Ove godine održava se sedmi po redu BeFem. Sjajne feminističke raznorodne akcije nastajat će 5. i 6. prosinca u prostorima KC Grad-a, u Beogradu. Pod naslovom ‘Kroz talase feminizma’ brojne sudionice – feministkinje, aktivistkinje, sportašice, plesne dive, političarke, umjetnice, teoretičarke i dr. – kroz retrospekciju će promišljati prošle borbe čiji će temelji i nasljeđa obogatiti one buduće, s naglaskom na borbama protiv neravnopravnosti. Kao i prethodnih šest godina ovog festivala dekonstruirat će se i redefinirati brojni segmenti patrijarhata i srodnih mehanizama – poput kapitalističke eksploatacije rada i tijela, a govorit će se i o izbjegličkoj krizi, surogat majčinstvu, o feminističkoj aktivnosti u politici i o brojnim drugim temama putem kojih će se i ove godine stvarati novi, slobodni i autonomni prostori razlika – a kroz zajednička feministička promišljanja i proizvodnju drugačijih znanja. O sjajnom ovogodišnjem programu razgovarale smo s našim suborkinjama, BeFem timom: Milicom Batričević, Jelenom Višnjić i Anom Stevanović.
Ove godine BeFem djeluje pod motom ‘Kroz talase feminizma’. Kojim ćete talasima zaplivati, u koje ćete uroniti? Naime, program BeFema ove godine izrazito je raznorodan i interesantan (ispunjen je filmovima, performansima, izložbama, predavanjima/razgovorima/panelima, radionicama itd.), a sudjeluju zaista brojne feministkinje. Što biste od ovogodišnjeg programa posebno istaknule?
Ovogodišnji moto festivala ‘Kroz talase feminizma’ odabrale smo u namjeri da pokušamo povijesno i teorijski podsjetiti se na koje smo sve feminističke borbe posložile/sagradile/dogradile svoja iskustva i politike. Da bismo ih se dotakli što više, očekujemo pomoć gošći, gostiju i posjetiteljki festivala koje će podijeliti tko/što je za njih inspiracija u feminizmu.
I ove godine želimo pokazati da je feminizama mnogo, ali da smo jake tek kada smo zajedno. U to ime je i festivalski program tematski i politički raznorodan. BeFem tim se naročito raduje panelu ‘Ko ima pravo na feminizam’ gdje ćemo s kolegicama i prijateljicama zaroniti (a nadamo se i uspješno izroniti!) u talas introspekcije – tko, gdje, kada i kako ima pravo na feminizam pitanja su kojima ćemo započeti dvodnevna druženja.
Ono što bismo također iz programa izdvojile jeste predavanje ‘Kreativan odnos prema normama u radu s djecom koje će održati Johannae Ivarsson, socijalna radnica s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom i mladima u okviru švedskog školskog sistema.
Ona će pokušati da odgovori na aktualna pitanja (o kojima je i Libela skoro pisala) kao što je, primjerice, kako mi kao odrasli možemo zauzeti takav stav prema djeci koji omogućava preispitivanje društvenih normi i izbjegavati drugačiji odnos prema dječacima i djevojčicama?
Teško je u jednom odgovoru, a da se to ne pretvori u tekst za sebe, objasniti što sve preporučujemo na ovogodišnjem BeFemu. Kompletan program zato pronađite ovdje i odaberite za sebe panel diskusiju, radionicu, film ili ples u kojem želite sudjelovati.{slika}
Femkanje panel ‘Žene u kulturi / kultura u Srbiji’ se čini iznimno zanimljivom, ali nadasve korisnom temom u kontekstu današnje nezavisne aktivističke scene i njezina odnosa s feminizmom. Možete li nam otkriti neke osnovne segmente koji će se obrađivati na ovom panelu? Srodan ovome panelu, mogli bismo reći, jest i onaj o prijetnjama feminističkom novinarstvu?
Reoni kulture, aktivizma i feminističkog djelovanja nerijetko su međusobno povezani i jedni druge pomažu. U Srbiji sve više jača umjetnička scena koja sebe jasno određuje kao feminističku. Također, umjetnici koji teže nezavisnom radu često se susreću s istim problemima u praktičnom smislu kao i feministkinje: cenzura, eksploatacija ideja, nedostatak sredstava, getoizacija, samo su neki od dijelova stvarnosti koju dijelimo.
Panel ‘Žene u kulturi/ kultura u Srbiji’ bavit će se odnosom feminizma i nezavisne umjetničke scene u regionu, strategijama opstanka i osnaživanja nezavisnih akterki/a da govore. Blisko tome, na panelu ‘Bacili su dimnu bombu’ novinarke feminističkog časopisa Ottar u Švedskoj govorit će o prijetnjama s kojima se one suočavaju u naporima da o seksualnoj politici pišu u svom časopisu.
Solidarno protiv kapitalizma, ratova i zidova razgovor je o kapitalizmu i ratovima kao uzrocima izbjegličke krize. Bavit ćete se ovdje vrlo zanimljivim pitanjem o izazovima uspostavljanja političkih akcija solidarnosti nasuprot kratkoročnim akcijama milosrđa. Koja je važnost feminističkog osvrtanja na ovakve teme?
Feministkinje u regionu su se uvijek solidarizirale u borbi protiv ratova i kapitalizma. Devedesetih su to bile različite antiratne akcije i akcije podrške izbjeglicama i žrtvama ratnog nasilja. Feministkinje su danas u parkovima i na granicama zidova Europe koji se dižu i stvaraju nešto što se zove izbjeglička kriza u Europi, a ustvari je kriza života ljudi ugroženih kapitalističkom i imperijalističkom politikom. Takva politička situacija zahtijeva ne samo kratkotrajne akcije podrške, već masovniju feminističku mobilizaciju solidarnosti s ovom grupacijom. Prepoznavanje zajedničke osnove nasilja predstavlja prostor za feminističku politiku i djelovanje.
Na ovogodišnjem BeFemu predstavljena će biti neka nova strujanja, primjerice, Feministički karavan, ali i feministička scena Kosova – tko su sudionice ovih razgovora, o čemu se točno radi?
Feministički karavan predstavit će aktivistkinje koje su prethodnih osam mjeseci prešle put od Kurdistana do Portugala, a sve da bi se upoznale s otporima koje žene u različitim uvjetima pružaju patrijarhatu i kapitalizmu. One će podijeliti svoja iskustva s tog puta, ali i dovesti ih u kontekst s različitim okvirima feminističkog djelovanja širom svijeta.
S feministkinjama iz Kosova nastavljamo ciklus predstavljanja feminističkih angažiranja iz regiona. Do sada su s nama bile žene iz Makedonije, BiH, Slovenije, a od ove godine i Kosovo se pridružuje toj inicijativi.{slika}
Jedan od panela ovogodišnjeg programa jest i Intersekcionalnost i kritika normativnosti – put ka inkluzivnijem LGBTIQA aktivizmu. Koje točno teme obrađujete i koje segmente LGBTIQA aktivizma propitujete unutar ovog panela?
Patrijarhat i njegove društvene norme reflektira se u vanjskom svijetu, ali i u nama samima i našim aktivističkim krugovima. Tretiranje queer, trans i biseksualnosti u ovim krugovima daje mogućnost da prepoznamo na koji način se norme reflektiraju u LGBTIQA, ali i ono što je za nas važnije, kako to isključivanje utiče na osobnu egzistenciju queer, trans i biseksualnih osoba. Panel diskusija će predstaviti pristup aktivizmu koji se zasniva na kritici normativnosti i na intersekcionalnosti, kao alatima za razumijevanje odnosa moći u društvu, i za smanjenje marginalizacije grupa unutar društva.
Izrazito zanimljivim mi se učinio panel pod nazivom Participativni recital nove narodne muzike: Slobodna ću biti ponovo u kojemu se obrađuje feministički folk. Što je to feministički folk, odnosno nova narodna muzika i na koji način se u njima reflektira feministički/osnažujući potencijal?
Prije bih rekla da narativi i estetika turbo folka pojedinih pjevačica posjeduju potencijal za rušenje i dekonstrukciju patrijarhalnih i tradicionalnih stereotipa u okviru postojeće društvene matrice. Nad historijom i tijelom turbo folk pjevačica prelomljen je i lokalni i globalni diskurs moći i u toj mreži značenja, moguće emancipacije i potvrđenog porobljavanja stvaraju se fundusi za izgradnju identiteta koji mogu reproducirati postojeće rodne ideološke obrasce, ali i stvarati centre nove ženske snage, otpora i borbe. Neke od njih javno su govorile o ratnim zločinima, ali i dale podršku LGBT zajednici, kao nekim od ključnih problema demokratizacije i otvorenosti srbijanskog suvremenog društva. Ovaj recital vode sjajne Olga Dimitrijević i Marija Ratković, koje su se bavile folkom i teorijski, posebno Olga koja je i napisala Narodnu dramu, za čiji soundtrack su iskorišteni sami folk klasici.
