Inozemne pomoćnice u kućanstvima Ujedinjenih Arapskih Emirata (dalje u tekstu: UAE) zlostavljane su, zarobljene i prisiljene na rad, piše u izvještaju Human Rights Watcha objavljenog krajem listopada. Vlada UAE, koja ovih dana treba preuzeti utjecajnu novu ulogu u Međunarodnoj organizaciji rada (International Labour Organisation – ILO), neuspješna je u zaštiti kućnih pomoćnica – velikim dijelom s Filipina – od strane njihovih poslodavaca i regrutera.
Izvještaj dug 79 stranica, naslovljen Već sam te kupio: Nasilje i eksploatacija inozemnih kućnih pomoćnica u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, donosi niz dokumenata kako uz pomoć sistema sponzoriranja viza od strane UAE-a, poznat pod imenom kafala, i nedostatak zakonodavne zaštite radne snage izlažu nasilju inozemne kućne pomoćnice. Kućne pomoćnice, podrijetlom iz Afrike i Azije, ne mogu tražiti novi posao prije isteka ugovora o radu bez pristanka svog poslodavca, i ostaju zarobljene u nasilnom okruženju. Države koje šalju svoje radnike ne zaštićuju ih od prijevara regrutanata niti ne pružaju dovoljnu podršku zlostavljanim građankama u inozemstvu.
“Sistem sponzorstva UAE-a veže ispomoć u kućanstvu s poslodavcima i ostavlja ih izoliranima i pod prijetnjom nasiljem iza zatvorenih vrata privatnih domova”, komentira Rothna Begum, istraživačica prava žena na Bliskom istoku u Human Rights Watchu.
“Bez zakona o radu kućnih pomoćnica, poslodavci mogu, a mnogi to i čine, tjerati ih da previše rade, premalo platiti i zlostavljati te žene”, dodala je.
Human Rights Watch intervjuirao je 99 žena koje rade kao kućne pomoćnice u UAE, kao i agencije za regrutaciju, odvjetnike i druge. Human Rights Watch poslao je pisma 15 ministarstvima i tijelima UAE u siječnju, travnju i kolovozu, gdje traže informacije, sastanke i gdje su prezentirali svoje podatke, ali nisu primili odgovor. Vlada UAE održala je kratki sastanak sa zastupnicima/cama Human Rights Watcha u rujnu gdje se nije govorilo o problemu kućnih pomoćnica.
Kućne pomoćnice su rekle Human Rights Watchu da nisu plaćene, nemaju mogućnost odmora ni slobodnog vremena, zatvorene su u domovima svojih poslodavaca, o pretjeranom radnom opterećenju, s radnim vremenom i do 21 sat po danu. Opisale su kako su izgladnjivane i prijavile su psihološko, fizičko i seksualno zlostavljanje. Veliki broj njih je ustvrdio da su ih poslodavci tretirali kao životinje ili kao da su prljave i da će ih fizički kontakt s njima uprljati. U pojedinim slučajevima radilo se i o prisilnom radu i trgovini.
Negdje oko 146 tisuća inozemnih radnica u kućanstvima – vjerojatno čak i više – iz zemalja poput Filipina, Indonezije, Indije, Bangladeša, Šri Lanke, Nepala i Etiopije rade u UAE. Međutim, ambasade i konzularni uredi u UAE nemaju skloništa ni adekvatno osoblje koje bi se znalo nositi sa zlostavljanim radnicama u kućanstvima.
U lipnju 2014., vlasti UAE-a dopunile su standardni ugovor kućnih pomoćnica koji zahtijeva jedan slobodan dan i osam sati odmora u periodu od 24 sata. Međutim, ugovor nije dotaknuo druga pitanja, poput ograničavanja radnih sati i lošiji je od zaštite radnog prava drugih radnika/ica koji se ostvaruju putem zakonodavnog tijela. Neobjavljeni zakon o zaštiti kućnih pomoćnica visi u zraku već od 2012. godine, ali prema medijskim izvještajima, njihov sadržaj još uvijek nije ravnopravan s pravima drugih radnika/ica. Vlasti UAE-a promijenile su neke dijelove sistema kafala u posljednjih nekoliko godina, ali ne i za kućne pomoćnice.
Dok su vlasti UAE zakonski progonile neke poslodavce za ubojstvo ili nanošenje teških fizičkih ozljeda, radnice koje traže ostvarivanje svojih prava moraju prijeći cijelu planinu pravnih i praktičnih prepreka, posebice kada se traži sudska osuda u kršenju ugovornih obaveza ili manje ekstremnom nasilju. Mnoge radnice očekuju optužbe za bijeg, jer su napustile svog poslodavca prije isteka ugovornog roka i bez pristanka svog poslodavca. I dok su neke radnice rekle da ih je policija veoma dobro tretirala, druge su rekle da ih je policija nagovarala da se vrate nasilnim poslodavcima. U nekim slučajevima, poslodavci su podigli lažne optužnice i optužili svoje zaposlenice koje su pobjegle da su kradljivice. Neke su rekle da su zbog spore sudske procedure odustale od toga da će ikada dobiti plaću.
Mnoge zaposlenice su izjavile da, kada su se obratile za pomoć regrutacijskim agencijama, bile podlegnute novom zlostavljanju. Rekle su da su ih agenti prisilili da se vrate poslodavcima zlostavljačima, da rade za nove obitelji bez njihova pristanka, zatvarali ih u prostorima agencije i izgladnjivali ih, ili ih fizički zlostavljali ako bi zatražile pomoć.
“Mnoge zaposlenice u kućanstvima koje pobjegnu od poslodavaca zlostavljača naiđu na zid. Može ih se sudski kazniti, za razliku od njihovih poslodavaca koji se nemaju baš čega pribojavati”, rekla je Begum.
U posljednjih nekoliko godina, zbog slučajeva ekstremnog nasilja, zemlje koje šalju svoje radnice kao kućnu ispomoć, na određeni period zabranile su migraciju u UAE za rad u kućanstvima. Nekoliko njih, poput Filipina, ne dozvoljavaju svojim radnicama da putuju u UAE kao ispomoć u kućanstvu ako njihovi poslodavci u UAE i agencije za regrutiranje ne pristanu na isplatu barem minimalne plaće i uvjeta. U lipnju, nakon što je UAE predstavila revidiran ugovor, zvali su ambasade da prestanu provjeravati garancije u ugovorima prije dozvoljavanja viza za kućne pomoćnice. Filipini, koji su dužni zbog unutrašnje politike provjeriti uvjete ugovora, otkrili su da novi ugovor ne štiti dovoljno. Suspendirali su provjeru aplikacija za vize za kućne pomoćnice, iako svoj čin nisu karakterizirali kao zabranu.
“Kada neke zemlje zabranjuju kućnim pomoćnicama migraciju u UAE, druge zemlje brzo ispunjavaju tu prazninu u natjecanju za nižu cijenu rada koja ugrožava radnice. Zemlje se trebaju ujediniti i zahtijevati reforme u UAE te povećati svoje mjere zaštite”, rekla je Begum.
U lipnju, članice ILO izabrale su UAE u njihovo upravno tijelo. UAE će sudjelovati na sjednici koja počinje 30. listopada i fokusirati se na veliki dijapazon problema rada, uključujući i prisilni rad.
UAE treba promijeniti svoj kafala sistem koji će dopustiti radnicama u kućanstvima da napuste svoje poslodavce bez njihova pristanka i bez da time gube svoj imigracijski status. Trebaju donijeti prijedlog zakona o radnicima u kućanstvima, u skladu s konvencijom ILO-a, povećati javnu svijest o standardima novog ugovora o radnicima u kućanstvima i proširiti utočišta i drugu pomoć i ispomoć za zlostavljane radnice u kućanstvima.
Zemlje koje šalju svoje radnice trebaju ulagati u osposobljavanje svojeg osoblja u konzularnim uredima i ambasadama kako bi pomogli zlostavljanim radnicama. Trebaju također poboljšati suradnju s vladom UAE radi praćenja regrutacije i ugovora, kako bi razriješili nesporazume u radu i borili se protiv prisilnog rada.
“Preuzimanjem mjesta u upravnom tijelu ILO-a, UAE treba zakone o radu pretvoriti u stvarnost kod kuće, uključujući i prava zaposlenica u kućanstvima”, ističe Begum.
Birani dokumenti iz izvještaja
Sljedeći isječci pružaju primjere zlostavljanja kućnih pomoćnica u UAE opisanima Human Rights Watchu. Imena kućanskih pomoćnica su promijenjena kako bi ih se zaštitilo.
Shelly A., radnica s Filipina, rekla je da ju je poslodavac prisilio na rad prijetnjom fizičkim nasiljem. Poslodavac joj je plaćao samo prva tri mjeseca, onda joj je uskratio plaću, ali prisilio je da potpiše izvadak kako je primila plaću. Poslodavac joj je uzeo putovnicu, zatvorio je u kuću, fizički je zlostavljao, govoreći joj “Da si radila svoj posao, ne bismo te morali tući”.
Sabina S., radnica s Filipina, rekla je da ju je poslodavkinja prisilila da radi 20 sati dnevno, bez pauze, 7 dana u tjednu, za obitelj od 12 ljudi. Zlostavljala je Sabinu fizički i psihički, uzela joj putovnicu i mobitel te je zatvorila u kuću. Sabina je rekla Human Rights Watchu:
“Gospodarica je rekla, ‘Kada ti istekne ugovor tada ćemo ti platiti’. Nakon dvije godine, pitala sam za svoj novac. No, gospodarica je izgubila moju putovnicu. Rekla je da moram čekati da mi se procesuira putovnica, a novac će mi dati na odlasku”.
Sabini nisu plaćene dvije godine i sedam mjeseci koje je odradila i još uvijek čeka svoju plaću.
Tahira S., radnica iz Indonezije, rekla je da ju je poslodavac zatvorio u žensku kuću, tukao je, vikao na nju i slomio joj ruku. Poslodavac joj je “zaplijenio” putovnicu, natjerao je da radi 15 sati svaki dan bez stanke ili slobodnih dana, natjerao je da spava na podu bez madraca ili popluna, samo jednom dnevno joj davao hranu i uskraćivao hranu ako njezin rad nije zadovoljio njegove standarde. Poslodavac joj je obećao platiti pri isteku ugovora, ali onda joj ništa nije platio. Tahira je rekla Human Rights Watchu:
“Moja šefica me počela udarati nakon što sam radila dva tjedna. Iako me udarala svaki dan, htjela sam pričekati na svoju plaću. Mislila sam da ako mogu izdržati tri mjeseca da ću dobiti novce. Udarila me šakom o prsa. Zarila je nokte u moj vrat i pljusnula me po licu. Imala sam modrice po vratu. Ponekad mi je iščupala pramenove kose.”
Prevela i prilagodila Marija Sabolić
