Dvadeset i devetog rujna iz HDZ – ove središnjice dobili smo ne jedan, već dva poklona za prigodni oproštaj sa zdravim razumom povodom kampanja za predsjedničke, a i parlamentarne izbore. Za prvi je zaslužan Darinko Kosor, a za drugi Kolinda Grabar Kitarović.
Najprije je Index.hr sav jad HSLS –a i njegova predsjednika Darinka Kosora uspio sumirati u naslovu citatom “Srećom smo članica EU pa HDZ – ova vlast neće moći biti radikalna” . Rečenica je to kojom Darinko Kosor pokušava objasniti kako će svojim glasačima i glasačicama (ukoliko tih uopće više i ima, a da nisu rodbinski povezani s članstvom) opravdati činjenicu da koalira sa strankom za koju sam tvrdi da se “ne slažu ni sa jednim svjetonazorskim pitnjem koje zastupa”.
Nakon oporavka od prvotnog šoka koji uzrokuje toliko nebulozna izjava, otvara se niz pitanja poput: zna li Darinko Kosor što se, primjerice, događa u susjednoj nam, državi članici Europske unije, Mađarskoj?, zna li Darinko Kosor da je upravo izjavio, logikom stvari, da je jedino što, prema njegovom mišljenju, sputava HDZ u provedbi politika koje bi se opisale radikalnima Europska unija?, zna li Darinko Kosor što stoji u članku 9. Statuta Hrvatsko socijalno – liberalne stranke? i tako dalje.
Međutim, predsjednici tih stranaka, HSLS –a i Hrasta, slažu se ipak u barem jednom svjetonazorskom pitanju – najvažnije je dobiti mjesto u Saboru, a najmanje je važno kako. Uostalom, svrha postojanja političkih stranka je dolazak i ostanak na vlast, što drugo da onda oni kao predsjednici marginalnih stranaka učine? Pokušaju prikupiti potpise za referendum za smanjenje izbornog praga na tri posto? Darinku Kosoru ni to ne bi pomoglo.
A da nesreća (za demokraciju) nikad ne dolazi sama, potvrdila je potom Kolinda Grabar Kitarović inspirativnim “stupanjem u triljskoj procesiji” , a zatim i “čitanjem Starog zavjeta na misnom slavlju na dan svetog Mihovila”, objavio je HDZ na svojim službenim stranicama. Uz dodatak, da je “buduća predsjednica” u Trilj “došla biti sa svojim narodom”.
Sv. Mihovil je, zanimljivo, prema katoličkom vjerovanju zapovjednik nebeske vojske u ratu protiv Luciferovih sila, tko bi onda prigodniji bio za čitanje Starog zavjeta na njegov dan od “buduće predsjednice”, a samim tim “buduće vrhovne vojne zapovjednice RH”?
O borbi protiv raznoraznih velikih sila govori i predvoditelj koncelebrirane mise nadbiskup vrhbosanski, Vinko Puljić. Nadbiskup Puljić imao je što reći i o održanom referendumu “o braku” pa je tako u intervju za Večernji list rezultate istog komentirao riječima: “Tužan sam da je do toga moralo doći. Kakvu to antropologiju u ime slobode naučavamo? Tko je ta vlast koja je iznad Božjeg naravnog zakona? Božji zakon ne ovisi o broju ruku u Parlamentu. Da se nije digao glas savjesti građanskog društva, bili bismo izdajice Božjeg zakona.”, dodavši uz to kako je razočaran malim odazivom glasača i glasačica za, ali i s utješnom mišlju kako se pokazalo da je ipak “u hrvatskom narodu još mnogo zdrave pameti, koja ne niječe Bibliju i Božji zakon.”
Čini se da za razliku od Kolinde Grabar Kitarović, nadbiskup Puljić, “homoseksualce” ne bi opisao kao svoje “susjede i prijatelje”, ali bi se možda složili da ih je, valjda, sram svojeg identiteta pa da ne bi “da ih se tako obilježava”. Puno je veća vjerojatnost da bi se s podjelom ljudi na “čovjeka” i “ženu” složio. Pardon, na “hrvatskog čovjeka” i “hrvatsku ženu”.
Dana dvadeset i devetog rujna, u godini 2014.(poslije Krista), Crkva u Hrvata i službeno je pretvorila oltar u političku pozornicu. Za oltarom se sigurno nije pojavila nepozvana, a taj je poziv posljednji čavao u lijesu barem deklarativne odvojenosti propovijedi popova i države. Crkva je i službeno ušla u političku arenu kreirajući od oltara pozornicu za otvorenu političku kampanju i to bez posrednika. Kolinda Grabar Kitarović došla je biti sa svojim narodom, stala je za oltar i održala misu zadušnicu sekularizmu i zdravom razumu u Republici Hrvatskoj.
