Indijski online magazin Maggcom, samoprozvani ‘ultimativni modni vodič za lifestyle i tehnologiju ‘, pokrenut 2015. godine, je krajem lipnja započeo online kampanju #DontManCriminate, koju su neki od medija s pravom prozvali spektakularno krivim pokušajem ispravljanja rodne nejednakosti.
Cilj kampanje je, kako objašnjava Maggcom, promovirati jednakost između muškaraca i žena, s naglaskom na muškarce, te zaustaviti diskriminaciju muškaraca, odnosno, da se poput Maggcoma malo poigram riječima, muškriminaciju.
“Zašto bi se muškarci morali ustati sa svog sjedala ako dama pokraj njih stoji? Zašto bi muškarci trebali damama pridržavati vrata? Muškarci ne dobivaju besplatan upad u klubove. Muškarci, za razliku od žena, nemaju mjesečnice, stoga se ne mogu izvlačiti iz problema s objašnjenjem da su u PMS-u. Muškarci ne dobivaju glasove na račun simpatičnosti. Zašto muškarci ne bi plakali? Zašto bi muškarci trebali nositi težak teret? Zašto ne žene?“
Indija – obećana zemlja za zagovaratelje/ice nejednakosti
Ovaj Maggcomov pokušaj ispravljanja krivih džender Drina je problematičan na toliko razina da se teško odlučiti odakle započeti. Možda od izraza ‘dama’? Taj izraz, koji Maggcom uporno koristi, spada u isti koš s otvaranjem vrata i prepuštanjem sjedala – u krajnje arhaičan koš koji se održava na životu samo zato što određen postotak populacije na individualnoj razini odbija preispitati uloge koje obnašamo u društvu samo zato što su i dalje svojevrstan normativ. Možda od krajnje binarnog razumijevanja svijeta i rodnih uloga? Perpetuiranja stereotipa o PMS-om izmučenim ženama na rubu živčanog sloma? Na koncu, da, zašto muškarci ne bi plakali? Zato što ih tome podučava to isto stereotipno i binarno društvo zbog kojeg Maggcom smatra da otkriva toplu vodu pitanjem ‘Zašto muškarci ne bi plakali?’.
Maggcom se zatim baca u razjašnjavanje pojma ‘menism’, kojeg ću, u nedostatku boljeg izraza u hrvatskom jeziku, prevoditi kao menizam:
“Menizam. Podsjetimo se na zaboravljeni rod, rod od kojeg se u svakoj prilici očekuje džentlmenstvo. Kada žene govore da žele biti izjednačene s muškarcima, prešućuje se da se od muškaraca i dalje očekuje kavalirstvo. Muškarcima treba predah od herojstva – oni su suočeni s posve drugačijim oblikom maltretiranja. Rodna nejednakost muškarce uznemiruje jednako koliko i žene. Ova je kampanja za sve muškarce, žrtve društva koje uporno zaboravlja probleme s kojima se muškarci suočavaju.”
Posebno je tragična činjenica da je ova kampanja osmišljena u Indiji, zemlji koja je prema nedavno provedenom istraživanju Fondacije Thomasa Reutersa ocijenjena kao četvrta najnepoželjnija zemlja za žene. Razlozi su potresni – ženski feticid i čedomorstvo, trgovina ljudima (90 posto trgovine ljudima događa se upravo u Indiji), Indija ima oko 3 milijuna prostitutki (od kojih su 40 posto djeca), seksualno ropstvo, prisilni i dogovoreni brakovi, silovanja i zlostavljanja koja se ne sankcioniraju, već stigmatiziraju žrtve. Ono što je još tužnije jest što se ovaj gore navedeni citat pripisuje ženi, Jahanvi Maheshwari, što govori o dubokoj ukorijenjenosti patrijarhata u sve pore indijskog društva, kao i u samosvijest žena u Indiji.
S obzirom na kontroverzno visoku stopu ubojstava i silovanja u Indiji, kampanju su odmah prigrlili i zagovaratelji teze da je toliko visoka stopa rezultat lažnog prijavljivanja. Riječ je o raspravi #Falsecases. Da ne skrećem pretjerano s teme, ostavit ću vam da putem tweetova same/i prosudite o dometima ove ‘rasprave’:
{slika}
{slika}
Reakcije
Kampanja je ‘slomila’ internet. Mnoge je šokirala, mnoge ostavila s upitnicima nad glavama. Bilo je i onih uvjerenih da je riječ o šali. Kod nekih je izazvala ljutnju, kod nekih smijeh, kod nekih sarkazam, a kod nekih, nažalost, slaganje.
{slika}
{slika}
{slika}
{slika}
Zbog nevjerojatnog interesa Maggcom je odlučio dodatno komentirati situaciju:
“Činjenica da smo kampanjom dotaknuli milijune ljudi dokazuje da ovo nije šala, već problem koji zahtijeva stvarne mjere dok još nije prekasno, dok muškarcima ne postane suviše teško opstati u ovom društvu kojim dominiraju žene”, objašnjava autor teksta Varun Choudhary.
Da nema toliko Dalmacije u meni, vjerojatno bih ovaj paragraf završila komentarom “Da, zicer”.
Što je sve pogrešno u ovoj kampanji?
Kampanja, između ostalog, naglašava kako glas protiv muškriminacije ne znači da ne podržavate žensku borbu za ravnopravnost, već se kampanjom samo želi osvijestiti kako su i muškarci suočeni s nepravdom. Nije, na deklarativnoj razini, ništa pogrešno u ovoj izjavi. Međutim, prije nego ispadne da se Maggcomu ipak potkralo zrnce mudrosti, potrebno je analizirati sadržaj postera koji su kampanju uspjeli učiniti viralnom.
{slika}
Za početak, da si dam malo oduška, meni se čini kako je autorima i autoricama kampanje protiv muškriminacije od svega najspornija problematika slobodnog upada u klubove, što govori nešto o infantilnosti ovog medijskog istupa. Štoviše, ta je stavka izazvala nebrojene rasprave korisnika i korisnica društvenih mreža. Ipak, da ne bude sve u okviru zeza, šege, šale i kalambure, uozbiljit ću se.
Poslužit ću se logikom kampanje – dokaz da živimo u svijetu kojim dominiraju žene jest tvrdnja kako žene nerijetko dobivaju besplatna pića i besplatne upade u klubove. Daljnji ‘dokazi’ su situacije u kojima muškarci ženama nose prtljagu, prepuštaju sjedala, a čak i proizvodi diskriminiraju muškarce – neprivlačni muškarci se ne mogu ušminkati, ne proizvode se štikle za niske muškarce, a glupi muškarci nemaju (kako Maggcom to shvaća) ‘privilegiju’ da im se sve oprosti jer su ‘glupe plavuše’.
Što se tiče upada u klubove – razlog te prakse koja se primjenjuje diljem svijeta je krajnje patrijarhalne naravi. Žene imaju besplatan upad u klubove jer se vlasnici klubova nadaju da će na taj način privući što više muškaraca. Sve je, dakle, podređeno željama i potrebama muškaraca. Na vrhu piramide je, međutim, samo jedna stvar, a to je profit. Profit od prodaje pića muškarcima koji će se sjatiti u klubove kako bi plaćali pića ženama koje su dobile slobodan upad, i to zato što ih društvo uči da je ženu najlakše osvojiti ukoliko je na ovaj ili onaj način kupiš.
Nadalje, jeste li baš sigurni da ne postoji šminka za muškarce? Jednostavan pothvat poznat kao guglanje otkriva kako ne samo da postoji šminka za muškarce, već i tutorijali za šminkanje. Čak i da ne postoji, poprilično sam sigurna da su puderi i korektori rodno neutralni. Možda ne postoje štikle, ali postoji nešto što se zove ‘shoe lifts’, a možete ih nabaviti na Amazonu gdje koštaju nevjerojatnih 19,99! A i, nosite štikle ako vam se nose štikle.
Ovo je samo trivijalni dio problema. Kampanja, kao što je zaključio velemudri Varun Choudhary, zaista jest privukla milijune. Između ostalog, kampanja je privukla glumce, kako Maggcom navodi, zlatnog doba Bollywooda koji su podigli svoj glas protiv diskriminacije muškaraca.
{slika}
Ispod prvog plakata stoji i dodatno pojašnjenje:
“Sve lijepe, pametne, pa i bogate djevojke, traže bogatog muškarca za kojeg će se udati. Mladić mora biti ili bogat ili zgodan da bi se oženio bilo kojom djevojkom. Povijest nas podučava situacijama u kojima se glupe plavuše udaju za bogate tatice i žive od njihovog novca, a pametni i zgodni mladići moraju svoj novac zaraditi.”
Objašnjavanje svih razloga zbog kojih je ova tvrdnja pogrešna bi potrajalo i pretvorilo se u glomaznu digresiju pa neću dodatno pojašnjavati problematiku koja je, sigurna sam, svima već i više nego jasna.
Drugi plakat, koji izražava tvrdnju ‘Ako ti ne dopustim da radiš, nesiguran sam. Ako ti dopustim da radiš, trpim uvrede da živim od ženine plaće’ je gotovo zastrašujuć. Kakva je točno razina (ne)shvaćanja rodne ravnopravnosti prisutna kod autora i autorica ove kampanje ako svjesno promoviraju tezu da je na muškarcima odluka o tome hoće li žene raditi ili ne? Zar je novac kojeg zarade žene nečasniji od novca kojeg zarade muškarci?
Na koncu, autori kampanje od glumaca s nekih plakata nisu tražili dopuštenje za korištenje njihovih fotografija, odnosno lica. Kao glasnogovornici kampanje su iskorišteni, između ostalih, Elijah Wood, koji se u intervjuu za GQ deklarirao kao feminist, te Jude Lude Law, koji je u intervjuu za Mr. Porter 2013. godine objasnio kako način na koji Hollywood tretira žene smatra nepoštenim.
Ali to nije sve – uz krivo shvaćanje rodne ravnopravnosti, Maggcom vam nudi i aplikaciju #DontManCriminate.
