Međusektorska suradnja i zajedničko djelovanje svih koji/e utječu na obrazovni sustavi i tržište rada preduvjeti su za poboljšanje položaja mladih na tržištu rada. Također, mlade je potrebno uključiti u procese kreiranja strategija razvoja i javnih politika koje se odnose na njih, a posebnu pažnju se treba posvetiti i obrazovnom sustavu koji trenutno ne uči mlade učiti i usvajati građanske kompetencije, zaključeno je na jučerašnjoj konferenciji Mladi bez granica? Specifični problemi mladih kao heterogene skupine na tržištu rada, koju su organizirale aktivistkinje neformalne inicijative Za rad spremne.
Na panelu Aktivne politike zapošljavanja mladih sudjelovale su Irena Velimirović iz inicijative Za rad spremne, Dora Levačić iz BRID-a (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju) i Martina Horvat iz GONG-a
Levačić je uvodno pojasnila kako aktivna politika tržišta rada utječe na zaposlenost te uzroke nezaposlenosti mladih.
“Aktivne politike tržišta rada služe privremenom poboljšanju položaja ranjivih skupina u svijetu rada kako bi im se dugoročno poboljšao položaj. To su potpore za zapošljavanje, mjere obrazovanja i usavršavanja, usluge službe za zapošljavanje (HZZ) i programe savjetovanja. Kada svi ti segmenti dobro funkcioniraju, onda slijede pozitivni učinci poput manje nejednakosti na tržištu rada i povećanje zaposlenosti. No, ove mjere ne mogu izravno povećati broj zaposlenih, nego to ovisi o brojnim drugim faktorima”, kazala je Levačić dodajući kako je nezaposlenost golema jer nema radnih mjesta te god se ne budu otvarala radna mjesta, teško će mjere aktivne politike značajnije utjecati na povećanje broja zaposlenih. Dakle, ovim mjerama se prije svega utječe na individualnoj razini, ali na makorekonomskoj razini one neće utjecati na općeniti rast zaposlenosti.
Govoreći o takozvanoj neusklađenosti obrazovnog sustava i tržišta rada, odnosno ‘usklađivanju ponude i potražnje’, panelistkinje su se složile kako se neopravdano stavlja naglasak na obrazovanje kao manjkavo, dok se tržište gleda kao objektivno i ono koje postavlja ‘uvjete’. Sljedeći tu logiku, često se predlažu intervencije u obrazovnom sustavu poput uvođenja kvota. Međutim, prema analizi ekonomistkinje Ive Tomić, usklađivanjem ponude i potražnje u ovom kontekstu zaposlenost bi porasla za samo 0,8 posto.{slika}
“Niska potražnja za radom kroz cijelo tranzicijsko vrijeme, a pogotovo tijekom ove ekonomske krize, glavni je uzrok nezaposlenosti, a ne neusklađenost obrazovnog sustava i tržišta rada”, naglasila je Levačić.
Dotaknula se i problema kojeg i mladi, ali i poslodavci često spominju prilikom zapošljavanja mlade osobe, a to je manjak radnog iskustva.
“To je trivijalno objašnjenje jer mladi nakon završetka obrazovanja ne bi trebali niti imati radnog iskustva”, kazala je Levačić dodavši kako ne smatra da problem nezaposlenosti mladih proizlazi iz njihove generacijske specifičnosti, nego da se treba uzeti u obzir cijeli kontekst.
Levačić je tokom svog izlaganja ilustrirala i dio rezultata iz studije o mjerama aktivne politike zapošljavanja namijenjenih mladima koja će uskoro biti objavljena u izdanju Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
“Mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa premašila je sve ostale mjere u 2013. i 2014. godini. Ta mjera se uvela pod pretpostavkom kako će ta godina iskustva pomoći mladima u kasnijem pronalasku posla, ali politike zapošljavanja mladih ne usklađuju se s ostalim politikama. Osim toga, ova mjera uvelike onemogućuje pristup onima koji/e nisu visoko obrazovani/e i tu dolazimo do efekta ‘mrtvog tereta’, što znači da se korisnici/e mjera ne selektiraju na pravi način. Najlošije rezultate daju mjere koje ciljaju široko. Primjerice kada je ciljana skupina svi mladi. Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog iskustva najbolje rezultate bi moglo postići kada bi se ciljale određene ranjive skupine na tržištu rada”, pojasnila je.
Prema BRID-ovom istraživanju, više od 70 korisnika/ca ove mjere tijekom 2013. i 2014. bili/e su više ili visoko obrazovani/e. U vrijeme provođenja istraživanja, stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa bilo je mjesečno plaćeno 1.600 kuna. Manje od trećine ispitanih je kazalo kako s takvim primanjima mogu financirati svoje životne potrebe. Upitavši ih što misle koliko bi trebali primati za takav rad, ispitanici i ispitanice su bili/e podijeljeni/e između odgovora – minimalna plaća i početnička plaća. Dok se nadležni često hvale kako mjera stručnog osposobljavanja polučuje veliki uspjeh, BRID-ovo istraživanje pokazuje drugačije. Naime, Levačić je istaknula kako se u njihovom uzorku manje od trećine korisnika/ca stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa nakon korištenja te mjere našlo posao, i to nisu svi pronašli posao u struci što je u konačnici i cilj ove mjere.{slika}
Martina Horvat iz GONG-a postavila je konkretna pitanja poput imaju li mladi razvijene kompetencije i kako ih razvijati, što se uči u školama, pridonosi li volontiranje i društveno koristan rad većoj zapošljivosti. Nastavila je objasnivši kako su ključne kompetencije: komunikacija na materinjem jeziku, komunikacija na stranom jeziku, matematička komunikacija, digitalna komunikacija, učiti kako učiti, društvena i građanska kompetencija, smisao za inicijativu i poduzetništvo (u smislu poduzetnosti), kulturološka senzibilizacija.
“Kao društvo smo iznevjerili mlade u smislu stjecanja građanskih kompetencija kao alata za život”, istaknula je Horvat i dodala kako su nedavna istraživanja pokazala kako su stavovi srednjoškolaca i srednjoškolki dosta autoritativni te da imaju jako manjkava znanja o demokratskim procesima i pojavama. Isto su pokazali rezultati kada se ispitivalo i odrasle osobe, na što je Horvat dodala kako su mladi tek odraz stanja društva.
“Mlade se tijekom obrazovanja ne uči kako učiti cijeli život, a to je zatim problematično i za osobni, ali i opći boljitak, kao i održivi razvoj”, rekla je.
Kao rješenje ovakve situacije nudi se uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole. Građanski odgoj i obrazovanje ima za cilj učenike i učenice naučiti kompetencijama: političkim, ljudskopravaškim, društvenim, (inter)kulturalnim, ekološkim, gospodarskim.
“Zašto je to važno? Kako bi škola odgovarala na potrebe učenika i učenica u društvenom smislu, ona ga treba pripremiti na život i rad. Škola treba razviti kod učenika i učenica komunikacijske i socijalne vještine, razviti pozitivan odnos prema cjeloživotnom obrazovanju, osigurati primjenjiva znanja i vještine, usvajanje ljudskih prava. Ako gledamo cijeli sustav, on ne razvija kompetencije u određenoj mjeri. Međutim uvijek postoje individualci poput hrvatskih učenika/ca debatista/kinja i informatičara/ki koji/e postižu impresivne rezultate u svjetskim razmjerima”, podsjetila je Horvat.{slika}
Irena Velimirović iz inicijative Za rad spremne predstavila je rezultate istraživanja Mladi na tržištu rada, kojeg je provela zajedno s Anjom Repalust.
“Prema rezultatima našeg istraživanja, samo 35 posto zaposlenih ispitanika/ca radi na ugovor na neodređeno, dok su preostali/e zaposleni/e preko nestalnih i nesigurnih oblika rada. Čak 65 posto ispitanih je nezaposleno, a oni koji rade u više od 60 posto slučajeva imaju plaću ispod hrvatskog prosjeka – manju od 4.500 kuna. Gotovo polovica ispitanika kaže da im plaća uopće ili većinom nije dovoljna za zadovoljavanje životnih potreba. Sukladno tome, čak 65,7 posto ispitanih mladih odgovara da im netko financijski pomaže. U najvećoj mjeri to su roditelji (67,5%) te partner ili partnerica (44,2%). Stoga nas ne čudi podatak da na pitanje razmišljanju li o preseljenju u inozemstvo, samo 14 posto ispitanih osoba odgovara da o tome uopće ne razmišlja. 52,4 posto o tome razmišlja ponekad, a 33,7 posto ispitanih o preseljenju u inozemstvo zaista ozbiljno razmišlja”, pojasnila je.
Velimirović se posebno osvrnula na dio istraživanja koji je analizirao povezanost volontiranja i studentski rad s kasnijim zapošljavanjem.
“Došle smo do zaključka kako znanja i iskustva stečane putem volontiranja i/ili rada tijekom školovanja nisu utjecala na veću zapošljivost naših ispitanika”, rekla je, nakon čega se povela rasprava kako poslodavci ne znaju prepoznati kompetencije koje su mladi stekli na ovaj informalan način, a s druge strane, mladi ih ne znaju prezentirati ili ih ne shvaćaju relevantnima da ih spomenu prilikom potrage za posao. Stoga, potrebno je osvještavati tijekom školovanja učenike i učenice, složile su se govornice.
Nakon panela uslijedile su radionicama koje su tematizirale premošćivanje regionalnih razlika i razlike ruralno/urbano na tržištu rada, volontiranje i studentski poslovi kao (ne)cijenjeno iskustvo, te probleme prilikom prvoga zapošljavanja, nakon kojih su sudionici i sudionice konferencije osmislile preporuke koje će ići prema nadležnim institucijama.
