Od svojih početaka, Coursera je bila sjajna platforma za besplatno obrazovanje svima koji imaju pristup Internetu i malo vremena za posvetiti učenju. Dostupna u 190 zemalja, s misijom besplatnog obrazovanja za sve – govorilo se tada, a tako je i funkcioniralo. Međutim, čini se da 2014. godina donosi neke nezanemarive promjene. Američka Vlada odlučila je zabraniti pristup Courseri učenicima i učenicama koji/e joj pristupaju iz zemalja koje SAD sankcionira – Irana, Sudana, Kube i Sirije.
Krajem siječnja na stranicu je stavljena obavijest kako “određene regulacije kontrole izvoza koje SAD ima zabranjuju poslovanje SAD-a i subjekata poput Coursere, velikog otvorenog online tečaja, te nuđenje usluga korisnicima i korisnicama u sankcioniranim državama”. Courserini tečajevi smatraju se uslugama i stoga spadaju pod restrikcije za one koji žive u državama na koje SAD primjenjuje sankcije. Kako bi se Coursera pridržavala izvoznih kontrola SAD-a, korisnicima/cama iz sankcioniranih država jednostavno se zabranjuje pristup stranici.
Ovakva odluka, o kojoj voditelji/ce i pokretači/ce Coursera vjerojatno nisu imali/e pravo glasa, iznenadila je mnoge, i to ne u pozitivnom smislu. Glasnogovornik Coursere rekao je kako je ovo nezahvalna situacija za njih, ali prijete im ozbiljne zakonske kazne ukoliko ne postupaju u skladu s donešenom odlukom. Nadaju se da će uspjeti pronaći alternativno rješenje i apeliraju da sve žalbe učenice i učenici prosljeđuju američkom državnom vrhu.
Situacija se prije nekoliko dana promijenila u pogledu Sirije jer SAD dopušta određene usluge koje “podupiru civilno društvo i nevladine organizacije” pa je učenicima i učenicama iz Sirije opet dozvoljen pristup određenim sadržajima koje nudi Coursera. Potpuna blokada i dalje stoji za Iran, Sudan i Kubu. Jedan od učenika iz Irana prokomentirao je to na svom blogu: “Jesu li ove sankcije također edukacijski materijali? Prošli smo tjedan ovdje u Teheranu formirali grupu za učenje kako bi se pridružili drugima, a sada ovo – razočaravajuće.” Sallar Kabouli, također iz Teherana, u članku o sankcijama ističe kako “u posljednjih nekoliko godina Vlada SAD-a kontinuirano sankcionira Iran i iranski narod zbog političkih razlika koje imaju s Vladom Irana, istovremeno tvrdeći da ne utječu na živote Iranaca, već samo kažnjavaju/pritišću Vladu. E pa, loše vijesti – činite naš život pravim paklom! Hvala što nam namećete ‘demokraciju’!”
Na odluku su se pobunili i pojedini/e profesori/ce čije kolegije imamo priliku slušati na Courseri. Jedan od njih je i prof. dr. Ebrahim Afsah sa Sveučilišta u Kopenhagenu koji je u svom mailu studentima i studenticama napisao: “Pišem vam ovo sa znatnom dozom ljutnje i tuge. Malo je stvari koje ilustriraju tvrdoglavost, kratkovidnost i običan šovinizam političke strukture SAD-a bolje od mjere do koje su njeni ideolozi spremni ići kako bi zaradili jeftine domaće političke poene, sa svojim uskogrudnim interesima, u potrazi za režimom sankcija koji je očigledno postao konstanta.”
Obrazovanje je nešto na što bi svi trebali imati pravo, ali iz SAD-a stiže poruka kako je ono, očigledno, oružje za kojim se može posezati i koje se može uskraćivati iz političkih razloga i političkih hireva. Coursera je i dalje sjajna stranica, ali – za učenike i učenice iz Irana, Sudana i Kube, kojima je možda bila prozor u neke bolje i ljepše stvari, kojima je bila prilika da komuniciraju s ljudima diljem svijeta, da uče, nadilaze stereotipove i postojeće barijere (i pomognu drugima da naprave isto), sada je – još jedna zatvorena vrata. Kako onda do svježeg zraka, kako do promjena?
