Iduće četiri godine fažansku općinu vodit će relativno novo lice – Ada Damjanac, općinska vijećnica i prosvjetna djelatnica s 30-godišnjim stažem iza sebe. Ona nasljeđuje Dušanku Šuran koja je općinu vodila zadnjih osam godina i koju je pobijedila s 32 glasa razlike.
– Kako komentirate pobjedu, što je bilo presudno da pobijedite ženu koja je ipak osvojila dva uzastopna mandata?
– Prvo želim zahvaliti svojim glasačima i nadam se da ću onima koji nisu glasali za mene uspjeti svojim radom uliti povjerenje. Pretpostavljam da su mještani željeli promjenu. Kaže se “nova metla dobro mete” jer nova lica donose nove ideje i neko drugo ozračje. Kad je netko dugo na nekoj poziciji, veća je vjerojatnost da izgubi smisao za detalje i sposobnost razlučivanja bitnog od nebitnog. Ovo su prvi izbori da se glasalo za osobu, a ne stranku i mislim da su ljudi prepoznali moj 30-godišnji rad u prosvjeti te djelovanje u vatrogastvu, sudjelovanje na dobrovoljnim i u humanitarnim akcijama te moj moto “Pomozi gdje god možeš”. Ljudi su me kroz tri desetljeća mog života u Fažani upoznali, znaju tko sam i što sam te da sam uvijek ista. Bila sam i vijećnica četiri godine te postavljala pitanja koja su me ljudi zamolili bez obzira na stranačku pripadnost.
– Ada Damjanac ukratko?
– Draže mi je da ljudi i djela govore o meni, imam tu crtu samozatajnosti i ne volim se previše isticati. Otvorena sam za suradnju, volim timski rad, nove ideje i konstruktivne razgovore. Moja riječ za mene je svetinja, a ne volim podmetanja i ogovaranja, laži. Učenicima sam 30 godina pokušavala usaditi stav da te tri stvari nipošto ne čine.
– Hoće li Vam biti teško napustiti svoje učenike i fažansku školu? Kako učenici komentiraju Vašu pobjedu?
– Djeca su jako ponosna jer se radi o njihovoj nastavnici. Bilo je i suza kad su shvatili da im više neću predavati, a jedna moja bivša učenica mi je rekla: “Sad se u Fažani više neće tako dobro znati fizika”. Škola je moj drugi dom gdje sam se davala nesebično i sigurno će mi nedostajati jer sam od učenika zauzvrat dobivala iskrenost i poštenje, to će mi sigurno faliti.
– Poznato je da u školi zauzimate stav “strogo, ali pravedno”. Namjeravate li tako voditi i općinu?
– Apsolutno. Pravedno znači da su svi građani jednaki, a načelnik/načelnica samo prvi među jednakima koji treba o svima jednako voditi računa, nikako neki poglavica kojeg se bespogovorno sluša. Strogo znači po zakonu, bez muljanja i ispraznih obećanja.
– Kako reagira Vaša obitelj na pobjedu, imate li njihovu podršku?
– Imam totalnu podršku. Moj sin se malo bojao u početku kako će sve to ispasti, no kad sam mu javila da sam pobijedila, samo je rekao: “Znaš, mama, samo ostani uvijek ista, nemoj se mijenjati i sigurno ćeš biti dobra načelnica”.
– Može li Vam se desiti da se ipak promijenite kad dobijete fotelju?
– Ne mogu se promijeniti iz čistog razloga što to ne želim, bivši učenici me upravo po tome i prepoznaju, što sam uvijek ista. Ja sam u duši prosvjetarka, odgojena na zdrav i pošten način, a mislim da se trud mojih roditelja ne može preko noći baciti u vodu. Osim toga, dva su mota od kojih ne odustajem: “Red, rad i disciplina” te “Ako ne možeš pružiti ruku, nemoj ni podmetati nogu”.
– Smatrate li da je Fažana naprednija od drugih općina s obzirom na zastupljenost žena u politici i općenito u javnom životu? Trebaju li se muškarci u Fažani bojati?
– Očito smo napredni, neovisno o zakonu koji traži određeni postotak žena u političkom životu. Fažana je čista ženska općina, od načelnice, ravnateljica škole i vrtića do direktorice komunalnog poduzeća, pošte i Turističke zajednice. Trebaju li se muškarci bojati, ne bih znala, ali očito su žene ovdje “opasne”, ako ćemo iskreno, uspješne.
– Što ćete prvo učiniti kad preuzmete načelničku ulogu i koji je po Vama gorući problem u Fažani? Je li Vas strah odgovornosti koju preuzimate?
– Prvo ću utvrditi činjenično stanje u općini, obaviti svojevrsnu inventuru i mislim da će mi trebati neko vrijeme da pohvatam konce. Problema ima dosta, ali mogu istaknuti neke poput nepostojanja prave tržnice, manjka grobnih mjesta, neadekvatne lokacije i radnog vremena pošte, neriješene komunalne infrastrukture u Valbandonu gdje u pojedinim dijelovima kao da si ušao u zonu sumraka, niti rasvjete, niti asfalta, niti kanalizacije. Nije me strah odgovornosti jer sam po prirodi radoholičarka i smatram da ću uz svoj tim uspjeti ostvariti ono što sam zamislila.
