‘Ženski likovi muzeja Mimara: od ljubavnice do vladarice’ figurira kao svojevrsna izložba u izložbi, a u zagrebačkoj Mimari je možete pogledati do 31. ožujka 2014.
Naime, radi se o umjetničkom pothvatu kustosice Leile Mehulić i dizajnerice Nike Pavlinek koje, uplivom u stalni postav muzeja, kroz povijesna razdoblja – od egipatskih civilizacija do modernoga doba – tematiziraju žensku vještinu snalaženja unutar njihova podređenog položaja u različitim životnim prilikama. Tako su eksponati (ukupno 23 odabrana primjerka) stalnog postava svrstani u nekoliko skupina koje su tijekom povijesnih razdoblja označavale žensko postojanje, odnosno ženske društvene uloge, nametnute ili odabrane: majka, supruga, ljubavnica, aktivistkinja, vladarica, zaposlena i svjetovna žena, a za čije je natpise u obliku simbola zaslužan Aleksandar Korać.
Izložba se bavi problemom ženskih sloboda, prisutnim kroz čitavu povijest, pa i danas kada su žene vrlo često slabije plaćene, nalaze se u nepovoljnijem položaju na tržištu rada, teže se probijaju, češće su žrtve zlostavljanja i raznih (mizoginističkih) stereotipa.
Izložbu prate mizoginističke izjave slavnih filozofa i književnika, te njihovih oponenata i oponentica, postavljene na pod, sugerirajući tako “javni prostor u kojemu su žene obitavale”, prenosi Muzejski dokumentacijski centar, kao i prostor u kojemu su nalazile načine vlastitog samoodržanja.
Neke od izabranih izjava su sljedeće: “Kakva nesreća biti žena! Međutim, najveće je zlo baš u tome što ona to ne shvaća.” – Søren Kierkegaard; “… (žena će biti potpuno ljudsko biće) Kada bude uništeno beskonačno ropstvo žene, kada bude živjela za sebe i kroz sebe, kada joj muškarac – do tada odvratan – bude dao svoju propusnicu.” – Arthur Rimbaud; “Priroda tog odnosa (muškarca prema ženi) određuje stupanj do kojega je čovjek shvatio samoga sebe kao generičko biće, kao čovjeka.” – Karl Marx; “Žena s menstruacijom šteti žetvi, pustoši vrtove, ubija klice, utječe na opadanje voća, ubija pčele; dodirne li vino, ono postaje ocat, mlijeko se zgrušava.” – Plinije Stariji; Kada ženskost prestane biti zaštićena djelatnost, svašta se može dogoditi.” – Virginia Woolf, i mnoge druge.{slika}
O samom položaju žena kroz povijest saznaje se kroz legende postavljene uz odabrani muzejski eksponat. S obzirom da su obilježeni samo pojedini eksponati stalnog postava, posjetitelj/ica ima svojevrsnu ulogu istraživača/ice u potrazi za slikovno i tekstualno označenim muzejskim djelima, šećući se kroz dva kata postava.
Tako, čitajući legende, posjetitelj/ica može saznati razne činjenice i zanimljivosti o položaju žena. Primjerice, u Mezopotamiji novijeg sumerskog razdoblja bilo je mnogo žena koje su nadišle rodne uloge – najuspješnije poslovne žene bile su svećenice iz imućnih obitelji. Također, prve pivarice su bile žene, a osim toga bile su i liječnice, proročice te proizvođačice parfema.
Etrušćanke su bile glasovite po svojemu liberalnom položaju – jahale su i vozile se u vlastitim kočijama, večerale su u muškom društvu; od svih žena antike bile su najviše posvećene kultu tijela koje su njegovale vježbanjem. Zanimljivost je da su vježbale s muškarcima pred kojima nisu skrivale golotinju, a bile su sklone vinu i poligamiji.
Hodajući izložbom saznaje se i da su kršćanske mističarke tvorile prvu skupinu žena koja se u srednjem vijeku odupirala patrijarhalnoj indoktrinaciji, no ipak, unutar kršćanskog svjetonazora; najpoznatija od njih bila je Katarina Sijenska, rođena 1347.
Prelazeći na renesansno razdoblje, može se saznati kako su se talijanski gradovi nadmetali privlačnošću svojih prostitutki i kurtizana, a mnoge od njih bile su i glumice commediae dell’ arte. Velika turistička atrakcija bile su venecijanske ‘prijateljice noći’, a glasovita venecijanska kurtizana, Veronica Franco, iz zabrinutosti za sudbinu svojih kolegica, nastojala je utemeljiti dobrotvornu ustanovu u kojoj bi kurtizane živjele sa svojom djecom i provodile posljednje dane.
“U doba renesanse usporedo su se poštovala stajališta Starog zavjeta i grčkih filozofa, posebno Aristotela i Platona, prema kojima je žena moralno inferiorna muškarcu. Zbog takvih okolnosti mnoge su obrazovane žene i muškarci pokrenuli feminističke rasprave kojima su nastojali izboriti ženska prava”, objašnjava muzejska legenda.
Saznajemo i da su uršulinke bile jedna od prvih organizacija za zaštitu ljudskih prava, s obzirom na svoje aktivističko i društveno korisno djelovanje.
Dio izložbe posvećen je i nizozemskim ženama 17. stoljeća, koje su unutar obiteljskih vrijednosti – veoma važnih u onodobnoj Nizozemskoj – imale čvrst položaj. No, “bile gazdarice ili služavke, Nizozemke su trajno imale na umu vlastita i tuđa visoka očekivanja”, koja su ih držala u okovima obiteljske/majčinske/služavske uloge. Također, tada se iznimno poštovala čistoća – “biti čist značilo je biti domoljub” – koja je i opjevana (Pieter van Godewijck) kroz žensku ulogu: Moj mač je četka / a obrana metla / za odmor ne znam / ni za san.
Kroz ovu zanimljivu i edukativnu izložbu možete saznati mnogo relevantnih i krucijalnih činjenica i zanimljivosti o (podređenom) položaju žena, istražujući i pregledavajući stalni postav Mimare (uz opciju besplatnog multimedijskog vodstva putem pametnog telefona). Uz čitanje povijesnih podataka te mizoginističkih izjava slavnih književnika, vrlo je moguće da će vam se pobuditi znatiželja za daljnjim proučavanjem i učenjem o ženama i njihovu društvenom statusu.
