Platforma 112 odgovorila je danas ministrici Opačić, a vezano uz natječaj za udruge u svrhu subvencioniranja prehrane siromašne djece. Odgovor donosimo u cjelosti.
“Poštovana Ministrice socijalne politike i mladih te potpredsjednice Vlade,
sami ste u Vašoj reakciji na našu kritiku natječaja za udruge u svrhu subvencioniranja prehrane siromašne djece istakli da je sustav socijalne skrbi prekrut. No pitamo Vas, nije li Vaš glavni zadatak da sustav socijalne skrbi omekšate i učinite osjetljivijim na različite potrebe,a ne da ga urušite? Nije li cilj učiniti ga pristupačnijim korisnicima, a ne udaljenijim?
Ispravan put prema mekšem i otvorenijem sustavu socijalne skrbi koji će dosljedno i pravodobno odgovoriti na potrebe korisnika je smanjenje prekomjerne administracije, bolja umreženost podataka, veća aktivnost centara za socijalnu skrb u suradnji sa školama i obiteljima te bolje informiranje građana. U tom sustavu, udruge imaju svoje važno mjesto kao inovatori i karika od povjerenja prema građanima u potrebi koji su socijalno isključeni, a time i daleko od dosega institucija. No te odlike ni po čemu nisu važne za sustavno osiguranje prehrane tisućama djece – učenika uključenih u redovni obrazovni sustav za čije je roditelje to preveliki izdatak.
Ispravan put nikako nije osmišljavanje nepotrebnih natječaja kroz koje se udruge ubacuju kao posrednici između institucija, i to ni za što drugo osim za prebacivanje novca s jednog računa na drugi. Sve što predstavlja redovnu, masovnu i jednoobraznu naknadu ili uslugu treba koristiti prednosti dobro organizirane birokracije, a to su automatizacija, statističke podloge i izravni kanali komunikacije između institucija.
Kako je u praksi očito da samo Hrvatski Crveni križ, i eventualno Caritas, imaju dovoljno razvijenu mrežu da pokriju cijelu Hrvatsku – zašto se uopće raspisuje natječaj, umjesto da se izravno podugovore Crveni križ i Caritas? Zašto trošiti vrijeme i novac na suvišne procedure kojima se de facto urušava, a ne povećava transparentnost, ukoliko se unaprijed zna tko jedini može zadovoljiti uvjete?
No, još je važnije pitanje od toga zašto bi bilo koja organizacija, pa i Crveni križ ili pak Caritas, dobila proviziju – u obliku troška za vlastiti posrednički rad koja može iznositi do 15% vrijednosti projekta samo za to da proslijede novac s jedne do druge točke unutar sustava – od ministarstva do škole – i to temeljem podataka koje ionako moraju dobiti od škola i centara za socijalnu skrb? Zar su udruge teklići? Zar vrijedni volonteri i osoblje humanitarnih organizacija nemaju pametnijeg posla?
Zašto se Ministarstvo ne pozabavi uzrocima sporosti i neosjetljivosti sustava, umjesto da rasipa novac i proizvodi kaos? I možda najvažnije pitanje, što ste radili tri godine da je danas sustav upravo takav da ga i sami opisujete kao “krut”? I dalje od Vas tražimo odgovore na naša pitanja” zaključuju u Platformi 112.
