U Velikoj Britaniji je započela rasprava o zabrani nošenja burke na javnom mjestu. Iako se britanski premijer David Cameron donedavno protivio univerzalnoj mjeri zabrane, njegov glasnogovornik izjavio je kako se premijer ne bi protivio zabrani burke u obrazovnim institucijama. Isti prijedlog podržava vicepremijer Nick Clegg te nekoliko konzervativaca, posebice Phillip Hollobone.
Iako je ta mjera predlagana još 2010. godine, medijsku pozornost je nedavno privukao ministar unutarnjih poslova Jeremy Browne. Naime, on je jedan od prvih liberala koji je potaknuo javnu raspravu o tom pitanju. Ministar je izjavio kako ne osjeća ugodu jer takva mjera ograničava slobodu, no smatra da bi ona mogla biti korisna jer bi omogućila slobodu izbora djevojkama u muslimanskim zajednicama. Prema aktualnom zakonu u Velikoj Britaniji obrazovne institucije mogu same određivati pravila odijevanja pa tako i zabranu burke. Tu je mjeru iskoristilo Sveučilište u Birminghamu te je donijelo odluku da svi djelatnici, učenici i posjetitelji škole moraju maknuti vjerska obilježja kako bi ih se moglo jasno identificirati. Nakon uvođenja mjere, ustanova je optužena za diskriminaciju.
Moguća zabrana burke podijelila je mišljenja javnosti na Otoku. Većina medija smatra da će ovakva mjera unazaditi osobne slobode i ideal demokracije kojem zemlja teži. Zatražiti od žene da se identificira prije ulaska u sudnicu skidanjem burke ili drugog vjerskog obilježja smatraju prihvatljivim (no sveobuhvatnu zabranu burke u javnosti drže opasnom za javni interes i društvo u cjelini. Shaista Gohir, predsjednica udruženja muslimanskih žena u Britaniji ne protivi se zabrani obilježja u sudnici ili u obrazovnim institucijama, no sveobuhvatnu zabranu osuđuje. Smatra kako muslimanske žene ne trebaju nove restrikcije jer one ne čine puno za slobodu već kontroliraju život žene određujući joj što će nositi. Važno je da se svakoj ženi dopusti donošenje autonomnih odluka o njenom životu i tijelu, uključujući i odluku što će nositi.
Koja je cijena slobode i što ona znači?
Francuska je zabranila nošenje burke u javnosti 2010. godine. Osim zabrane, odredila je i kaznu za nepoštivanje odredbe koja iznosi 150 eura. Takva odluka utjecala je na povećanje napada na muslimanske žene koje su unatoč tome odlučile nositi burke. Na taj je način država na neki način fizičke napade na muslimanske žene učinila prihvatljivijima. Također, rasprava o nošenju burke i njena zabrana stavila je muslimanske žene i njihovu vjeru u centar rasprave. Policijska provjera žene koja je nosila burku ljetos je u pariškom predgrađu izazvala proteste i ulično nasilje. Unatoč tome, Manuel Valls, francuski ministar unutarnjih poslova izjavio je da “Zakon koji brani nošenje burki je zakon u interesu žena i protiv onih vrijednosti koje nemaju ništa s našom tradicijom i vrijednostima”.
Tako je pod izgovorom demokracije i njenih vrijednosti u razdoblju globalne ekonomske krize opet skrenuta pozornost na vjersku manjinu. Postalo je preteško odgovarati na pitanja o ekonomiji i gospodarstvu jer, uostalom, vlade nemaju ni odgovore ni rješenje za taj problem. Ljudi su očajni, društvo se sastoji od međusobno nepovezanih individua, pa kako bi se stvorila kohezija opet se koristi nacionalizam. Provjerena formula koja donosi uspjeh. Žrtve političke igre ovoga su puta muslimanske žene. Ne samo da je potpuno nepotrebno skrenuta pozornost na njih već je dano pravo pojedincima i skupinama koje su poznate po rasnoj i vjerskoj mržnji da je šire na gotovo legitiman način. Demokratska država, u slobodnom i civiliziranom društvu, kojim se toliko dići, trebala bi svojim građanima i građankama omogućiti osobne slobode koje ima pravo ograničiti samo u slučaju ako njihova osobna sloboda ugrožava osobnu slobodu drugih osoba, nacionalnu sigurnost, moral ili zdravlje. Nošenje burke na ulici ne ugrožava ništa navedeno. Većina muslimanskih žena u Europi je ionako ne nosi, a one koje je nose rijetko će se protiviti skidanju burke ako je to potrebno za identifikaciju.
Iako bi se rasprava o tome je li zabrana burki dobra ili ne za slobodu muslimanskih žena mogla voditi godinama, činjenica je da je u nekoliko godina, koliko je na snazi, Francuskoj donijela više štete nego li koristi. Tako je ideal Francuske kao utemeljitelja liberalne demokracije i zagovornika slobode, bratstva i jedinstva postao urbani mit. Velika Britanija ako nastavi ustrajati na zabrani burke mogla bi dijeliti istu sudbinu.
