Nakon objave predsjedničke kandidature Hillary Clinton prošle nedjelje, Estelle Cooch piše o njezinim ‘feminističkim obiteljskim vrijednostima’ koje neće donijeti neki bitniji pomak za veliku većinu žena.
Stojeći na pločniku ispred kuće u tipičnom američkom predgrađu, Hillary Clinton je objavila svoju kandidaturu za američke predsjedničke izbore 2016. godine. “Amerikanci su se izborili za izlazak iz teškog ekonomskog razdoblja, no ‘karte su još uvijek podijeljene’ u korist onih na vrhu”, objavila je. Karte su doista podijeljene u korist zloglasnih jedan posto, no s obzirom na osobno bogatstvo Hillary Clinton koje iznosi negdje između 5 i 25 milijuna dolara, teško ju je shvatiti ozbiljno.
Posljednjih godina u američkoj političkoj areni dominirala su pitanja rase. Serija ranjavanja i ubojstava nenaoružanih crnaca uništila je mit o postrasističkoj Americi s Barackom Obamom na njezinom čelu. No, s objavom kandidature Hillary Clinton, svjetlo je bačeno na još jedan tamni aspekt američkog društva – rod.
Čini se da je ključni dio kampanje Hillary Clinton taj što je prigrlila ‘feminističke obiteljske vrijednosti’, no evo pet razloga zašto Clinton kao predsjednica vjerojatno neće donijeti napredak kakav neki očekuju:
{slika}
1. Jednake plaće
Mnogo toga se može reći o očitom zgražanju Hillary Clinton nad trenutnim rodnim platnim jazom u Americi. Predsjedala je brojnim raspravama u Senatu o jednakim plaćama, a njezina kampanja je smišljeno započela dva dana prije Nacionalnog dana jednakih plaća.
No prva visoka pozicija Hillary Clinton bila je u upravnom odboru najveće trgovačke tvrtke u Americi – Walmarta, između 1986. i 1992. godine. U tom razdoblju Walmart je započeo ružnu anti-sindikalnu kampanju, otpuštajući podržavatelje sindikata i uhodeći zaposlenike, što se nastavilo sve do danas. Clinton je o tome šutjela, no 2011. sudski proces o spolnoj diskriminaciji iznjedrio je 1,5 milijun tužbenih zahtjeva Vrhovnom sudu sadašnjih i bivših zaposlenica.
Taj sudski proces ukazao je da tvrtka vodi politiku plaćanja ženama manje nego muškarcima u svim radnim kategorijama, kao i to da žene manje napreduju. Unatoč odluci Vrhovnog suda da se Walmart ne mora suočiti s kolektivnom parnicom, godinama su morali voditi parnice s individualnim slučajevima. Prije dvije godine Clinton je primila donaciju u iznosu 25.000 dolara od Alice Walton za kampanju Spremni za Hillary (Ready to Hillary). Dvije trećine zaposlenika Walmarta su žene. Dok Clinton možda smatra da je ona razbila stakleni strop, čini se da je malo zanimaju oni/e koji/e su ostali/e na podu.
{slika}
2. Vanjska politika
Ne treba biti genije kako bi se shvatilo zašto bi vanjska politika zagovaranja rata mogla biti problem kada se radi o ženskim ljudskim pravima. Ako ne mislite da životi žena negdje drugdje nisu bitni, ili da predsjednik/ca SAD-a nema na njih nikakvog utjecaja, ukoliko Clinton pobijedi na sljedećim izborima njezina će vanjska politika utjecati na milijune života diljem svijeta. Clinton je u posljednje vrijeme jedna od onih političara/ki koji/e najviše huškaju na rat i ponosna je na svoj doprinos.
Njezina podrška ratu u Iraku bila je ključni faktor zbog kojeg liberalni demokrati nisu dali podršku njenoj kandidaturi 2007. godine. Ona i dalje čvrsto stoji iza te svoje odluke bez imalo grižnje savjesti. U State Departmentu uvijek je preferirala agresivan jezik umjesto pregovaranja. U barem tri ključna pitanja – Afganistan, Libija i napad na bin Ladena – Clinton je zauzela agresivniju poziciju od Roberta Gatesa, Bushevog republikanskog izabranika.
Hillary je ‘nagovarala’ svoga muža da podrži bombardiranje NATO-a u Jugoslaviji. Kada govori o razgovorima sa svojim suprugom o napadu NATO-a na Jugoslaviju, hvali se kako ga je ‘nagovarala da bombardira’. Nakon napada na Gazu 2014., Clinton je čvrsto stala u obranu Netanyahua nepokolebljivo ističući da “Vidimo ogromnu međunarodnu reakciju protiv Izraela. Takva reakcija je neprimjerena i nepoštena”, zbog čega ju je Ha’aretz opisao kao ‘novu odvjetnicu Izraela’.
Pod Obaminom administracijom predvodila je ekspanziju ilegalnih napada dronovima (bespilotne letjelice) koji su ubili stotine žena, a istovremeno je podržavala sklapanje saveza SAD-a s raznim diktaturama. I dalje je gorljiva zagovarateljica sankcija Iranu te govori da SAD griješi kada poziva Izrael na obustavu rata i traženje rješenja sukoba. Recite da sam cinična, ali problematično je slaviti prava žena kod kuće, dok ih istovremeno raznosiš bombama negdje drugdje.
(Za podrobnije izvještaje o tome kako će vanjska politika Hillary Clinton oštetiti ženska prava diljem svijeta vidi ovdje, ovdje, ovdje i ovdje. Popis se nastavlja…)
{slika}
3. Reproduktivna prava
Zbog zagovaranja jednakih plaća i podrške istospolnim brakovima, čini se da će promjena imidža Hillary Clinton u smjeru socijalnog liberala biti ključan dio njezine kampanje. Od 2011. godine, nastojanja da se ograniči pristup pobačaju u Americi postepeno su se zahuktala, posebno na američkom jugu. Godine 2011., u 13 država političari su ozakonili više od 200 zabrana pobačaja (više nego u cijelom prethodnom desetljeću) nastojeći ukinuti presudu Roe protiv Wade – prema kojoj je Vrhovni sud dao ženama pravo na pobačaj.
U međuvremenu, Hillary Clinton nastavlja promovirati svoju neprestanu mantru da bi pobačaji trebali biti ‘sigurni, legalni i rijetki’ – što je Obama ponovio kao ‘ispravnu formulaciju’. Mnoge američke feministkinje govore da bi u jeku takvih ograničavanja prava na pobačaj podrška Hillary Clinton trebala biti dovoljna, no tu postoji problem. Korištenje riječi ‘rijetko’ sugerira da se pobačaj događa češće nego što bi trebao, dijeleći takvu odluku na ‘dobre pobačaje’ i ‘loše pobačaje’ što u konačnici degradira pravo žene na izbor.
To implicira da je pobačaj na neki način drugačiji od ostalih sastavnica sustava zdravstvene skrbi. Kada je posljednji put neki političar objavio svoju podršku ‘sigurnoj, legalnoj i rijetkoj’ transplantaciji bubrega?
Osim toga, da je Clinton doista namjeravala smanjiti broj pobačaja koji nisu ‘sigurni’ i ‘legalni’ zasigurno je trebala napasti astronomske cijene koje se u Americi naplaćuju za ginekološke usluge vezane uz trudnoću i porodništvo. Te cijene su posljednjih godina skočile nebu pod oblake, tako da se sada vaginalni porod naplaćuje 30.000 dolara. Ukoliko se dogodi da je ženi potreban carski rez, ta cijena skače do nevjerojatnih 50.000 dolara. Premda je ‘ObamaCare’ sada uveo obavezu poslodavaca da u zdravstveno osiguranje uključe barem skrb vezanu uz trudnoću (što prije nisu morali), zakon ne specificira koje bi konkretne usluge trebale time biti pokrivene.
I posljednje, ali zasigurno ne najmanje važno, Hillary Clinton ima vrlo usko gledište na reproduktivno zdravlje – ono uključuje samo pobačaj i kontracepciju. Migrantkinje i siromašne žene u SAD-u suočavaju se s drugim problemima – smještene su u detencijske kampove tijekom trudnoće ili nemaju plaćeni porodiljni dopust. Amerika je jedina razvijena zemlja koja još uvijek ne jamči radnicima plaćeno bolovanje.
Da je Clinton doista ozbiljna u vezi reproduktivnih prava, pozabavila bi se industrijom zdravstvenog osiguranja, a doista je ‘rijetko’ da se američki predsjednik/ica time bavi.
{slika}
4. Smanjenje socijalnih davanja
Težak je bio život za Hillary. Napuštajući Bijelu kuću 2001. rekla je da je obitelj Clinton bila ne samo ‘bez prebijene pare, već i u dugu’ (možete li to zamisliti?!). Kako bi izbjegla prijeteću sudbu života u siromaštvu i oskudici u stilu Dickensa, bila je prisiljena držati govore za samo 200.000 dolara i prihvatiti honorar za knjigu od samo osam milijuna dolara. Ali ne žaleći se, Hillary je to nekako prihvatila. Nije se prijavila za socijalnu pomoć ili bonove za hranu. Radila je teško, i pogledajte gdje je sada.
No ozbiljno, dobro je da nije tražila socijalnu pomoć, jer nakon potpunog uništenja glavnine državnog sustava socijalne skrbi za Billove vladavine, nije mnogo toga ostalo.
Godine 1996. državna davanja za siromašne obitelji iznosila su 15,8 milijardi dolara. Do 2011. taj iznos se smanjio na 5,2 milijarde. Drugim riječima, prva Clintonova vlada pokrenula je niz rezova koji su doveli do toga da su budžeti za socijalna davanja srezani za 10 milijardi dolara. Neka socijalna davanja postala su povezana s ‘dobrim roditeljstvom‘, što je sama Hillary vatreno podržala. S jedne strane Clintonovi su željeli zaustaviti ono što su nazvali ‘kulturom ovisnosti’ prisiljavajući roditelje da idu raditi. S druge strane, ukoliko bi roditelji propuštali ‘večer s djecom’ zahvaljujući tome što rade dva, tri ili više različitih poslova, njihov zahtjev za socijalnu pomoć kako bi popravili svoje niske prihode bio bi odbijen.
Do 2014. godine, prema jednoj velikoj studiji, jedna od tri Amerikanke (42 milijuna) žive ili u siromaštvu ili su na rubu siromaštva. Dvije trećine žena u Americi su ili primarni ili jedan od hranitelja svojih obitelji. Hillaryno obećanje da će povisiti minimalnu plaću (2,13 dolara po satu za zaposlenike koje dobivaju napojnice) neće biti dovoljno da pomogne onima koji jedva spajaju kraj s krajem. Zapravo, u svojoj knjizi Living history hvali se kako “do trenutka kada smo Bill i ja napustili Bijelu kuću, socijalna davanja su se smanjila za 60 posto”.
Napadi na socijalna davanja koje je Hillary predvodila tijekom 1990-ih također su doprinijeli stigmatiziranju žena koje primaju socijalnu pomoć. U analizama medija iz 1990-ih, dramatično se povećala upotreba sintagme ‘skupljačica socijalne pomoći’ (‘welfare queen’) kao pejorativnog (a često i rasističkog) izraza.
U Americi postoje neke žene koje preživljavaju samo zato što su drugi prisiljeni da rade, no to se događa u svijetu Alice Walton koja je rođena s 38 milijardi dolara, a ne onih koje čekaju u redovima za bonove za hranu.
{slika}
5. Rasizam i migracije
Premda je Clinton u velikoj mjeri podržala Obamine imigracijske reforme koje su pružile amnestiju nekim ilegalnim useljenicima, čini se da će nastaviti s tradicionalnim demokratskim stavom obećavanja tolerantnijih politika azila s jedne strane, istovremeno snažno povećavajući učvršćivanje granica s druge strane. U SAD-u trenutno prebiva 21 milijun imigrantkinja, a polovicu neprijavljenih useljenika čine žene – taj broj je znatno porastao u posljednjih nekoliko godina.
U šokantnom izvješću objavljenom prošle godine, obznanjeno je da 80 posto žena koje prelaze meksičko-američku granicu doživljava silovanje i seksualno zlostavljanje. To je ogroman porast u odnosu na studiju Amnesty Internationala iz 2013. godine koja iznosi podatak o 60 posto žena koje su silovane pri prelasku granice. Mnoge od tih žena, koje dospiju do granice, neće uopće uspjeti ući u SAD ili ako uspiju, kasnije bi mogle biti deportirane.
Od 2004. godine, 6.000 migranata/kinja je umrlo na američko-meksičkoj granici, a 40.000 ih je umrlo na drugim granicama pokušavajući ući u SAD. No nećemo čuti da Hillary Clinton govori o tome. Povećanje vojnih snaga na meksičkoj granici i sprječavanje migrantkinja da uđu u SAD bit će, kao i 2008., ključno izborno obećanje.
Ukoliko migrantkinje uđu u SAD, vjerojatno će se susresti s ekstremnim siromaštvom i rasizmom. Žene su i dalje na čelu kampanja za pravdu za Michaela Browna u Fergusonu i Erica Garnera, no Clinton (osim nekoliko komentara na ubojstvo u Fergusonu) uglavnom šuti.
Završni komentar
Propagandni dvominutni video za kampanju Hillary Clinton koji je lansiran u nedjelju 12. travnja ne može biti različitiji od njene ponude iz 2007. Video je objavljen na Twitteru i drugim društvenim mrežama i ubrzo je dosegao preko milijun ‘pregleda’, a čak je bio poslan njenim podržavateljima kasnije toga dana.
U videu kampanje iz 2007. vidjeli smo Clinton kako sjedi u svom raskošnom dnevnom boravku s cvijećem i obiteljskim fotografijama. Do 2015. nismo je vidjeli osim 90 sekundi kratkog pojavljivanja uz pola tuceta drugih ljudi – uključujući crnce, Hispanoamerikance i istospolne parove. Godine 2007. gledajući u kameru cijele dvije minute upotrijebila je riječ ‘ja’ trideset i jedan put, dok se u 2015. sve se vrti oko ‘mi’, a ‘ja’ je izgovorila samo četiri puta.
Video završava njezinim obraćanjem s pločnika suburbane Amerike. Naravno, to bi mogao biti pločnik ispred luksuzne dnevne sobe u kojoj je sjedila 2007., ali vizualno poruka se promijenila. Clinton tvrdi da nije izolirana u svojoj palači, već da je dio susjedstva.
Clinton je pametna i oštroumna članica američke vladajuće klase. Gledala je Obaminu kampanju i učila iz nje. Slogan ‘Da, mi možemo’ (‘Yes We Can’) još uvijek čeka rivala u svojoj domišljatosti i sposobnosti da pokrene osjećaj kako istinska promjena mora biti kolektivna.
Clinton će se zasigurno tijekom svoje buduće kampanje suočiti s brojnim seksističkim napadima. Što se toga tiče, završnu riječ imaju Young i Becerra iz Jacobina:
“Radikalnija vizija feminizma ne znači da ne bismo trebali braniti žene kao što je Hillary Clinton od seksističkih napada: trebali bismo, baš kao što branimo Baracka Obamu od rasističkih napada. Ali to znači da moramo slušati glasove najmarginaliziranijih žena i rodnih i seksualnih manjina – od kojih su mnoge/i izrazito kritični prema feminizmu Hillary Clinton – i postupati solidarno s pokretima koji traže ravnopravnost u svim područjima života i za sve ljude. To su feministkinje koje nisu pozvane na domjenak kod Hillary Clinton, osim možda da poslužuju i čiste.”
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
