Baš kada pomislite da je anti-choice prosvjednicima/cama ponestalo načina da se spuste još niže na moralnoj ljestvici te da ne mogu biti više osuđujući i moralno superiorniji, oni/e vas iznenade. Protivnici/ce prava na izbor u Albauquerqueu, u New Mexicu prosvjedovali/le su protiv Holocaust museuma, bijesni/e jer se muzej ne slaže s njihovom tvrdnjom da su žene koje ne žele trudnoću moralno jednake ljudima koji su hladnokrvno ubili dvije trećine židovske populacije u Europi. Ono što je osobito neshvatljivo za zdrav razum u ovom slučaju, njihov je bijes usmjeren na kliniku nedaleko od tamo koja obavlja pobačaj nakon 28 tjedana trudnoće za žene kojima je jedini drugi izbor rađanje djece koja će trpiti strašne bolove ili umrijeti ubrzo nakon poroda – ili oboje – što znači da izjednačavaju Holokaust ne samo sa ženama koje čine ‘grijeh’ zato što se seksaju bez da žele trudnoću, nego i sa ženama koje žele imati djecu, ali ne mogu. U određenom trenutku se zapitaš ne misle li možda da si nacistkinja samo zato što si rođena kao žena.
No, nažalost, ovaj način uvredljivih i neargumentiranih analogija samo je dio procesa za protivnike/ce prava na izbor, koji/e se suočavaju s teškom dilemom kada pokušavaju natjerati druge ljude da budu jednako bijesni kao i oni što žene nastavljaju samostalno odlučivati o svojim seksualnim i reproduktivnim izborima. Popis stvari s kojima protivnici/ce prava na izbor izjednačuju pobačaj i kontracepciju, iako nisu čak nisu slični, poprilično je dugačak. Ovdje je navedeno samo par takvih uvredljivih analogija.
Kontracepcija – i seks koji ne vodi do začeća općenito – jest poput ovisničke droge. Klasik među uvredljivim analogijama, koji je American Life League (ALL) pokazao u videu koji uspoređuje želju za seksom s ovisnošću o drogi. Da, sve do toga da ovisnik/ca nije osjećao/la potrebu za drogom dok je nije počeo/la koristiti. Izgleda da ALL stvarno misli da kad ih ne bi učili o sigurnom seksu, onda mladi ljudi ne bi uopće imali potrebu istraživati.
Neovisno o uvredljivosti same usporedbe normalne ljudske želje za seksom i ozbiljnog medicinskog problema, ta analogija nema baš smisla. Nije da ovisnost o drogama odjednom postane zdrava kada se vjenčaš i imaš djecu, ali čak i protivnici/e prava na izbor, barem službeno, tvrde da je seks zdrav u kontekstu braka i djece.
{slika}
Pobačaj je poput ropstva. Ovaj je primjer uspio doći čak do predsjedničke debate, ali ga to ne čini ništa manje rasističkim ili uvredljivim. Kao i u slučaju usporedbe s Holokaustom, sve što ovakve izjave postižu jest to da pokazuju koliko malo suosjećanja protivnici/e prava na izbor imaju prema životima Židova/ki i crnaca/kinja. Kada netko poput Mike Huckabeea ne prestaje govoriti o tome kako je pobačaj jednak ropstvu, sve što ja mogu čuti jest da im taj čudni, besvjesni embrio veličine zrna graha znači više od cjelovitog ljudskog bića koje je živjelo i patilo i umiralo stoljećima zbog ropstva u Americi. Budući da gotovo svi/e protivnici/ce prava na izbor tvrde da ne žele zatvarati žene zbog pobačaja, time impliciraju da ropstvo nije kažnjivo. Uvredljivo je i zato što suptilno poručuju da je pobačaj, poput ropstva, nešto što je vrijedno ratovanja – čime opravdavaju nasilje nad onima koji/e pobačaj obavljaju.
I, kao i inače, ako samo malo razmislite o toj analogiji, ona nema nikakvog smisla. Ropstvo je značilo prisiljavanje ljudi na doživotni rad bez plaće. Spomenuti embriji nisu prisiljeni na rad niti im je oduzeta sloboda. Također, za zemlje u kojima je ropstvo nekada bilo dozvoljeno je vjerojatnije da će danas imati restriktivne zakone o pobačaju, što još više pokazuje apsurdnost ove analogije.
Legalni pobačaj je poput napada. U očajničkom pokušaju da izgleda kao da štite žene čija prava zapravo napadaju, protivnici/ce prava na izbor često će pobačaj opisivati kao napad na žensko tijelo. Neprestano tvrde da je pobačaj poput silovanja jer nema te granice uvredljivosti na kojoj se oni mogu zaustaviti. Žene koje obavljaju pobačaj su prikazane kao nevoljne sudionice koje su se magično pojavile u bolnici i koje su prisiljene proći kroz taj proces. Pobačaj se često opisuje u najsitnijim detaljima kako bi se prikazao što je nasilnije i bolnije moguće, kao da je rađanje nježan, čist povjetarac koji ti prolazi kroz kosu ili nešto tako. Za prave žrtve napada i silovanja njihove usporedbe istoga s medicinskim tretmanom uz pristanak su više nego bijedne i uvredljive.
Isto tako su i glupe. Iz razloga što je pobačaj sigurniji od poroda i pobačaj u prvom tromjesečju je gotov prilično brzo, dok je i najlakši porod puno teži i iscrpljujući. No mjesto na kojem se ova analogija zaista raspada jest pitanje pristanka. Napad i silovanje su situacije u kojima se netko drugi silom prisili na tvoje tijelo i oduzme ti kontrolu. Pobačaj je upravo suprotno za žene koje ga žele – prilika da preuzmeš kontrolu nad svojim tijelom i nad procesima nad njim. Zabrane pobačaja su te koje oduzimaju ženi kontrolu nad njenim tijelom. Istu logiku – da žene postoje kako bi bile iskorištene od strane drugih ljudi i bez vlastite kontrole – podupiru i oni koji opravdavaju silovanje, kao i zabrane pobačaja. Nije čudo što toliko protivnika/ca prava na izbor zauzima kavalirski stav kada se radi o pravom silovanju.
Loše analogije su primamljive, osobito za one koji nemaju argumenata: to je način da potaknu tvoj osjećaj moralne superiornosti i odvrate pažnju od načina na koji gledaš na problem. Loše i uvredljive analogije odgovaraju protivnicima/cama prava na izbor jer su njihovi stvarni argumenti prilično slabi i služe kao tanak pokrov za njihovo neprijateljstvo prema rastućoj snazi žena. Ali to ne znači da se mogu opravdati. Zapravo je suprotno, ako ne možeš argumentirati svoj stav bez da se koristiš uvredljivim analogijama, vrijeme je da pokupiš svoje stvari i odeš kući.
Prevela i prilagodila Tea Stipan
