Do sada je održano nekoliko sučeljavanja među kandidatima i kandidatkinjom za predsjednicu Republike Hrvatske i svaka je bila jednako predvidljiva kao i prethodna. Kujundžićevo bockanje zdravstvenim tegobama jednog od kandidata, Josipovićevo dosadnjikavo branjenje pred svima ostalima, Grabar – Kitarović i njeni navijači i navijačice ispred zgrade RTL –a uz Sinčićevo branjenje prava na život gljiva i to je više – manje što itko može zapamtiti.
Nekoliko sam puta već čula komentare različitih osoba kako im je drago da se Sinčić kandidirao jer bi kampanja bez toga bila dosadna. Malo objašnjava zašto je dodao ime Vilibor, malo bi iznajmljivao Pantovčak, malo priče o tome zašto se vozi u Jaguaru. Onda malo romanse s fronta pa malo ulica popločanih zlatom dok hodamo (ne)pognutih glava uz glazbu u pozadini, kako je to opisao u svojoj viziji Hrvatske za index.hr. Ma čista zabava.
Da Ivan Vilibor Sinčić neće pobijediti na ovim izborima valjda je jasno svim Ivanima, Viliborima i Sinčićima svijeta. Stoga je njegova kampanja još žalosnija, no što se čini na prvi pogled. Sinčić, naime, ima taj luksuz zauzimanja stava neovisno o poltičkoj stranci, lijevici ili desnici; on može reći doslovno što god želi u svakom trenutku kako bi prenio svoju poruku i ojačao svoj pokret.
Njegova jedina pobjeda u ovoj kampanji može biti postavljanje određenih tema (makar i kratkoročno) na dnevni red, progovaranje o njegovom aktivizmu i reklamiranje njegovih ideala. No, Sinčića taj luksuz, očigledno ne zanima previše. Pogotovo ako govorimo o pravima žena ili LGBT osoba.
Sinčić tako, naime, ne zna što bi zaokružio na referendumu o pravu na pobačaj. Eto, ne zna. Osim što zna da se zalaže za pravo na život svega pa i gljiva jer je to znanstveno dokazano bitno, kako je kasnije pojasnio za Index.hr. S druge strane, evo već preko nekoliko godina (a i opet ćemo kako stvari stoje) imamo predsjednika iz kojega stav kapne rjeđe nego kap kiše na Atacamu.
Onda se ispostavilo da je zapravo bolje kad kaže da ne zna jer, kad misli da zna bude, još užasnije.
Baš aktivistički, jako solidarno, socijalno osviješteno i osjetljivo te nadasve progresivno odgovarao je na pitanja za Crol.hr pa je tako komentirao da nikada nije sudjelovao u Povorci ponosa, a i neće “dok se naša zemlja ne oslobodi ključnih problema poput nezaposlenosti, siromaštva, kreditnog ropstva koji u jednakoj mjeri muči cijelu populaciju”.
Negdje posred intervjua, zaključio je da istospolni parovi ne bi trebali posvajati djecu jer je to kontraproduktivno za djecu zbog pritiska okoline, a završio je : “također smatram da pripadnici LGBT populacije moraju pokazati solidarnost sa svim drugim potlačenim slojevima i to će onda biti istinska borba za društvenu jednakost”.
Zna li Ivan Vilibor Sinčić za što se uopće kandidira, što znače te velike riječi koje koristi i da oslobađanja iz dužničkog ili bilo kojeg drugog ropstva nema dok ti sam potlačuješ druge? I zato je to samo tužno, a nimalo smiješno.
{slika}
