Jučer je na T-portalu objavljeno mišljenje Aleksandra Stankovića, prenešemo iz emisije ‘K’ o žena’ Radija Korčula u kojoj je gostovao, u kojoj je naš poznati voditelj govorio uglavnom o reproduktivnim ženskim pravima i svom viđenju feminizma. Prava milina za raskrinkavanje uvriježenih muško-liberalnih stavova (ako nešto toliko površno i cinično uopće treba zvati stavom) o ženskim pravima i iskustvu.
Evo ključnih izjava:
-
Stanković je odmah rekao kako podržava pokret feminizma
-
Stanković iz svog okruženja u radnoj sredini ne vidi da žene nemaju ista prava, osim u jednom dijelu, a to je klasičan seksizam, odnosno, primjer s televizije – ako je žena dva ili tri puta vodila emisiju zabavnog karaktera, više ne može dobiti šansu voditi dnevnik
-
Da je svojevrstan seksist zato što je prema ženama u emisiji najčešće blaži. Teže mu se posvađati sa ženom nego s muškarcem
-
Da mu je ponekad teško surađivati sa ženama jer jedan krivi pogled može uzrokovati lavinu emocija
-
Kratko i jasno rekao je da podržava legalizaciju prostitucije
-
Kaže da je generalno protiv pobačaja te smatra da je na neki način ubojstvo i da je pravo djeteta jače od prava majke
-
Dodao je kako postoje situacije, poput silovanja, kada se pobačaj može opravdati.
Ne znam zašto su drugarice iz Korčule odlučile pozvati Acu u svoju radijsku emisiju (osim zato što se valjda tamo zatekao na svojim motorističkim putešestvijima), budući da se Stanković već više puta zalijetao s vrlo konzervativnim, površnim i neinformiranim stavovima (koje i on naše društvo često nazivaju liberalnim). Tako mu je, primjerice, bio objavljen tekst na portalu Oko u kojemu je podrobnije “objasnio” te svoje “liberalne” stavove. Uglavnom se mogu svesti na sljedeće: gej je okej, jer – slobodan izbor, prostitucija je okej, jer – slobodan izbor. S druge strane, abortus je ubojstvo, jer – sveta trudnoća.
U spomenutoj kolumni potrošio je cijeli zadnji pasus da se ogradi i opravda, da slučajno netko ne bi pomislio da je za drastično kažnjavanje majki. Ja to nisam pomislila, a vi? I premda se tu pita – što učiniti, ne daje nikakav odgovor. Nije se sjetio ni edukacije, spolnog odgoja i tome sličnog. Ili, primjerice, kao osviješteni moderni liberalni muškarac koji podržava feminizam, mogao je reći nešto o radnim, zdravstvenim i inim pravima trudnica, rodilja, majki… Što se mene tiče, iz njegovih izjava i ponašanja naprosto na sve strane “curi” vrlo vrlo ukorijenjena i općeprisutna (pa tako i “nevidljiva”) mizoginija. Doima se i kao da mu je potpuno stran koncept kontracepcije. A mogao bi, recimo, učiniti ono što je učinio njegov kolega Šprajc.
Zanimljivo je i njegovo deklarativno ‘ja sam za feminizam’, premda odmah u sljedećoj rečenici razotkriva da ne razumije ama baš ništa. Primjerice, žene u njegovoj radnoj sredini imaju jednaka prava – osim kada se radi o klasičnom seksizmu. Vlastiti seksizam označuje kao ‘svojevrstan’ (doima se da mu baš i nije jasno zašto to nije okej i da zapravo misli da odlično zvuči što je, eto, tako blag i uviđavan prema “slabijem spolu”). To što se požalio da mu je teško sa ženama jer “jedan krivi pogled, emocije i ti problemi…” smatra sasvim prikladnim.
Kao što rekoh – cinično i površno, ali i zbrkano – kao slika društva u kojemu živimo, s popularnim, tobože, osviještenim modernim muškarcem kao svojim glasnogovornikom.
I koliko god se Stanković trudio ne ispasti seksist, ovakvim svojim izjavama pridružio se svim ostalim muškim konzervativcima i crkvenjacima koji si daju za pravo da uopće propituju ljudska prava žena koja s njihovim iskustvom nemaju nikakve veze. I ne samo da ih propituju, već i da rezolutno odlučuju na temelju svojih “stručnih” mišljenja.
