Prošloga je vikenda u Beogradu održan sedmi po redu BeFem – festival feminističke kulture i akcije. Dva festivalska dana i već tradicionalni prostor KC grada opravdali su sve najave s kojima su nas organizatorice obavještavale u proteklih nekoliko tjedana.
Ovogodišnji moto Kroz talase feminizma organizatorice su odabrale ‘u namjeri da pokušamo povijesno i teorijski podsjetiti se na koje smo sve feminističke borbe posložile/sagradile/dogradile svoja iskustva i politike. Da bismo ih se dotakli što više, očekujemo pomoć gošći, gostiju i posjetiteljki festivala koje će podijeliti tko/što je za njih inspiracija u feminizmu’ ispričale su u intervjuu koji su dale za Libelu krajem studenog.
I održale su riječ… I još nas podsjetile da je možda i feminizama mnogo, ali da smo ‘jake tek kada smo zajedno’.
Čini se da je Libelina redakcija bila u prilično punom sastavu, dakle dovoljan broj da se malo razdvojimo po programu festivala i zapišemo dojmove.
Ovogodišnji festival je otvoren panelom Ko ima pravo na feminizam?, u kojem su se govornice Mirjana Mirosavljević Bobić, Bobana Macanović, Andrea Jovanović, Snežana Jakovljević i Judith Kiros složile kako je jedina konstanta koja se nije mijenjala kroz historiju – patrijarhat. Govornice su također naglasile kako postoji samo jedan izvor eksploatacije – a to je kapitalizam.
“Kakav god sistem bio, prelama se preko leđa žena. Kapitalizam profitira od našeg neplaćenog rada. Kapitalizam nam stalno govori da ne možemo surađivati zajedno. Kapitalizam ti da igračke i igralište, pa ti se igraj. Ali on također i postavi pravila. Ne možeš prijeći u drugo igrališta. I zato je zamka u koju upadamo fragmentacija”, kazala je Miroslavljević Bobić.
Ona je također dodala kako je najduži proces u historiji dokazivanje da su žene ljudska bića.
“Prijavila sam se za revoluciju, a ne reformu”, istaknula je.
Bobana Macenović je obrazložila da nam trebaju radikalne feministkinje ‘jer one probijaju plafon’, ali i liberalne jer one brane stečena prava.
“Biti feministkinja znači imati razumijevanja za sve žene, pa i one koje su potpuno različite od nas. Sukobi među ženama su rasipanje energije. I onda nam muškarci stavljaju silovatelje na spomenike, ratne zločince u udžbenike, a mi nismo u stanju napraviti vlastitu feminističku historiju. Vrijeme je da se uozbiljimo”, apelirala je.{slika}
“Trebamo uspostaviti dogovor kada i kako ćemo oko bitnih stvari reagirati”, izjavila je Snežana Jakoljević i naglasila kako sukobe unutar feminističkog pokreta trebamo doživljavati kao rast, a ne raskid.
Judith Kiros iz Švedske je upozorila na rast nacionalizma i rasizma. “Moje djelovanje je počelo antirasističkim angažmanom kao feministkinja i nastojanjem da taj problem postane vidljiv u javnosti. Kada sam se počela baviti feminizmom, bila sam uključena u lijevi pokret, ali tamo nije bilo izbjeglica ili migrantkinja”, rekla je i dodala kako je švedska vlada samo načelno feministička, dok u praksi zatvara radna mjesta na kojima su žene i reže pomoći za siromašne i migrantkinje.
Andrea Jovanović upozorila je kako neke strategije u borbi za viši cilj funkcioniraju bolje od ostalih, a nekih se trebamo potpuno odreći.
“Nije socijalizam ništa ženama dao, one su se za to izborile”, ponovila je.
“Čula sam da je danas feminizam privilegija i to je o čemu ću ja razmišljati nakon ovog panela”, zaključila je moderatorica Jelisaveta Blagojević.{slika}
Na panelu Fudbalerine vs. diskriminacija u sportu Iva Knežević, Maja Ardjelan i Jelena Pilipovic razgovarale su o subverzivnim modelima u sportu, dekonstruiranju rodnih uloga i preprekama koje predriblaju do gola.
“Moja mama je više u šoku što se bavim fudbalom, nego što sam lezbijka”, kazala je moderatorica Dragoslava Barzut.
Panel Želiš biti srećna? Kupi kozu! pokazao je stvarnost koja se dogodi prilikom odlaska iz grada u ruralno područje. Iako je položaj žena u ruralnom području izuzetno težak i uvijek nedovoljno prepoznat, kad Hela Liverić priča o broju svojih koza i pamćenju svih njihovih imena, životu sa životinjama, ranom ustajanju, ali i svježem zraku, podršci koju pronalazi u ženama koje su se odlučile na sličan život. Ne možemo se ne zapitati bismo li mogle ovako.
Na Femkanje panelu Žene u kulturi / kultura u Srbiji Zoe Gudović je istaknula da umjetnice koje sebe nazivaju feministkinjama, a ne žele se uključiti u borbu, njihova umjetnost ostaje bez momenta solidarnosti.{slika}
Gundrun Schyman BeFemice su pozivale na festival čak četiri puta, a ove smo ju godine imali i konačno poslušati. Jedna od švedskih aktivistkinja koja je kasnije tog dana prikazala svoj film, prišapnula nam je kako je Gudrun vjerojatno najpoznatija feministkinja u Švedskoj, a i jedna od najpoznatijih političarki. Gudrun je na BeFemu predstavila uspjeh svoje stranke Feministička inicijativa (F!) koja je izborne 2014. godine ušla u Europski parlament, u skupštine 13 općina u Švedskoj dok joj je istovremeno vrlo malo nedostajalo da uđe i u švedski parlament. Raniju političku karijeru Schyman je gradila u Lijevoj stranci čija je predsjednica bila od 1993. do 2003. godine. Tijekom tog razdoblja, Lijeva je stranka integrirala feminizam u svoje ideološke principe. Gundrun je pokušala objasniti kako je Feministička inicijativa bez financijske podrške države uspjela pokrenuti velik broj glasača/ica. Uz Gundrun, o akcijama koje su poduzimale pričala je i Amanda Mogensen koja je bila na čelu tima Feminističke inicijative za izbornu kampanju 2014. godine.
Aktivistkinja Zayera Khan prikazala je svoj dokumentarac Mi koje krvarimo u kojem je propitivala odnos prema mjesečnici iz vlastite pozicije, ali i pozicije drugih žena iz različitih dobnih skupina.
Na panelu S one strane granica, nacije, jezika i godina razgovarale smo s feministkinjama s Kosova na albanskom jeziku. Vjollca Krasniqi, Venera Çoçaj i Jeta Rexha prepričale su kako su se u okviru sveučilišnog programa integrirale rodne studije.{slika}
“Program rodnih studija je produkt akumuliranja različitih ženskih iskustava. Prije dvije godine uspostavile smo program Rodne studije i istraživanja kao mjesto gdje se kritički razmišlja i djeluje. Želimo o ovom programu razmišljati kao o feminističkom kolektivu, jer ne želimo imati hijerarhijsku strukturu”, kazala je Vjollca Krasniqi, profesorica sociologije na Sveučilištu u Prištini. Također je dodala kako se žele distancirati od onoga što je danas u društvu prepoznato kao feministički meanstream.
“Nismo se htjele baviti feminizmom kao filozofijom, nego ga želimo integrirati u svakodnevni život. Želimo dati mkogućnost ljudima da okupiraju neki prostor i komuniciraju putem njega”, tvrdi Jeta Rexha, studentica sociologije na Sveučilištu u Prištini i članica Kosovske inicijative za usmenu istoriju.
Sugovornice su se također složile kako je feminizam nužnost jer razvodnjava ideju nacije te da je budućnost feminizma u povezivanju s ostalim pokretima.
Libela je i ove godine sudjelovala u dijelu programa i održala radionicu Kako postati Libelina dopisnica?/Kako pisati za Libelu? Nakon što smo uvele rubriku Preko plota, shvatile smo da je uvijek nekako nezgodno pisati iz tuđe perspektive i da bismo željele da nam se u tim pridruže i aktivistkinje iz regije. Pridružile su nam se sjajne aktivistkinje i feministkinje iz regije, a prvu smo suradnju realizirale već po povratku.{slika}
Libelina sestrinska inicijativa Za rad spremne održala je radionicu o tome kako osnažiti svoj položaj u svijetu rada i organizacijske prakse pružanja otpora iz neformalne pozicije.
Ovakav festival iznimno je vrijedno iskustvo zbog međusobnog upoznavanja i prepoznavanja sestara, kao i regionalne komunikacije i suradnje. U konačnici, kako je i tijekom ovogodišnjeg programa nebrojno puta spomenuto, samo solidarnim i organiziranim djelovanjem možemo doći do ravnopravnijeg i pravednijeg društva.
