Ista priča ponovno počinje: seksistički napadi usmjereni su na političku kandidatkinju na visokom položaju.
Nedavno objavljen članak u Dallas Morning Newsu, kojeg je napisao politički novinar lista, Wayne Slater, pokušao je ispraviti biografiju Wendy Davis, demokratske kandidatkinje za mjesto teksaške guvernerke. Davis je prošlog ljeta punila novinske naslovnice zbog opstruiranja restriktivnih zakona protiv pobačaja. U svom članku, Slater tvrdi da je njegova verzija priče potpunija jer su “neke činjenice zamagljene” u verziji koju su predstavili ona i njena kampanja.
Davis je samu sebe prikazala kao snažnu samohranu majku koja je uspjela završiti pravo na Harvardu i napredovati od života u kamp-prikolici do mjesta u teksaškom senatu. Budući da je Slaterov članak objavljen prošlog tjedna, konzervativni su ga mediji objeručke prihvatili kao dokaz da Davis ipak nije američka kandidatkinja iz snova.
Većina napada usmjerenih protiv Davis su seksistički. Kao što je kolumnist za Breibart.com napisao na Twitteru: “Wendy Davis: moja priča o studiranju na Harvardu na račun muža dok se on brine o djeci je priča s kojom se svaka žena može poistovjetiti”. Talking Points Memo ima bezbroj primjera takvih seksističkih napada, a Twitter su preplavili hashtagovi #MoreFakeThanWendyDavis (‘lažniji od Wendy Davis’, op.prev.), kojima se nju ismijava kao lažljivicu.
Problem je u tome što je članak u Dallas Morning Newsu, koji je prouzročio sve ove napade, u najmanju ruku upitan i nedvojbeno seksistički u pričanju Davisine priče. Slater u članku implicira da je Davis bila majka koja je zanemarila svoju djecu kako bi mogla gurati svoje obrazovanje i političku karijeru te da je iskoristila svog muža radi novca. On citira “anonimni izvor” koji tvrdi da je “Wendy Davis strahovito ambiciozna i da neće dopustiti da joj obitelj ili odgoj djece stanu na put”.
“Zamagljene činjenice” o kojima Slater govori odnose se na to što je Davis rekla da se razvela s 19 godina, dok je u stvarnosti tada bila tek odvojena od muža, a razvod je finaliziran kada je imala 21 godinu. Slater navodi kako Davis pretjeruje kada govori o životu u kamp-prikolici, objašnjavajući pritom da je “tamo živjela tek nekoliko mjeseci nakon razdvajanja od muža, a zatim se preselila u stan”.
Davisina biografija na njenoj web stranici navodi kako je troškove školovanja na Texas Christian Universityju i Harvardu platila kroz “akademske stipendije, studentske kredite i državnu potporu”, dok Slater u članku kaže da je Jeff Davis, njen drugi muž, “platio posljednje dvije godine na TCU-u”. Također, navodi da je, nakon što je Davis primljena na Harvard, “Jeff Davis iskoristio svoju ušteđevinu i na kraju podignuo i kredit da bi platio njenu zadnju godinu”. Slater ne pokušava sakriti povezivanje činjenice da se Davis razvela od muža nakon što je njeno obrazovanje isplaćeno, želeći time implicitno reći da je Davis u braku bila samo zbog novca. Isto radi kada ističe da je skrbništvo nad djecom nakon razvoda pripalo mužu, a ne njoj, citirajući njenog bivšeg muža koji je tvrdio da mu je Davis rekla da je bila “dobra majka dosada, no trenutno joj to više ne odgovara”.
Prema tvrdnjama nepolitičkog projekta Name It. Change It. (NICI), koji nastoji iskorijeniti seksizam iz političkih kampanja, seksizam je suptilno usađen u kampanje, tako da se čini gotovo kao da ga nema, ali zapravo nanosi veliku štetu političkim kandidatkinjama. NICI je napravio “Piramidu uvredljivosti” i pod naslovom “Prokleto seksistički” naveli su “loša majka” i “sponzoruša” kao dvije česte karakterizacije ženskih kandidatkinja koje se često koriste kako bi ih omalovažavali. Slaterov članak upotrebljava obje karakteristike protiv Davis.
Dallas Morning News je više puta odgovorio na kritike upućene zbog članka, ali samo kako bi ga obranio. Nisu se ispričali niti su priznali da je Slater Davisinu priču ispričao na nepotpun način, koristeći se seksističkim uvredama karakterističnima za političke kandidatkinje. Slater je i sam odgovorio na kritike i branio svoj članak, rekavši da interpretacija članka ovisi o pojedinačnoj političkoj opredijeljenosti.
U ponedjeljak, dva dana nakon što je izašao Slaterov članak, Davis je objavila otvoreno pismo u kojem kaže da “protivnici postaju sve više i više očajni” i spuštaju se “na novu razinu niskoga napadajući moju obitelj, moje obrazovanje i moj osobni život”. Navodi da je “njena priča priča o žrtvi, upornosti i ustrajnosti i itekako je istinita”.
Nadam se da jednog dana više neće biti toliko zapanjujuće što imamo dvije žene na vrhu političke ljestvice (uz Davis, natječe se i Leticia Van De Putte). Kako bi smo u tom uspjeli, moramo nastaviti prozivati medije kada nepravedno vrednuju muške i ženske političare i političarke i moramo se nastaviti boriti za rodno neutralno izvještavanje.
Prevela i prilagodila Tea Stipan
