Moja je prijateljica (i bila bi potencijalna ljubavnica, da nije dosadnih, monogamnih veza), Jes Baker, 2013. godine na blogu napisala nevjerojatno važan post pod nazivom “Stvari koje debelim djevojkama nitko ne želi reći… Pa ću ja”, u kojima u detalje objašnjava 14 podsjetnika za tu potlačenu grupu.
To je djelo bilo (s pravom) toliko ludo popularno da je cijeli koncept pretvorila u knjigu – “priručnik za život bez srama” – koji izlazi u listopadu. (I ovdje ga možete unaprijed naručiti.)
To me navelo na razmišljanje o feministkinjama i feministima. Točnije, navelo me na razmišljanje o tome koliko često primam poruke od feministkinja i feminista koji/e se osjećaju potištenima, ugnjetavanima i obeshrabrenima – jer žive u svijetu koji ih ne podnosi i u kojem se potraga za pravdom i borba kroz pokret tako rijetko cijeni.
I zbog toga što je svijet toliko grozan prema feministkinjama/ima, i zbog toga što mislim da svi ponekad trebamo poticaj, i zbog toga što imam puno ljubavi koju želim podijeliti, želim vam reći 20 važnih stvari koje feministkinjama i feministima nitko ne govori.
1. Hrabre/i ste
Počnimo ovdje: biti feminist/kinja u svijetu koji tako snažno mrzi žene (i feministe/kinje) je hrabro.
Svaki dan u kojem koristiš ultimativnu riječ na F, gledaš statusu quo u lice i govoriš mu “jebi se”.
I to je prekrasno.
2. Činiš ispravnu stvar
Prilično je problematično kada ti, u trenutku potrebe za podrškom jer te napadaju na Twitteru, ljudi kažu: “mora da činiš ispravnu stvar“.
Na stranu to što to uopće nije podrška i implicira da nasilje jednostavno ide u korak s nekim situacijama, to je i neopisivo lako moguće pobiti. Zato vam poručujem sljedeće: unatoč svim muškarcima nesigurnima u svoju muškost koji vam na Facebook statusu izigravaju đavoljeg odvjetnika, vi jeste u pravu.
Ti si zaštitnik/ica pravde.
Poput Mjesečeve ratnice. A tko ne bi htio biti na njenoj strani?
3. Nekad ćeš zabrljati
Neki ljudi odbijaju nositi feminističku etiketu jer se boje da će im netko javno ili privatno reći da u tome nisu savršeni. No, realno: nitko od nas nije savršen, baš nitko.
Svatko od nas je nekad zeznuo/la.
Svatko od nas je nekad rekao/la nešto opresivno, objavio oh-tako-analitičan tweet bez da je shvatio/la posljedice toga što nije bio/la baš u potpunosti uključiv/a. Svakog od nas su podsjetili da možemo i bolje. I to je u redu jer, na kraju krajeva, na greškama se uči.
Ispričaj se (ozbiljno!) i odluči da ćeš u budućnosti postupiti pametnije. I onda si dopusti da kreneš dalje.
4. Postoje granice tvojih mogućnosti
Za početak, moramo si postaviti neka realna očekivanja.
Nećeš biti na svakom skupu. Nećeš sudjelovati u svakom hashtagu. Nećeš komentirati svaku izvanrednu vijest. I nećeš napisati fenomenalan članak o svakom Beyonceinom pokretu.
Ljudsko si biće.
Moraš jesti, piti, spavati, raditi, ići u školu, brinuti o obitelji, naći vremena za tjelovježbu, družiti se s prijateljima i sjetiti se nazvati mamu na njen rođendan. Kao i svi mi. I ako se osjećaš kao nedovoljno feministički jer nisi prva/i u svakom pozivu na akciju, onda je za tvoje osjećaje kriv pokret, a ne ti. Duboko udahni i zapamti da je broj sati u danu ograničen.
5. Da, teško je
Hej, nitko nije rekao da će poticanje revolucije biti lako! No, mora li uvijek biti tako teško?
U pravu si. Ima puno toga za izbalansirati.
Postoji puno toga za naučiti i puno opcija između kojih moraš odabrati one na koje ćeš se usredotočiti. I gotovo uvijek ćeš nenamjerno izostaviti one za koje si smatrao/la da bi mogle biti dio briljantne kampanje – i uvijek će biti puno ljudi koji će te na to podsjetiti.
Želja da spojiš svoje poteze sa svojim vrijednostima zahtijeva jako puno vremena.
I u redu je ako ponekad poželiš da bude lakše. Jer se, na kraju, naporan rad isplati. Stremljenje prema tome da budeš bolji/a feminist/kinja nije lako, ali je, svakako, potrebno.
Kad se osvrneš i kažeš: “Opa! Stvarno živim svoje stavove više nego što sam ih živio prošle godine”, za to možeš zahvaliti napornom radu kojeg si u to uložio/la.
6. Zaslužuješ predah
Razumijemo, sjetiti se da se moraš brinuti o sebi je teško. Ali je i nužno.
Izgaranje aktivista/inja je stvarno. I o tome se treba voditi računa.
Zbog toga si kreiraj rutinu o brizi za samu/og sebe (da, čak i vi A tipovi produktivnih čudovišta!) i drži je se.
7. Smiješ se odjaviti s Twittera
Dok sam ovo pisala, nekoliko ljudi s Interneta je bilo ljuto na mene. Ljudi očito ne vole kad im kažeš da je uznemiravanje na ulici uvredljivo. Zamislite!
Zbog toga se moj partner ponudio da se za vikend prijavi na moj Twitter profil kako bi blokirao sve trolove i kako više ne bih morala vidjeti njihove komentare. (Baš obara s nogu, zar ne?)
Ali, da se on i nije ponudio za popravak štete, bilo bi u redu uzeti predah od feminističke blogosfere i svijeta društvenih mreža.
Ponosna sam na svoje prijatelje/ice, borce/inje za društvenu pravednost, kad napišu Facebook status poput “ttyl” (talk to you later – čujemo se kasnije, op. prev.) ili kad na Tumblru na neko vrijeme isključe opciju “pitaj”.
Obećavam vam da se pokret neće raspasti (a Internet neće nestati), ako ga pustite nekoliko dana na miru.
8. Zaslužuješ poštovanje
Svijet mrzi feministe/inje. To već znate, zar ne? Upravo vam zato ovo i pišem. Ali, svijet te ne bi trebao tretirati poput smeća samo zato što mrzi to što jesi. A ti to ne bi trebao/la trpjeti, već bi se trebao/la zauzeti za sebe kad se to dogodi.
Ljudi se s tobom mogu i ne-slagati bez omalovažavanja, vrijeđanja ili vulgarnosti. Ljudi mogu raspravljati s tobom na način da istovremeno i poštuju tvoje mišljenje. Neki ljudi će ti reći da time što si feminist/inja, služiš svrsi poput toga da budeš boksačka vreća za ispuhivanje tuđeg (često slabog) intelekta.
Pa, dopustite da vam kažem ovo: budući da si živo biće, uvijek zaslužuješ poštovanje i ljudskost.
9. Nećeš promijeniti svačije mišljenje
Nećeš. Jer nemaju svi otvoren um i neće svi koji imaju otvoren um shvatiti što im pokušavaš objasniti. Ljudima je dopušteno odabrati bilo koju od društvenih teorija koje se njima doima istinitom.
I iako mi znamo da smo u pravu, moramo im dopustiti tu slobodu. I to ne znači da ne bi trebao/la pokušati. To znači da ti je dopušteno uštedjeti vrijeme za ljude koji te stvarno žele slušati, koji žele sazrijevati i koji se žele promijeniti.
Raspravljanje s ljudima koji te žele samo naljutiti nije baš dobro utrošeno vrijeme. I u redu je birati svoje bitke.
Jer…
10. Nećeš iznevjeriti pokret, ako odustaneš
E sad, nemoj odustati odustati.
Nemoj zamahnuti bijelom zastavom i reći “Jebeš to! Feminizam je pretežak! Želim ponovno biti blaženo nesvjestan/na svega!” (Iako, istina, svi ponekad poželimo da možemo ponovno biti nesvjesni.)
Ali smiješ odustati od nekih ljudi ili u nekim situacijama.
Ako imaš onog ujaka koji će uvijek govoriti rasističke gluposti za večerom na Dan zahvalnosti, a kad mu kažeš da začepi, uvijek će ti biti rečeno da poštuješ starije, u redu je to pustiti na miru.
Pokretu trebaš kao emocionalno zdrav/a kako bi mogao/la raditi stvari koje stvarno mogu promijeniti svijet. I ako svađanje s ujakom Jimmyjem tome neće doprinijeti, uloži svoju energiju u nešto drugo.
11. Ako utječeš na jednu osobu, napravio si razliku
Volim pisati za EverydayFeminism. Isto tako volim i predavati na sveučilištima i doprijeti do široke publike i komunicirati s puno ljudi.
No više od svega toga, volim onoj anonimnoj korisnici na Tumblru objasniti da nije ona kriva za to što je seksualno napadnuta. Volim objasniti ženi s kojom sam išla u srednju školu da je njen šef stvarno seksist. Volim pomoći svojoj mami u shvaćanju što je to kultura silovanja. Volim to što će mi onaj jedan frajer s kojim sam radila jedno ljeto poslati e-mail kako bi me obavijestio da uočava seksizam u svakodnevnom životu i da je iz mojih objava na Facebooku puno naučio.
Ne moraš biti “feminist/inja po karijeri” da bi promijenio svijet. Moraš pomoći samo jednoj osobi da malo bolje promisli o “svojoj” istini.
I to je nevjerojatno moćno.
12. Možda ćeš izgubiti prijatelje/ice
Kad god idem kući svojim roditeljima, uvijek me pitaju s kim se planiram družiti, a ja uvijek odgovaram: “Iz srednje škole? Više ni sa kim iz srednje škole ne razgovaram”.
A zašto ne? Pa, većinom jer nisu feministi/inje.
I to ne znači da imam neko čudno pravilo zbog kojeg odbijam druženje s bilo kime tko se ne identificira kao feminist/inja. No teško mi je razgovarati s osobom koja nema svoju definiciju “ugnjetavanja”.
I, ako shvatite da se udaljavate od ljudi koji su vam nekad bili važni jer se s njima više ne možete povezati na istoj razini, to je u redu.
Doživljavam dovoljno ugnjetavalačkih gluposti, gluposti o krivici žrtve, gluposti o seksualnoj sramoti, mizoginije, transfobije, predrasuda o sposobnostima i rasističkih gluposti od svijeta u cjelini. Zadnja stvar koja mi treba jest sjediti s ljudima koji me vuku u bizarni svijet Bivše Melisse.
To ne znači da bi trebali/e napustiti svakoga iz svoje prošlosti tko se ne slaže s vašim pogledom na svijet. No, ne bi trebali osjećati krivnju oko toga što se ne želite družiti s ljudima koji ne cijene vaš razvoj.
13. U redu je imati više standarde za dejtanje
Ljudi mi na Tumblru često dolaze s pričama koje počinju sa “Stvarno volim svog partnera/icu, ali otkako sam postao društveno svjesnija/i, svađamo se sve više i više…”.
Napucajte ga/je. Zapravo, ne. Pokušajte to riješiti, ako želite.
Ali ako je protiv vaših ciljeva? Napucajte ga/je.
Vaše vrijednosti su važne. I jednom kad počnete gledati svijet kroz feminističke naočale, nekako je teško prestati. Zaslužuješ biti s nekime tko se želi boriti uz tebe – a ne nekog tko je spokojan oko svoje moći nad tobom.
Zato, otvorite profil na nekoj internet dejting stranici s rečenicom “ja sam feminist/inja”. To će vrlo brzo od vas udaljiti sve ljude koje ne želite.
14. U redu je imati seksističke primisli
Da, svi ih želimo iskorijeniti.
Ali nije li upravo to cilj posla kojeg radimo? Nismo li feministi/inje jer smo shvatili koliko je naša socijalizacija pogrešna i želimo napraviti promjenu paradigme kako bi iduće generacije bile socijalizirane na drugačiji način?
Ne možeš otresti vlastitu socijalizaciju tako da samo budeš feminist/inja. Nije moguće samo prihvatiti etiketu i, magično, postati ne-ugnjetavajuće ljudsko biće. Svima nam se ponekad javljaju seksističke primisli.
Važno ih je prepoznati, analizirati i pokušati biti bolji/a u budućnosti.
15. U redu je voljeti seksističke medije
Nećete me spriječiti u kupnji idućeg albuma Taylor Swift. Nećete me spriječiti ni u kupnji idućeg albuma Kanye Westa.
Čak je i Shapespeare ponekad bio mizoginičan. U trećem prizoru trećeg čina Romea i Julije, fratar Lorenco naziva Romea “ženskastim” jer plače te mu, na svoj elizabetansko-engleski šarmantan način, govori – “jesi li muškarac?”
Moguće je kritički promišljati o medijima, bez da zauvijek otpišemo ono što volimo.
Medijska pismenost postoji s razlogom: da dublje promišljamo o onome što konzumiramo – a ne da obavezno bojkotiramo sve ono što se u potpunosti ne slaže s onim u što vjerujemo.
Tako da dosta s guilty pleasure budalaštinama, okej?
16. Ne moraš se osjećati krivim zbog toga što “uništavaš zabavu”
Kada govorim o medijskoj pismenosti, često se šalim da je sa mnom jaaaako zabavno gledati TV. “Možeš li vjerovati koliko je ta reklama za pivo seksistička? Uz to je u njoj bila samo jedna obojena osoba!”
Ako ljudi u tvojem društvu ne žele kritički promatrati svijet oko nas, to je njihov problem. Ti se ne moraš osjećati loše zbog želje za malo više evolucije u medijskom prostoru. Ne “uništavaš ti zabavu” zbog objašnjavanja što je pogrešno u vicevima o silovanju. Osoba koja se tome smije “uništava čovječanstvo” zbog toga što ugnjetavanje smatra urnebesno smiješnim.
17. Nekad će ti biti teško nositi se sa svijetom
Imaš li ponekad jedan od onih dana kad misliš da ćeš puknuti, ako dobiješ još jednu lošu vijest? Ili barem zaplakati?
Ponekad svi upadnemo u onu zečju rupu “ali postoji ovo i ovo i ovo i ovo i HOĆEMO LI IKAD NAPRAVITI RAZLIKU? KOJA JE UOPĆE POANTA SVEGA OVOGA?”
Ti dani će doći. Oni će isto tako i proći. Moj savjet? Duboko udahni. Uzmi možda i dan odmora. I onda se sjeti zašto si počeo/la.
18. Da, svijet je stvarno bezveze
Da je bar to sve samo u tvojoj glavi, ali nije. Voljela bih ostati bez posla jer smo dostigli slavnu feminističku utopiju, ali, nažalost, još uvijek radim u svojoj organizaciji.
Jer svijet stvarno je užasan.
Mnogo će te ljudi pokušati uvjeriti u suprotno, ali kunem vam se, kiriarhija nas drži u šaci i stvarno se moramo boriti protiv nje.
Feminizam ti otvara oči kako bi to sve mogao vidjeti. I ti ne izmišljaš gluposti.
19. Ali možeš biti sretan/na – feminizam je prekrasan
Kroz feminizam pronalazimo odgovore na većinu onog što nas boli u životu. Učimo kako shvatiti iskustva iz našeg života. Učimo kako oprostiti sebi samima. I pronalazimo prijatelje/ice.
Sve sam svoje najbolje prijateljice upoznala kroz feminizam i ne znam što bi radila bez tako pažljive zajednice briljantnih, opasnih komada.
Feminizam je za mene, često se (polu)šalim, kao religija kroz koju sam se ponovno rodila. Jer, kada sam je pronašla, svijet je napokon dobio smisao, našla sam višu svrhu i dobila potrebu za širenjem te pjesme nadaleko i naširoko.
Feminizam nam, unatoč svih načina na koje nam komplicira živote, daje toliko puno. On mijenja život. Imajte to na umu. Kad postane teško, imajte to na umu.
20. Hvala vam
Nikome nikad dosta zahvale – ni roditeljima, ni ljudima u uslužnim djelatnostima, ni učiteljima/icama.
A definitivno ni feministkinjama i feministima.
Između toga što ljudi zahtijevaju da ih educiraš na zahtjev i konstantnog slušanja mizoginičnih uvreda, izgleda da su ljudi zaboravili na manire.
Pa, dopustite da ovo napravimo umjesto njih: Hvala vam.
Hvala vam na tome što ste neumorni/e. Hvala vam što propitujete sve norme i mišljenja. Hvala vam što redefinirate prijateljstvo, ljubav, seks i obitelj. Hvala vam za solidarnost, podršku i strpljenje.
Hvala vam što sam zbog vas manje sama.
Hvala vam što činite svijet boljim mjestom.
I hvala vam što nikad ne odustajete.
Feminizam nije lagan, ali je jebeno fenomenalan. Kao i feministi i feministkinje. U svijetu koji nas želi povući dolje, mi gradimo novi. I moramo se držati zajedno.
Preveo i prilagodio: Tomislav Mikulin
