Čak i ako kažeš ‘da’ svaki dan, možeš reći ‘ne’ danas.
Kampanja #BetterSexTalk je fotografski projekt studentica i studenata sa Sveučilišta u New Yorku (NYU) kojim žele osvijestiti javnost o sramotno lošoj seksualnoj edukaciji i povezanosti sa seksualnim zlostavljanjem. Kampanja se počela širiti po ostalim studentskim kampusima u Americi. Osnivačice kampanje Josy Jablons i Meghan Racklin htjele su omogućiti mladima ‘razgovor o seksu kojeg vjerojatno nikad nisu imali/e’, pitajući mlade na studentskim kampusima: “Kakav savjet o seksu biste dali svojoj mlađoj sestri ili bratu?”, prenosi Feministing.
Odgovori studentica i studenata variraju od smiješnih i dovitljivih do promišljenih i utješnih. Nit vodilja kampanje obuhvaća iskrenu frustraciju nedostatkom seksualne edukacije u smjeru osnaživanja pojedinki i pojedinaca te educiranja o njihovom pravu da bude poštovani/e, samopouzdani/e i zadovoljeni/e. Jablons iznosi svoje vlastito iskustvo koje ju je potaklo na pokretanje kampanje: “U četvrtom razredu osnovne škole, mi, djevojčice, umakale smo tampone u čašu vode dok su se dječaci igrali vani. To je bio početak očito lošeg seksualnog odgoja”.{slika}
Kampanja #BetterSexTalk također ističe povezanost neadekvatne seksualne edukacije i rodno uvjetovanog nasilja: “Kako itko može očekivati znanje o pristanku ako ne koristimo i ne učimo taj termin tijekom naših formativnih tinejdžerskih godina? Kako možemo očekivati da će studentice i studenti odučiti nezdrava, nesretna i nesigurna ponašanja koja su naučili u posljednja dva desetljeća svoga života? Kratka predavanja na faksu (ili u srednjoj) su nedovoljna i dolaze prekasno.
U svjetlu nedavnih događanja na američkim kampusima koji bilježe sve učestaliji problem seksualnog nasilja i kulture silovanja ovakve kampanje su više nego potrebne. Edukacijom i osnaživanjem kroz ovakve kampanje može se promijeniti atmosfera seksizma i mizogini ispadi s kojima se studentkinje svakodnevno suočavaju.
Podsjetimo, studentica umjetnosti sa Sveučilišta Columbia, Emma Sulkowicz, također je pridonijela upoznavanju s tim problemom temom svojeg diplomskog rada Carry that weight te šećući posvuda od početka školske godine s madracem na kojem je silovana u svojoj spavaonici.
Sulkowicz je osmislila završni rad u polju izvedbenih umjetnosti s idejom da njen performans bude zapravo protest protiv činjenice da njen silovatelj nastavlja studirati s njom. Obvezala se da će stalno nositi domski madrac u kampusu, na predavanjima ili sastancima, sve dok bude pohađala isto sveučilište kao i njen silovatelj.
“Silovana sam u svom vlastitom krevetu i otad je taj krevet postao moj teret,” objašnjava Emma u videu o svom radu, koji se zove Performans s madracom ili Nosi taj teret.
Prevela i prilagodila Jana Kujundžić
