Kim O’Grady je menadžerski savjetnik malim i srednjim poduzetnicima/ama. Živi u Perthu, najvećem gradu na zapadu Australije. Ovo je jedan od postova njegovog bloga.
Bile su kasne 90-e, a ja sam bio u zanimljivoj fazi svoje karijere. Prvi puta u životu posjedovao sam relevantne kvalifikacije, iskustvo, te sam mogao pokazati uspješan karijerni put. Imao sam trostruki plus. Bilo je ljeto, a moj poslodavac me ljutio sa škrtarenjem, pa sam nakon trogodišnjeg ubijanja od posla odlučio da je vrijeme za odmor i promjenu posla. Samopouzdano sam dao otkaz (bez da sam palio mostove iza sebe) i pripremio se za prijavu na nove poslove.
Bio sam uspješan u menadžerskim tehnikama. Imao sam iskustva i u inženjerstvu i prodaji, te sam mogao pokazati uspjeh u svakoj prodaji i profitnoj meti koja mi je ikad bila pružena. Počeo sam se prijavljivati za uloge koje bi me još više unaprijedile i podigle karijeru na sljedeći nivo. Bilo je puno prilika, a ja sam imao nekoliko verzija molbi. Bio sam uspješan tip u svijetu uspješnih tipova: ovo ne bi trebalo biti teško.
No onda su počele stizati odbijenice. Mogao sam prihvatiti odbijanje – ide ruku pod ruku s poslom – no nakon prvih nekoliko mjeseci bio sam zbunjen. Nisam dobio nijedan intervju. Umjesto da ciljam visoko, snizio sam svoje vidike i počeo se prijavljivati na poslove gdje nije bilo mogućnosti za napredovanje. Sada sam imao sve što bi ti poslodavci/ke mogli/e poželjeti. No svejedno nisam dobio nijedan intervju. Čak ni telefonski upitnik.
Nakon otprilike četiri mjeseca moje samopouzdanje je počelo gadno padati. I ljudi koji su me odbijali su bili poslovni ljudi, kao i ja. Kako je moje poimanje da sam savršen za te poslove moglo biti toliko drukčije od njihovog? Sjeo sam i temeljno pregledao svoj životopis. Samo na temelju njega su me odbijali, pa ako je nešto u prijavi krivo, moralo je biti u životopisu.
Na sreću, vidio sam mnogo životopisa u svojoj karijeri. Bio sam zadovoljan izborom stila i pozadine, te ravnotežom detalja i sažetosti. Posebno sam bio zadovoljan s odlukom da brendiram svoje ime i podebljam ga toliko da bude odmah prepoznatljivo, i kako sam sjedio buljeći u svaki detalj mog životopisa, strašna istina mi je lagano svanula. Moje ime.
Moje ime je Kim. Tehnički, ime je rodno neutralno, no moje iskustvo je pokazalo da većina ljudi pretpostavi da je Kim žensko ime. Ništa drugo u mom životopisu me nije identificiralo kao muškarca. Prvo sam mislio da sam malo paranoičan, no inženjerstvo, prodaja i menadžment su bile sve poslovne grane u kojima su dominirali muškarci. Zamislio sam sve menadžere koje sam tijekom godina imao, stavio sebe u njihovu glavu i pregledao dokument kako bi oni to napravili. Osjećao sam se kao da su me udarili ogromnom površinom staklenog stropa po glavi.
Moj odabir da brendiram životopis podebljanim slovima mog imena očito je vrištalo da sam žena. Mogao sam lako zamisliti puno ljudi s kojima sam do tad radio kako odbacuju dokument bez da uopće dalje pročitaju što u njemu piše. Da su pročitali dalje, sljedeće bi vidjeli (kako je tada pristojnost diktirala) malo osobnih informacija, a tamo je pisalo da sam u braku i da imam djecu. To sam stavio jer znam da mnogi poslodavci/e gledaju na obitelj kao prikaz stabilnosti, no kada sam pogledao u te informacije kroz oči sredovječnog muškarca koji misli da sam žena, shvatio sam da mi šteti. Sumnjam da bi mnogi menadžeri koje sam poznavao uopće došli do druge stranice tog dokumenta.
Napravio sam jednu promjenu taj dan. Stavio sam ‘gospodin’ ispred svog imena na životopisu. Izgledalo je malo preformalno za moj ukus, no dobio sam intervju za sljedeći posao za koji sam se prijavio. I sljedeći posao također. Taj sljedeći posao je sadržavao povećanje odgovornosti u odnosu na išta što sam do tad radio. Na kraju sam pobijedio veoma kompetitivnu listu protukandidata i dobio posao na nekoliko sljedećih godina, dalje poboljšavajući moju karijeru.
Na prijašnjem poslu imao sam ženu menadžericu. Bila je jedina žena od hrpetine ljudi na mom nivou, a nije bilo nijedne na sljedećem nivou. Napredovala je do tog mjesta kroz puno godina i bila je jako dobra u tome što radi. Bila je primjer svima da se to može, no da većina žena to nije željela. Sram me je sjetiti se da sam nekada vjerovao u tu rečenicu. Još je više nevjerojatno da većina ljudi još uvijek vjeruje u to.
Prevela i prilagodila Ela Naranđa
