U kući Europe predstavljen je projekt Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske ‘Moj glas protiv nasilja’, te promocija TV i radio spota Prašina redatelja Matea Klarića i scenaristice Željke Malinove. O projektu su govorile mr.sc. Helena Štimac Radin, ravnateljica Vladinog ureda za ravnopravnost spolova, Nataša Bijelić, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, te Paula Zore, Ženska soba – Centar za seksualna prava.
Projekt je apliciran sredstvima iz EU komisije u okviru tzv. progres projekta u kojem je dobivena potpora u iznosu od 160.000 eura. Ukupna vrijednost projekta je oko 202.000 eura, a preostali dio pokriva udio Ureda za ravnopravnost spolova. ‘Moj glas protiv nasilja’ je bio objavljen na raspisan natječaj na temu Potpora informacijskim i komunikacijskim aktivnostima usmjerenim na uklanjanje nasilja nad ženama. Glavni cilj projekta je podizanje svijesti javnosti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama uključujući obiteljsko nasilje, te odašiljanje poruke o nužnosti nulte tolerancije na sve oblike rodno uvjetovanog nasilja.
“Ovo nije jedina kampanja koja se vodi u Hrvatskoj, mi imamo u zadnjih desetak i više godina puno iskustva s različitim kampanjama koje su usmjerena ka uklanjanju nasilja nad ženama koja su provodila i naša Ministarstva i brojne nevladine udruge i na lokalnoj razini povjerenstva. Međutim, očito je da kampanja nikad nije dovoljno, da smo još uvijek suočeni s velikim brojem kršenja temeljnih ženskih ljudskih prava, odnosno, s vrlo različitim oblicima, ne samo obiteljskog nasilja nad ženama, nego i drugih oblika, uključujući i seksualno nasilje. Kad me pitaju koji su glavni indikatori neravnopravnog položaja muškaraca i žena u Hrvatskoj, uvijek izdvajam tri stvari: nasilje nad ženama kao najveći problem, nepovoljni položaj žena na tržištu rada i u procesima političkog i općenitog javnog odlučivanja”, rekla je Helena Štimac Radin.
Ovaj projekt ima svoje specifične ciljeve: općenito osvještavanje javnosti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama s posebnim naglaskom na seksualno i obiteljsko nasilje, te onaj koji se tiče primjene protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja ima dva specifična protokola kad govorimo o nasilju nad ženama: protokol o postupanju u slučaju obiteljskog nasilja koji je donesen 2005. godine, te zaseban protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja.
Kako je navela Helena Štimac Radin, projekt će trajati dvije godine, a počeo je krajem prošle godine. Već je jedan dio aktivnosti realiziran kao i mali letak koji se već kontinuirano distribuira, a sadrži najosnovnije informacije o projektu. Izrađen je i televizijski radio spot pod nazivom ‘Prašina’ koji je premijerno prikazan svim prisutnima, a za njega će se tražiti termini od Hrvatske Radio televizije kao javne televizije koja ima obvezu prikazivati spotove od općeg interesa.
Tiskat će se i konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Hrvatska je ovu konvenciju potpisala početkom prošle godine, a poznata je pod nazivom Istanbulska konvencija jer je 2011. godine donesena u Istanbulu. Do sada ju je potpisalo oko 27 zemalja članica Vijeća Europe, a ratificiralo ju je svega osam: Hrvatska, Srbija, BIH, Crna gora, Austrija, Portugal… Francuska i Španjolska su također najavile skoru ratifikaciju. Potrebno je da ju ratificira deset zemalja članica Vijeća Europe jer tek tada stupa na snagu. Istanbulska konvencija je prvi pravno obavezujući instrument u Europi koji za cilj ima stvaranje pravnog okvira za prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu žrtava nasilja i kažnjavanja počinitelja nasilja.
Od ostalih aktivnosti u projektu predviđen je veći broj predavanja, radionica i treninga za nadležna državna tijela, kao i za opću populaciju. Održat će se i međunarodna konferencija o problematici seksualnog nasilja, a očekivani rezultati projekta su povećanje razine znanja i svijesti, te senzibilizacija ciljanih skupina u društvu kada se radi o nasilju. U drugim zemljama Europske Unije postoji jedan poseban problem koji u Hrvatskoj još uvijek nije detektiran, a radi se o jednom od brutalnijih oblika nasilja nad ženama pod nazivom genitalno sakaćenje. Više od 100 tisuća žena na razini Unije koje su imigrantice suočeno je s ovim problemom i bez obzira na nastojanje EU da ta agonija prestane, to će biti teško postići s obzirom na to da se radi o tzv. običajnom pravu.
Jedna od važnijih tema spomenutih tijekom izlaganja ovog projekta, ali i problema koje Vijeće Europe smatra izuzetno važnim je problem vezan uz pristup žena pravosuđu. Krajem prošle godine Vijeće Europe i francusko Ministarstvo za prava žena zajednički su organizirali konferenciju u Parizu upravo na temu ‘Pristup žena pravosuđu’ jer je uočeno da žene ili ne prijavljuju nasilje ili ako ga prijavljuju, susreću se sa velikim nizom različitih problema. Na toj konferenciji svjedočile su žene iz različitih europskim zemalja koje su bile žrtve nekog oblika nasilja. Kako navodi Štimac Radin “njihova svjedočenja su bila toliko dramatična da se vidjelo kroz što su te sve žene prolazile nakon što su odlučile potražiti pravdu, te je isto je tako vidljivo da na Europskom sudu za ljudska prava je puno manji broj prijava koje podnose žene”.
“Ovo je već drugi projekt za koji je Ured za ravnopravnost spolova dobio sredstva od Europske komisije. Prvi je bio 2007. godine kada smo održali međunarodnu konferenciju na temu upoznavanje javnosti s politikama koji provodi Europska unija na području ravnopravnosti spolova, što je jedna od naših stalnih aktivnosti. Želimo upoznati našu javnost da su problemi s kojima se suočavamo u Hrvatskoj kada govorimo o ravnopravnosti žena vrlo slični onima s kojima se suočavaju žene u zemljama članicama Europske unije. I želimo te europske politike i strategije približiti i hrvatskoj javnosti”, naglasila je Helena Štimac Radin.
O problematici nasilja u adolescentskim vezama govorila je Nataša Bijelić koja je navela kako CESI već dugi niz godina provodi edukacije s mladima, njihovim nastavnicima/cama, ali i istraživanja, analize, medijske kampanje i zagovaračke aktivnosti da bi se na vrijeme prepoznale štetne veze. CESI je prva udruga na području Hrvatske, ali i među prvima u regiji, koja se počela baviti pitanjem prevencije nasilja u adolescentskim vezama. Smatraju kako je izuzetno važan rad s mladima na prevenciji nasilja budući da je adolescencija dob u kojoj se formiraju prve emocionalne i seksualne veze, kao i period u kojem se usvaja obrazac počinitelj nasilja i žrtva nasilja.
“Naše iskustvo pokazuje da je neophodno i izuzetno važno raditi s mladima na prepoznavanju kvalitetnih, ali i štetnih veza, različitih oblika nasilnog ponašanja, te rodnih stereotipa i mitova o nasilju. Ulazeći u prve veze, mladi često ne prepoznaju neke vrste ponašanja u vezama kao nasilje, što je pokazalo i naše istraživanje o nasilju u adolescentskim vezama, gdje rezultati pokazuju da velika većina mladih u dobi od 16 do 19 godina već ima iskustvo veze i negdje oko 80 posto njih kaže da je nasilje u vezama ozbiljan problem u adolescentskoj populaciji”, rekla je Nataša Bijelić.
O protokolu o postupanju u slučaju seksualnog nasilja koje smatraju jednim o najvažnijih postignuća u području suzbijanja i prevencije seksualnog nasilja, govorila je Paula Zore naglašavajući važnost kvalitetne provedbe, te niz aktivnosti vezane za ovaj projekt. Specifični ciljevi su osvještavanje i podizanje znanja vezanog uz seksualno nasilje nad ženama općenito, a aktivnosti su dizajnirane radom s različitim akterima i skupinama da se na neki način stvori okvir podrške za provođenje protokola. Jedna od prvih aktivnosti je radionica za specifično ranjive skupine žena koje se rade prije svega s ciljem na prevenciji, ali i osvještavanja i informiranja žena.
Održat će se i javna predavanja u suradnji s povjerenstvima za ravnopravnost spolova, kao i predavanja za studente i studentice koja su izuzetno važna jer će jednog dana upravo oni raditi direktno sa žrtvama. Predviđeni su i treninzi u tri različita grada u Hrvatskoj (Zagreb, Zadar i Split) te međunarodna konferencija na kojoj će sudjelovati i stručnjakinje iz Europske unije koje će svojim iskustvom i znanjima doprinijeti ostvarivanju ovih ciljeva.
“Naše dugogodišnje iskustvo u direktnom radu omogućit će da i kroz ovaj projekt ojačamo čitav jedan sustav podrške da bi prije svega pružili podršku i pomoć žrtvama i da bismo osigurali da njihova prava budu ostvarena, te da ne dolazi do višestruke viktimizacije, što je jedan od problema s kojima se susreću žrtve seksualnog nasilja”, zaključila je Zore.
