. Za puno prava koja su nama osnovna se oni trebaju izboriti da bi uopće mlade majke imale od kuda krenuti.
Za početak, trebaju se posvetiti edukaciji kako ženske, tako i muške populacije. Rhiannon Lucy Cosslett konstatira kako su majke uglavnom prepuštene sebi i okolini u odgoju djece jer očeva uglavnom nema, no kasnije objašnjava kako mladim majkama treba ljubav koju je njen otac njoj pružio. Nisu sve djevojke bile te sreće. Sljedeće što se treba reći tim mladim djevojkama je da postoji budućnost i život i ako ne odu na fakultet. To što im fakultet nije opcija, ne znači da je trudnoća jedini mogući slijed događaja. Pošto su toliko ustrajne u borbi za nešto, trebale bi se usmjeriti na lokalne zajednice i razvitak istih – pružanje većih mogućnosti za mlade žene u zajednicama, od sporta, kulture, poslova, pa čak i do nastavka školovanja, volontiranja…
U Hrvatskoj je po pitanju prava na dječje doplatke, zdravstvene njege i bolovanja situacija lakša, no radi se ipak o tradicionalnoj sredini koja otežava život svim ženama, a pogotovo majkama tinejdžericama. U školama ne postoji nikakva obveza o podučavanju o zaštiti, a kada se to i radi, radi se loše. Uglavnom na jedan sat biologije u srednjoj školi dođe vanjski suradnik ili suradnica koji/e pokazuje navlačenje kondoma i to je to. Zdravstveni odgoj je trebao riješiti problem nedovoljne edukacije, te početi s istom u ranijoj i primjerenijoj dobi, no teško će se slijediti kurikulum tog predmeta s obzirom na pritisak pojedinih društvenih skupina. Informacije se dobivaju iz druge ili treće ruke, interneta ili časopisa. Najmanje iz provjerenih izvora. Postoje i problemi s kontracepcijom – kondomi su za srednjoškolce prilično skupi, a djevojke se uglavnom ne odlučuju za posjet ginekologu i uzimanje kontracepcije. Štoviše, u nekoliko slučajeva su doktori i doktorice odbijali i prepisati istu iz ‘moralnih razloga’, te su išli politikom posramljivanja djevojke zbog toga što je uopće tražila istu.
Dok Amerikanci i Amerikanke razbijaju okove svoje neoliberalne države da bi dali osnovna socijalna prava majkama, građani i građanke Hrvatske trebaju početi s razbijanjem okova tradicionalizma. Okrutna okolina nikad nikome nije donijela dobro.
