Kako se mijenja svijet rada? Jesu li ugovori na neodređeno norma ili iznimka? Odgovori na ta pitanja nalaze se u izvješću Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization, ILO).
Dokument naziva ‘World Employment and Social Outlook 2015 (WESO)’ donosi šokantnu informaciju – svega jedna četvrtina svjetskog radništva ima sigurne radne uvjete. Podaci prikupljeni u zemljama diljem svijeta, koji pokrivaju 84 posto svjetskog radništva, ukazuju kako su tri četvrtine radnica i radnika zaposlene/i u privremenim ili kratkotrajnim radnim odnosima, neplaćenim obiteljskim poslovima, neformalnim poslovima bez ugovora ili su samozaposleni/e.
Čak 60 posto radništva ne posjeduje nikakav ugovor o radu, od čega se većina vodi kao samozaposlena (samozaposlenost se u ovom kontekstu definira kao radni odnos u kojem osoba zapošljava sebe, potencijalno ima jednog/u ili više partnera/ica, ali ne zapošljava na kontinuiranoj bazi) ili kao ispomoć u obiteljskom poslu u zemljama u razvoju. Primjerice, u razvijenim ekonomijama srednje i jugoistočne Europe osam od deset radnica/ka ima status zaposlene osobe, dok je situacija znatno drugačija u južnoj Aziji i subsaharskoj Africi – u tim dijelovima svijeta svega dva/ije od deset radnika/ca imaju status zaposlene osobe.
{slika}
Još jedan trend u porastu jest rad na pola radnog vremena, takozvani part-time poslovi, pogotovo među ženskom populacijom. Part-time poslovi su u razdoblju od 2009. do 2013. u većini zemalja s dostupnim podacima nadmašili broj stalnih zaposlenja.
{slika}
“Brojke ukazuju na rastuću diversifikaciju u svijetu rada. U nekim slučajevima nestandardni oblici rada ljudima pomažu kao tranzitna točka za tržište rada. Međutim, ovi rastući trendovi su odraz sve raširenije nesigurnosti koja obuhvaća jako velik broj radnika i radnica diljem svijeta. Prevaga nestandardnih oblika rada nad tradicionalnim je u većini slučajeva rezultat ekonomske nejednakosti i siromaštva. Još gore, ovi trendovi donose rizik održavanja začaranog kruga slabe globalne potražnje i sporog stvaranja novih radnih mjesta, koji je trenutno inherentan globalnoj ekonomiji i mnogim tržištima rada u razdoblju nakon krize”, izjavio je generalni direktor Međunarodne organizacije rada Guy Ryder.
Rastuća nejednakost
Ekonomska nejednakost je u većini zemalja u porastu ili je jednako (pre)visoka. Povećan broj nestandardnih oblika rada, rastuća nezaposlenost i neaktivnost pružaju dodatan polet tom trendu. Unatoč pozitivnim mjerama u smjeru veće mirovinske pokrivenosti i socijalne zaštite u vidu naknada za nezaposlene, takve mjere se odnose smo na ‘standardno’ radništvo. Što se tiče samozaposlenih, u 2013. godini ih je svega 16 posto uplaćivalo doprinose.
Regulacija tržišta rada
Izvješće ukazuje i na sve prepoznatiju potrebu regulacije u smjeru zaštite radništva, pogotovo onih zaposlenih u nestandardnim oblicima rada. Tijekom vremena su kroz zakone osigurani određeni zaštitni mehanizmi, ali je u Europi, primjerice, od početka krize 2008. godine zaštita radnica i radnika sve slabija. Ryder sugerira kako je ključno ‘skrojiti regulacije koje istovremeno potiču ekonomski rast i socijalnu koheziju’.
Prevela i prilagodila: Ivana Živković