Sud povjerovao 21-godišnjoj Irkinji, taksist s Hvara osuđen na četiri godine zatvora zbog silovanja – najnoviji je to primjer neadekvatnog medijskog izvještavanja i jedan od primjera kojim se opetovano iznevjerava objektivna novinarska struka.
Naime, već se iz naslova upotrebom glagola povjerovati implicira pozicija, ako ne čitava portala i uredništva na kojem je vijest objavljena, onda sasvim sigurno autora teksta. Takvo što sugerira da iskaz 21-godišnje djevojke nije vjerodostojan, implicira da je lažan, ali mu je nadležni sud, eto spletom okolnosti – povjerovao. Spustimo li pogled tek neznatno niže ispod naslova se nalazi pitoreskna fotografija Hvara, scena koja prikazuje mirno more, vedro nebo i turističku vrevu negdje tamo u pozadini. Navedenim se prizorom valjda pokušalo potaknuti mišljenje Ta, tko siluje po ovako lijepim mjestima, o čemu 21-godišnja Irkinja priča.
Taksist, sad osuđen na četiri godine, uhićen je nakon što ga je djevojka (prošle godine) optužila za napad. Autor teksta koji već od samog naslova vrlo jasno ukazuje na čijoj je strani, piše: ” Bacio ju je na tlo i obljubio.”. Obljubio. Jer tako se zove kad nekoga prisiliš na neželjenu seksualnu radnju bez pristanka – obljuba, a zašto onda navedenu situaciju jednostavno ne bismo nazvali LJUBAVLJU. “Bacio ju je na tlo i ljubio”, zašto ne bismo.
Zato što je apsolutno neprikladno, nehumano i degradirajuće po osobu silovanje ili pokušaj silovanja nazivati obljubom.
A uzmemo li u obzir i očekivanu visoku razinu pismenosti i objektivnosti koju bi novinari/ke trebali imati, stvar je dodatno loša. Autor sve i da sam ima problema oko toga što je ljubav a što kršenje zakona, ne bi trebalo svekolikom pučanstvu davati motiva da na osnovu njegovih iznesenih stavova formira dalje svoje mišljenje, ili nedajbože, buduće postupke. Ako uguglate termin “obljubio” bez da mu sami date kontekst silovanja pa da vas netko optuži da manipulirate rezultatima, dobit ćete oko 42,700 rezultata za 0,42 sekundi. Već se letimičnim pogledom na prvih desetak rezultata mogu uočiti naslovi poput: “Kragujevčanin drogirao i obljubio djevojčicu” ili “Pušten kući unatoč sumnji da je obljubio djevojčicu”, “Deda se napio, drogirao i obljubio djevojčicu” ili čak “Monstrum obljubio kumče.”. Hajde, bacite oko na Google pa me uvjerite da je izraz obljubiti u kontekstu napada iz Indexova teksta opravdan.
Dalje u tekstu stoji da je djevojka slučaj prijavila, policiji opisala napadača a u konačnici ga i prepoznala nakon što je potonji uhićen. Navodi kako je prije dvadesetak dana svjedočila video – linkom iz Dublina te da se rasplakala. “I dalje je uvjerena da je počinitelj okrivljeni i sasvim je u to sigurna.”, tvrdi autor s Indexa niti jednom ne dajući u njegovih 1.500 znakova prostora uopće mogućnosti da se silovanje zaista dogodilo, već se čudom čudi što Irkinja u međuvremenu nije promijenila mišljenje. Već, eto nje, i video – linkom tvrdi da je sasvim sigurna da je riječ o silovanju. Sasvim sigurna. Zamisli ti nje!
Navodi se ime sudca koji je presudu donio valjda da bi se iznevjeravanje muškog roda u ovom slučaju kojem je sudac doprinio moglo povezati i s na Googlu pogledanom fotografijom sudca. Čak se i njegova krivnja vrlo direktno implicira rečenicom: “… te je okrivljenog osudio unatoč tome što nema drugih dokaza koji bi ga teretili.” Ovaj autor u pitanje dovodi prvo iskaz Irkinje, a zatim i profesionalne kompetencije sudca (suda), dok se vjerojatno nikad nije zapitao što je njega samog nagnalo da se bavi izvjestiteljskim poslom.
“Nisu nađeni biološki tragovi oštećene u taksiju, koji je i opran prije nego ga je pregledala policija. Oštećena je imala modrice po nogama i ozljede spolovila, no tragovi okrivljenog na njoj ili njezinoj odjeći nisu nađeni.” Ovaj je odlomak toliko strašan. Nisu nađeni biološki tragovi, zatim se ukazuje da je opran i prije nego ga je policija pregledala. Taj dio autoru nije sumnjiv? Oštećena je imala modrice po nogama i ozljede spolovila. Nevjerojatno, ali fizičke ozljede očito više nisu vjerodostojan dokaz.
Da je taksistu žao što se dogodilo djevojci, svjestan je i Indexov autor makar navedenu krivnju nije potkrijepio niti jednim dokazom. Kako zna da mu je žao ili pretpostavlja da mu je žao? Jednako kao što pretpostavlja da do silovanja nije došlo? Čega li je ono pretpostavka majka?
Činjenicu da se taksistova obrana sastojala od argumenta da je u to vrijeme (za koje ga Irkinja tereti) on prevozio dvojicu do Milne, pa samim time eto on ne može niti da hoće biti kriv. Novinar, pardon osoba koja se služi wordom ili wordpressom na Indexovu sučelju, ne smatra diskutabilnom iako sekundu kasnije nastavlja: “Sud, međutim, nije uspio doći do tih osoba koje bi posvjedočile u korist okrivljenog.” Činjenica da do fantomskog dvojca koji bi eventualno mogao srušiti optužbu nitko ne može doći sporna je sama po sebi, al’ eto, u ovom trenutku očito validna.
“Okrivljenome su se kao olakotne okolnosti cijenile obiteljske prilike te dosadašnja neosuđivanost.” Eto i u hrvatskom pravosuđu otprije priznata argumenta. Ovaj taksist, još ako se uz ranije uzorno ponašanje i obiteljske prilike (a što to točno znači?), može pohvaliti primjerice i pohvalnicom iz osnovne škole, tko smo mi da mu sudimo.
Sarkazam na stranu.
Prvo je neprihvatljivo da se implicira djevojčin lažan iskaz. Ne samo s feminističke, već zdravorazumske strane. Osuđivati unaprijed na osnovu tko zna kakvih (osobnih) predrasuda vrlo je pogrešno. Senzacionalizam ovdje nije čak prisutan u onoj količini kojoj smo svjedočili/e u nekim drugim recentnim slučajevima, ali uzme li se u obzir naslov, fotooprema i brojni drugi detalji iz teksta, senzacionalizma – ima. Diskriminacija i stereotipizacija, čisto sumnjam nenamjerno, provlače se u opisanoj situaciji ljeto – noćni izlazak – mlada strankinja na moru. Jedino iole fer ovdje je što je zaštićen identitet 21-godišnjakinje, a i tu nisam sigurna koliko je riječ o zaštitničkoj naravi autora teksta, a koliko o nedostatku informacija.
