Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1966. godine je proglasila 21. ožujka Međunarodnim danom za eliminaciju rasne diskriminacije. Šest godina ranije, toga je dana policija ubila 69 prosvjednika koji su sudjelovali na mirnim demonstracijama protiv zakona koji su podržavali apartheid, sistem rasnog razdvajanja stanovništva Južnoafričke Republike na bijelce, crnce, Indijce i obojene koji je samo bijelcima davao potpuna politička (ali i sva druga) prava.
Ukidanje apartheida započelo je osamdesetih godina prošloga stoljeća, a potpuno je ukinut tek 1994. godine, dolaskom Nelsona Mandele na vlast.
Imajući na umu stremljenje demokratski uređenom društvu, suzbijanje i iskorjenjivanje diskriminacije svih oblika je ključni element u postizanju demokracije i stabilnosti društva današnjice, multietničkog i multikulturalnog. Rasnu je diskriminaciju moguće suzbijati podizanjem svijesti, razine znanja o neprihvatljivosti rasističkih i ksenofobnih stajališta te stajališta utemeljenih na predrasudama.
Međunarodna konvencija rasnu diskriminaciju definira kao “svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje i davanje prvenstva zbog rase, boje, predaka, nacionalnoga ili etničkog podrijetla sa svrhom uništavanja ili ugrožavanja priznavanja, uživanja ili vršenja, pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom ili socijalnom i kulturnom polju ili na svakom drugom polju javnog života.” Diskriminacija može, između ostaloga, biti direktna i indirektna.
Direktna diskriminacija je tretiranje određene osobe na nepovoljniji način nego druge osobe u toj situaciji zbog rasne ili bilo koje druge pripadnosti dok do indirektne diskriminacije dolazi kad naizgled neutralno ponašanje, kriterij, praksa ili odredba pripadnike neke rasne ili nacionalne manjine dovodi u nepovoljan položaj u usporedbi s drugima. U vrlo specifičnim slučajevima, kad je u pitanju životna sigurnost, zakon dozvoljava indirektnu diskriminaciju, ali ju je tad potrebno objektivno obrazložiti. Valja napomenuti kako postojanje zakona o suzbijanju diskriminacije ne znači da diskriminacije nema. Naprotiv, ona je unatoč civilizacijskim dosezima itekako prisutna u društvu i traži daljnji angažman zajednice u suzbijanju.
U Hrvatskoj se Zakon o suzbijanju diskriminacije provodi od početka 2009. godine, a većina pritužbi pučkom pravobranitelju odnosi se na rasnu diskriminaciju što nam govori o vrlo širokoj rasprostranjenosti rasne diskriminacije u hrvatskom društvu. Središnje tijelo za suzbijanje rasne diskriminacije u Hrvatskoj je Pučki pravobranitelj, a u Hrvatskoj je diskriminacija zabranjena Ustavom i Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije.
Unatoč zabrani, diskriminacija se u hrvatskom, duboko podijeljenom i prilično primitivnom društvu, koristi i u dnevnopolitičke svrhe kako bi se manipulacijom masom ostvarila politička korist. Primjer za to su skupovi organizirani u Splitu prije nekoliko godina, primjer je i već tromjesečni skup u Savskoj, ali i manipulacije dvojezičnim pločama u Vukovaru. Stvara se dojam da hrvatskoj politici Srbi služe i za dobivanje vlasti i za ostanak na njoj, već prema potrebama, pozivajući se malo na oružje, a malo na toleranciju, već prema potrebi. Osim diskriminacije u funkciji političke moći, hrvatsko se društvo susreće i s drugim oblicima diskriminacije pa unatoč presudi iz Strasbourga, koju su Romi dobili tuživši Hrvatsku, u Hrvatskoj postoje segregirani razredi, a vrlo je velik i problem zapošljavanja Roma u javnim ustanovama i državnim institucijama. Govoreći samo o rasnoj i nacionalnoj diskriminaciji, u hrvatskom društvu otvaramo veliku temu koja će nažalost, biti aktualna još godinama. Sve dok se hrvatsko društvo ne uspije popeti u društvo kulturno razvijenijih i osvještenijih naroda. Treća vrlo ugrožena skupina su tražitelji azila. Iako se deklariramo kao tolerantan, društveno napredan, katolički orijentiran europski narod, kad stvari stavimo na papir ostaje samo – deklaracija. Vrlo smo osjetljivi na pitanja izbjeglica, ali ih ne želimo u svojoj blizini. A ovo je tek mali dio problematike diskriminacije. Vrh ledene sante. Ostajemo na vrhu. U maniri hrvatskog društva – bolje se sunčati na vrhu, žmirećki bar ne vidimo probleme.
