U četvrtak, 26. rujna 2013. godine u Hrvatskom novinarskom domu održana je konferencija Documente na temu Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. do danas.
Uvodnu riječ održala je Vesna Teršelić, voditeljica Documente, a pozdravne govore Franciska de Jong iz Erasmusa, Gabriella Sancisi, zamjenica Veleposlanice Kraljevine Nizozemske, Zrinka Vrabec Mojzeš, izaslanica i savjetnica predsjednika Republike Hrvatske te Tamara Perišić, izaslanica ministrice kulture.
Cilj konferencije je bio predstaviti različita iskustva ljudi tijekom niza povijesnih događanja na našim prostorima (Drugi svjetski rat, poslijeratno razdoblje, vrijeme Hrvatskog proljeća, vrijeme nakon Titove smrti, uspon Miloševića na vlast, Domovinski rat te razdoblje nakon Domovinskog rata) te navesti sve zainteresirane na preispitivanje prošlosti i na značaj prošlih događaja.
Naime, Documenta posjeduje vrijednu zbirku zapisa, u kojoj je dosad prikupljeno oko 450 sjećanja kazivača i kazivačica metodom usmene povijesti. To su kazivanja ljudi iz različitih krajeva Hrvatske. Kroz njihova kazivanja prelamaju se različiti, a često i dijametralno suprotni doživljaji i iskustva. Ova zbirka je iznimno vrijedna podloga za predočavanje javnosti višeslojnosti i višeznačnosti različitih povijesnih događaja te za poticanje dubljeg i ozbiljnijeg sagledavanja sudbine i stradanja, ali i životne borbe kroz koju su prolazili ‘mali’ obični ljudi – oni koji nisu bili kreatori političkih zbivanja.
S obzirom na to da je projekt osobnih sjećanja dijelom zamišljen kao resurs za zainteresiranu znanstvenu zajednicu, dijelom je usmjeren na poticanje društvenih promjena i osvještavanje javnosti, a dijelom se može koristiti u okviru edukacijskih programa u sklopu nastave povijesti, tako su na konferenciji govorile vrsne osobe iz ovih područja, a koje su na bilo koji način imale doticaje s ovim projektom: suradnica Documente Maja Dubljević, novinari Dragutin Hedl i Tihomir Ponoš, redatelji Nenad Puhovski i Oliver Frljić, muzejska savjetnica Hrvatskog povijesnog muzeja Nataša Mataušić, kazivači Vesna Jakumetović i Đorđe Gunjević, povjesničarka Snježana Koren te publicistkinja Vesna Kesić.
Maja Dubljević iz Documente rekla je da je projekt usmjeren na društvenu funkciju kroz nekoliko bitnih elemenata. Prvi se zasniva na činjenici da je projekt realizirala Documenta – organizacija koja se bavi ljudskim pravima, osnovana kako bi poticala proces suočavanja s prošlošću na individualnoj i široj društvenoj razini. U prikupljanju i oblikovanju materijala osobita pažnja je posvećena tome da ideja o vrijednosti zaštite ljudskih prava pojedinca bude prezentirana. Prvobitno je projekt krenuo sa sjećanjima iz Domovinskog rata, no kako se interes širio, tako su sjećanja nadopunjena i s onima iz Drugog svjetskog rata, zatim iz vremena Rezolucije informbiroa i Golog otoka, kao društvenog i političkog pokreta iz 1971. godine, pa i vremena uspona nacionalizama prije početka Domovinskog rata. Posebnog kriterija za kazivače/ice nije bilo. Osnovni kriterij je bio povreda, nasilje, gubitak ili šteta koju su kazivači na neki način doživjeli u određenom razdoblju.
Novinar Dragutin Hedl također je istaknuo važnost otkrivanja različitih afera tijekom Domovinskog rata. Prije svega se ovo odnosi na razotkrivanje afera Selotejp i Garaža. O ovim aferama Hedl već neko vrijeme pokušava organizirati javnu tribinu. Međutim, prvo mu je gostoprimstvo otkazao Pravni fakultet u Osijeku, zatim hotel u kojem je inicijativa zakupila prostor, potom još jedan hotel. Sada je u pregovorima za treću lokaciju u nadi da će se tribina ipak održati. Ono što je u ovom slučaju bitno istaknuti jest da u gradu Osijeku dio lokalnih medija još uvijek drže pod kontrolom ljudi koji su osuđeni za ratne zločine. Pri tome se Hedl čudi kako javnost ne osuđuje HDSSB koji se stalno buni kako je Branimiru Glavašu bio montiran sudski proces. Dakle, HDSSB osuđuje pravomoćnu sudsku presudu i to u najvišem tijelu zakonodavne vlasti – Hrvatskom saboru!
Mirovna aktivistkinja Ana Raffai prisjetila se vremena svog djetinjstva, pa je rekla kako je to bilo lijepo vrijeme, jer je bilo bez rata, ali s druge strane to je bilo i vrijeme šutnje: nije se razgovaralo o nekim događajima, a niti o nekim osobama. Tu šutnju je zahtijevalo društvo, a mi smo ga svi skupa podržavali. Ana Raffai smatra da je svakako potrebno prestati sa šutnjama, te pričati priču, jer ‘nitko ne zna ono što ti znaš i kako vidiš neke stvari i događaje’.
Novinar Tihomir Ponoš osvrnuo se na ‘male ljude’ te naglasio kako je ovim projektom konačno omogućeno da se čuje glas i običnih tzv. ‘malih’ ljudi, a ne samo onih koji kreiraju politiku i povijest.
Redatelj i producent Nenad Puhovski istaknuo je kako snimljena zbirka u dokumentarističkom svijetu predstavlja izvrstan istraživački materijal. “Budući da je u Hrvatskoj još uvijek gotovo nemoguće doći do službenih arhiva, snimljena zbirka dodatno dobiva na vrijednosti”, zaključio je Puhovski.
Sve zapise, odnosno sva svjedočanstva možete pogledati ovdje.
