Definiranje feminizma i propitivanje položaja žena u umjetnosti otvara brojne mogućnosti novim generacijama koje svoje buduće profesije grade u tom smjeru. Zbog nedovoljno pozornosti koja je prisutna na području feminističke povijesti umjetnosti i suvremene vizualne kulture, mnogi studenti/ce posvećeni su istraživanjima i povećanju vidljivosti žena na raznim umjetničkim područjima. Pažnju mi je privukao studentski časopis Yiara iz Montréala u Kanadi koji služi kao platforma za studente/ice preddiplomskih studija i diskusije na temu žena u umjetnosti. Već treću godinu uspješno objavljuju po pet eseja i 10 vizualnih umjetničkih djela, kao i kreativne tekstove koje se tiču specifičnih tema o kojima raspravljaju. Zahvaljujući financijskoj potpori koju dobiju od studenata/ica i studentskih organizacija, časopis se printa i besplatno distribuira po cijelom gradu kako bi bio dostupan svima. Na taj način projekt žele približiti javnosti i otvoriti dijalog o temama za koje smatraju važnima.
Prošli projekti koji su se našli u časopisu obuhvaćaju teme od propitivanja tradicionalne sfere ženske ljepote s obzirom na njihovu dob, seksizam i homofobiju koja se veže uz grafite i konstantan izostanak feminističke perspektive na subjekt koji se implicira kroz uličnu umjetnost, fotografske studije koje pokazuju utjecaj Zapada na kosu Afroamerikanki koje mijenjaju svoj izgled kako bi se uklopile u nametnute norme društva i mnoge druge teme iz prva dva izdanja časopisa koja su dostupna online. Časopis ujedno služi kao primjer s kojim bi se mnogi mladi ljudi u svijetu mogli poistovjetiti ili im pak postati inspiracija da nešto slično pokrenu u svojim zemljama, a svoje kreativne i intelektualne sposobnosti iskoriste na najbolji mogući način. O nastanku i konceptu Yiare razgovarala sam s glavnom urednicom časopisa, Stéphanie Hornstein.
Možeš li ukratko napisati pozadinu studentskog časopisa o ženama u umjetnosti? Kako je Yiara nastala i zašto ste se odlučile za feminističku umjetnost?
Yiara je zamisao Raísse Paes s fakulteta Concordia, koja je 2012. godine odlučila započeti diskusiju o feminizmu kroz studentski odjel umjetnosti. Željela je kreirati publikaciju u kojoj bi svi studenti/ce mogli/e istraživati teme i ideje koju su vezane uz sve aspekte koje se tiču žena u odnosu na umjetnost (žena kao subjekt, umjetnica, queer identiteti itd). Izabrala je temu feminizma jer je duboko ulagala u to i vjerovala da još uvijek postoji znatna količina rada koji se treba ostvariti u našem navodnom post-feminističkom svijetu. Raissa je htjela angažirati studente/ice izvan programa “feministička umjetnost” koji je ponuđen na fakultetu.
Osim što je rezervirana za studentske radove, Yiara je i platforma za diskusije i kritičko razmišljanje o ženama u umjetnosti. Reci mi nešto o konceptu časopisa, pričama i umjetnicima/ama koje predstavljate.
Osim što je potrebno da budeš student/ica u Montréalu da bi tvoj rad bio u printanom izdanju časopisa, naš projekt dopire i do šire umjetničke zajednice. Svako novo izdanje sadrži intervju nekog suvremenog/e umjetnika/ce poput Marilèn Gaudet i Jessea Harroda, predstavljenih od strane naših spisateljica. Oboje su izabrani jer su imali značajan feministički utjecaj koji su pokrenutli u svom radu. Osim toga, često pozivamo gostujučeg pisca ili spisateljicu izabranu s fakulteta kako bi ih uveli u časopis. Na taj način kombiniramo akademsku perspektivu s konkretnim umjetničkim iskustvom. Također pozivamo svakoga tko je zainteresiran u sudjelovanju naših događanja (godišnje izložbe ili zabave uoči novog izdanja) koji često evouliraju u uspješne razgovore.
U mnogim vizualnim umjetničkim radovima i esejima promovirate ženska prava, feminističke pokrete, povijesne i suvremene umjetnice. Što želite prikazati odabranim temama i kako javnost u Montréalu reagira na vaš rad?
Jedina zajednička tema koju Yiara podržava je pozicija žena u umjetnosti. Dokle god poslani radovi pripadaju u tu kategoriju, rado ćemo ih razmatrati i vrlo smo otvoreni u tom pogledu. Studenti/ce odlučuju koja feministička pitanja želje istraživati, a mi smo spremne predstaviti sve njihove zamisli. Imali smo zadovoljstvo objavljivati iznimno raznolike i maštovite projekte koji su uključivali i stand up komedije, skulpture, akademske eseje i kreativno pisanje. Povratna informaciju koju smo dobile u Montréalu zaista je ohrabrujuća. Ljudi su impresionirani kvalitetom radova koje objavljujemo i često nude i svoje mišljenje po tom pitanju. Mislim da mnogi dijele naše mišljenje da još uvijek postoje stvari koje se trebaju obaviti u smislu ispitivanja uloge žena u svijetu umjetnosti. Tako se stvorio dijalog između naših čitatelja i suradnika, a to je ono što je doista važno.
U zadnjem izdanju časopisa objavili ste fotografsku studiju o razgolićenim ženskim tijelima i seks kulturi u Las Vegasu kroz foto projekt Jonaha Micigovskya. Možeš li mi reći nešto više o njegovu radu?
Jonahov projekt je zaista fantastičan i dojmljiv, a njegovu seriju fotografija doživljavam kao pretpostavku o neprirodnosti Las Vegasa i istraživanje kako se seks industrija uklapa u taj lažni svijet. U svom tom nepodnošljivom blještavilu i sjaju, Las Vegas kroz objektiv Migicovskya postaje simbol seks industrije i njegove sklonosti da žena svede na “vrstu” koja je jednako besmislena kao ideja metropole u pustinji. I to je naravno sve stvarnost, a Jonah tako razotkriva izmišljeni aspekt, pojavu i postojanje seksualnih susreta. Nažalost, bilo je moguće printati samo dvije njegove fotografije, ali je cijela serija prikazana na izložbi prije glavnog otvorenja.
Montréal je poznat po svojoj kulturnoj i umjetničkoj sceni. Kakva je pokrivenost umjetničke scene kad su u pitanju žene?
Postoji nekoliko umjetničkih institucija i kulturnih skupina koje se konkretno bave ženama u umjetnosti. Takve inicijative su La Centrale (osnovale su ga tri ženske umjetnice 1973. godine) i Studio XX (mali, umjetnički centar koji istražuju žensku tehnološku umjetnost). Osim Yiare, tu su i brojni studentski časopisi i stručne publikacije kao što su F Word (sa sjedištem u McGill University) koji imaju usmjerenu pozornost na feminističke teme u umjetnosti.
Časopis čini zanimljiv ženski tim. Tko kreira Yiaru?
Ove godine, Yiara je u rukama šest sposobnih i ljupkih djevojaka uključujući i mene. One su redom: Isabelle L’Heureux, koja je upravo završila dodiplomski studij povijesti umjetnosti na l’Université de Montréal, te radi kao pomoćna glavna urednica; Sara Kloepfer s McGill kulturnih studija naša je urednica za engleski, Chloé Martel sa umjetničkog konzervatorija na l’Université de Montréal sudjeluje kao urednica za francuski, Rudrapriya Rathore je trenutno na studiju kreativnog pisanja na Sveučilištu Concordia te naša glavna spisateljica i, na kraju, ali i ne najmanje važna, Mattia Zylak s povijesti umjetnosti Sveučilišta Concordia koja upotpunjuje našu veselu ekipu kao koordinatorica događaja. Ja završavam zadnju godinu na Sveučilištu Concordia u smjeru povijesti umjetnosti i kreativnog pisanja. Kao što možeš vidjeti, doista smo raznolik tim i u našim programima i pozadini interesa, ali mislim da nam upravo to omogućuje da promoviramo i širimo dijalog diljem Montréala.
Koji je glavni cilj vašeg projekta i što planirate za nadolazeće izdanje?
Temeljni cilj našeg projekta je poticanje otvorene rasprave o feminizmu u kontekstu umjetnosti kroz promociju preddiplomskog rada. Mi služimo kao pozornica na kojoj studenti/ce mogu izraziti svoje mišljenje, a s obzirom na to da se naš časopis distribuira besplatno, razgovor o feminizmu je dostupan svima. Ove godine nam je cilj uključiti studente/ice Montréala i umjetničku zajednicu izvan naših tiskanih objava, te yarn bombing projekt (grafiti i ulična umjetnost u kojoj se umjesto boja i krede koriste pleteni končani predmeti). Ova inicijativa će biti u obliku jednodnevnog pletenje i kukičanja na radionici domaćinstva na kampusima u Montréalu u četiri velika sveučilišta (McGill, Université de Montréal, Université de Québec à Montréal i Concordia). Rezultat tekstilnih radova biti će instaliran na gradskim prostorima, možda i na spomenicima, što doslovno znači da donosimo domaće (žensko) carstvo u javnost. Ovaj projekt će biti zajednički napor između našeg tima, drugih studentskih grupa, kao i fakulteta i umjetnika u Montréalu. Time što je kolektivan, izuzetno odvažan, kreativan i stvarno zabavan, yarn bombing projekt doista predstavlja Yiarin stav prema feminizmu.
