Ovo je brzinska i zločesta lista za sve vas feministe i saveznike koji živite s muškim privilegijama i spremni ste za novi stupanj feminističkog obrazovanja.
Možda ste muškarac koji je općenito svjestan nepravednih prednosti koje su vam zajamčene u ovom društvu na temelju vaše rodne pripadnosti. Već ste čuli za ekonomski stakleni strop, zastrašujuće visoke stope seksualnog i fizičkog nasilja nad ženama i rodno nenormativnim osobama u ovoj zemlji, kao i o tome kako rodna socijalizacija u patrijarhalnim kontekstima omogućuje muškarcima da zauzmu pozicije moći.
Recimo da ne koristite riječi poput “histerična” i “kučka” i da jebeno dobro znate da za žučnu svađu nećete okriviti to što ona/ono/oni/e imaju menstruaciju.
Ako ste vi taj, na dobrom ste putu.
Mušku privilegiju možemo shvatiti kao skup nezarađenih prava, prednosti, i/ili imuniteta koje imaju muškarci samo zato što živimo u patrijarhalnom društvu. Ako ste žena ili rodno nenormativna osoba, primjeri toga kako muškarci imaju koristi od patrijarhata često su upadljivo očiti.
No, ukoliko ste osoba privilegirana kao muškarac, moglo bi se dogoditi da ne prepoznate neke suptilnije primjere.
Ponekad su mizogina ponašanja izrazito uočljiva i prepoznatljiva, no u drugim slučajevima imaju suptilnije nijanse koje se neočekivano pojavljuju u našim svakodnevnim interakcijama. Pored vječnih mizoginih ponašanja, postoje i drugi načini mišljenja i djelovanja koji mogu biti isto tako štetni.
Nadam se da će vam ovi uvidi biti korisni na vašem putu da postanete najbolji mogući feminist!
1. Uzurpatori govora/mišljenja (Manterruptors)
Na svakoj radionici, konferenciji, sastanku, grupnoj raspravi ili u učionici, postoji barem jedan muškarac koji zaslužuje ovu titulu.
U rodno mješovitim situacijama je više nego uobičajeno svjedočiti kako muškarci govore “preko reda”, upadaju drugim ljudima u riječ ili potpuno ignoriraju predviđeno vrijeme govora koje je odredio moderator za pojedinačna pitanja ili komentare.
Ovi muškarci će često uzurpirat konverzaciju i/ili izići iz okvira originalne teme kako bi je prilagodili vlastitim interesima.
U takvim je kontekstima, također, uobičajeno da muškarci nadugačko i naširoko “obrazlažu” kako bi svima pokazali koliko mnogo znaju o dotičnoj temi.
Ponekad će, u namjeri da budu pristojni, stalno podizati ruku i javljati se za riječ unatoč tomu što su svi njihova mišljenja čuli više puta nego ičija druga u prostoriji.
“Mizogin?”, možda ćete se skeptično upitati. Nije li takvo ponašanje samo obična nekultura?
Odgovor je potvrdan – bez obzira o komu se radi, ovakvo je ponašanje nekulturno. No postavit ću šire pitanje: što uopće motivira osobu da se ponaša na ovakav način? Zašto je toliko “slobodan” (ili neobazriv) da uzurpira prostor i vrijeme na ovakav način?
Što želim reći? Radi se o mizigoničnom osjećaju prava na takvo ponašanje koje ohrabruje muškarce da misle kako je ono što oni imaju za reći važnije ili vrednije od bilo čijeg drugog mišljenja.
Pročitajte samo ovo: Move Up, Move Back.
2. Izbjegavatelji emocionalnog rada
Nedavno sam podijelila iskustvo sa svojom prijateljicom o tome kako u odnosima koje imamo s muškarcima često osjećamo da se radi o jednostranoj emocionalnoj podršci.
Zato što se muškarce obeshrabruje da dijele svoje osjećaje s drugima – ili uopće da imaju osjećaje – njihova prijateljstva sa ženama ili rodno nenormativnim ljudima često se svode na sigurna mjesta za njih gdje mogu izraziti i procesirati svoje osjećaje bez osude.
Želim naglasiti, dok god svojevoljno ispunjavam ulogu osobe od povjerenja, to nije problem samo po sebi. Uživam u tome što pružam prostor ljudima do kojih mi je stalo u kojemu mogu istresti svoje probleme kroz koje možda prolaze.
No, problem je u ovome: muškarci često otvore dušu svojim ženskim ili rodno nenormativnim prijateljima/icama kao da su im one/i terapeuti, no kada se strane zamjene, često neće biti voljni zauzvrat uložiti istu količinu ili vrstu emocionalnog rada.
Imala sam mnogo muških prijatelja koji su mogli beskonačno pričati o vlastitim životima, moliti za savjet ili pomoć u teškim situacijama na različite načine, ali čim bi ta priča završila, zažalila bih što sam uopće počela pričati o svom napornom danu! Pogled bi im preplavila dosada – odjednom bih se osjećala kao da pričam sama sa sobom.
Zbog toga se zaista možemo osjećati povrijeđenima, iskorištenima i napuštenima.
Takvo neosviješteno očekivanje da muškarci često uzimaju zdravo za gotovo ovu dinamiku jednostrane brige i pažnje za drugoga, eksplicitno je ukorijenjeno u mizoginiji. Radi se o pretpostavci da vam svaka žena ili rodno nenormativna osoba duguje neku vrstu “besplatnog”, majčinskog, emocionalnog rada.
3. Uzurpatori prostora (Manspreaders)
Konačno, postoji termin koji opisuje načine na koje su muškarci često nesvjesni svog fizičkog okruženja ili toga koliko prostora imaju pravo zauzimati.
Premda je ovaj izraz (manspreader) skovan specifično za kontekst podzemne željeznice, mislim da ga možemo primijeniti na sve vrste ovakvih scenarija: muškarci koji ostavljaju hrpe osobnih stvari posvuda u okruženjima koja dijele s drugima, muškarci koji ostavljaju svoje nezavršene projekte po čitavom radnom stolu koji možda dijele sa kolegama/icama itd.
Po meni, definicija manspreadera može se odnositi na svakog tipa koji – zbog količine fizičkog prostora koji zauzima svojim tijelom ili osobnim stvarima – čini nemogućim bilo komu drugom korištenje prostora na koji bi trebali imati jednako pravo.
Implikacija i skrivena poruka koja se komunicira putem uzurpiranja prostora glasi da imate pravo vlasništva i posjedovanja prostora kao takvog.
Iskreno, mogli biste isto tako i zapišati prostor kako bi obilježili teritorij. (Šalim se!)
4. Gotye razmažena derišta i slučajni manipulatori
Gotyjev hit “Somebody“ prikazuje jednu izrazito tipičnu, “rodnu” situaciju – frustrirajuću za mnoge koji/e su u ljubavnim vezama s muškarcima. Preletimo sama na kratko preko teksta pjesme u ovom kontekstu, može?
Na početku pjesme muški protagonist nam kaže kako je bio u vezi sa ženom koja mu nije bila naročito uzbudljiva. Kaže nam da je, kada je veza završila, osjetio olakšanje: “When we found that we could not make sense / You said that we would still be friends / But I’ll admit that I was glad that it was over.” (“Kada smo shvatili da naša veza nema smisla / Ti si rekla da bismo trebali ostati prijatelji / No, priznat ću da mi je bilo drago što je gotovo”).
Na drugom mjestu u pjesmi čujemo i nešto malo ženske perspektive: “Now and then, I think of all the times you screwed me over / Had me believing it was always something that I’d done / I don’t wanna live that way, reading into every word you say.” (“S vremena na vrijeme, sjetim se svih onih situacija u kojima si me zajebao / Uvjerivši me da sam uvijek ja bila ta koja je kriva / Ne želim živjeti tako, interpretirajući svaku tvoju riječ”).
Kada počne refren, saznajemo da premda on nije ulagao u tu vezu onoliko koliko je ulagala ona (bez sumnje, recept za povrijeđene osjećaje), on misli da bi mu ona još uvijek trebala biti dostupna na sve načine kao i prije prekida.
Ne shvaća zašto bi se ona možda željela udaljiti od njega ili prekinuti kontakte na neko vrijeme.
I umjesto suosjećanja s njom zbog ružnog prekida veze u koju je ona više ulagala, on sebe prikazuje kao žrtvu:
“You didn’t have to cut me off / Make out like it never happened and that we were nothing / And I don’t even need your love / But you treat me like a stranger, and that feels so rough / No, you didn’t have to stoop so low / Have your friends collect your records and then change your number / I guess that I don’t need that though / Now you’re just somebody that I used to know.”
(“Nisi me trebala ‘otpiliti’ / Praviti se kao da se ništa nije dogodilo i da ništa nismo bili jedno drugom / Čak ni ne trebam tvoju ljubav / Ali ponašaš se prema meni kao prema strancu, i to je tako okrutno / Ne, nisi se trebala spustiti tako nisko / Poslati prijatelje po svoje stvari i promijeniti telefonski broj / Mislim da nisam to zaslužio / Sada si samo netko koga sam nekada poznavao”.)
Grrr! Tako frustrirajuće!
Osim nepostojanja emocionalne odgovornosti kakvu je pokazao u ovoj vezi, i unatoč tomu što je dobio ono što je želio – a to je okončanje veze – ima obraza da nju prozove lošom osobom i krivcem!
Evo što bih mu ja rekla: Čuj stari, žao mi je što si povrijeđen. Ali znaš što? Uzimao si me zdravo za gotovo! Nisam ti ja ni mama ni terapeut, niti ti dugujem ikakav pristup svom osobnom životu!
Također, ako te žena ili rodno nenormativna osoba prozove zbog dinamike u odnosu zbog koje se osjeća loše, ili ako zahtijeva komadić prostora kako bi se oproravila od tvojih postupaka, ne ponašaj se kao ranjenik i ne prebacuj pažnju na vlastite potrebe.
Tvoji povrijeđeni osjećaji nisu uvijek najbitniji.
Ne očekuj da će te žene ili rodno nenormativne osobe tetošiti zbog nelagodnih osjećaja zbog toga što su te prozvale/i.
Budi samorefleksivan i odgovoran, poštuj granice koje te osobe traže, a o svojim povrijeđenim osjećajima porazgovaraj s nekim od prijatelja.
5. Nepozvani savjetodavci
OMG! Ti tipovi su posvuda!
Ono što mi prvo pada na pamet povezano je s mojim iskustvom samostalne glazbenice. Unatoč činjenici što sama sviram i nastupam skoro čitavo desetljeće, neizbježno se pojavi neki lik koji mi priđe poslije nastupa kako bi mi dao savjet o tome “kako da koristim svoju opremu” ili “kako mogu poboljšati kvalitetu zvuka”.
Ako za mikserom zvuka stoji muškarac, često će ignorirati moj zahtjev da stiša mikrofon ili da bolje ozvuči monitore, jer smatra “da on zna najbolje”.
Prije nego što je uopće čuo kako sviram, neumorno će mi naklapati o marci moje loop pedale, reći mi da je zastarjela, i navesti sve druge tipove pedala “s kojima bi mi bilo lakše svirati”.
Većina žena i rodno nenormativnih osoba koje poznajem ima slične primjere ili priče nevezano uz kontekst nastupanja.
Primjerice, žena koja je sama ušla u trgovinu s alatom i srodnom opremom. Takve trgovine su poput rasadnika nepozvanih savjetnika!
Čak i kada uđem i točno znam što želim i gdje se to nalazi, vjerojatno će me zaustaviti neki dobronamjerni muški kupac zato što misli “da izgledam kao da trebam pomoć”.
Premda se stvari poput ovih najčešće događaju ljudima koji nisu muškarci, pretpostavljati da netko o nečemu ne zna ništa prije nego što ste uopće pričali s njom/njim užasno je bezobrazno.
6. Objašnjavatelj (Mansplainer)
Tip pod brojem pet savršen je uvod u problem objašnjavatelja.
Od muškaraca se očekuje da u svakoj situaciji u kojoj se nađu barataju određenom količinom samopouzdanja, autoriteta i moći. Nepokazivanje ovakvih kvaliteta smatra se znakom nedostatka maskuliniteta.
E sad, da ja živim pod takvim društvenim pritiskom, što bih učinila kada bih se našla u situaciji u kojoj sam zbunjena ili ne znam odgovor na neko pitanje? Na licu mjesta bih izmislila gomilu sranja! Čak je i zvučati kao da znam o čemu pričam pa ispasti u krivu bolje od toga da izgledam nesigurno i kompromitiram svoj maskulinitet.
Samo želim reći da pojava tog društvenog fenomena ima smisla.
Ali u ovome je kvaka: zapravo ne znaš sve i ne bi trebao imati potrebu praviti se da znaš!
Ako jednostavno priznaš da nemaš odgovor na sva pitanja, možda ti se pruži prilika da naučiš nešto novo. Ako se prisiliš da za promjenu šutiš, možda ispadne da je u blizini netko tko zna odgovor na pitanje.
Još jedan uobičajen i neprimijećen oblik mansplaininga je odbijanje da se zaustave i pitaju za smjer kad znaš da su se jebeno izgubili!
7. Mizogini anarhisti (manarchists), aktivisti za prava muškaraca (mactivists) i mizogini “progresivci” (brogressives)
U svojoj osnovi ti termini se odnose na one muškarce u aktivističkim zajednicama koji neprestano ponavljaju mizogine obrasce ponašanja i to zbog toga što svoje revolucionarne teorije ne uspijevaju pretočiti u praksu.
To su muškarci koji su se u svojim zajednicama posvetili preispitivanju opresivnih sustava kao što su kapitalizam, heteropatrijarhat, bjelačka nadmoć, seksizam, ableizam.
Mizogino ponašanje anarhista može biti suptilno – ne susrećemo se s takvim ponašanjem samo kod iskvarenih vođa koji žene iz pokreta prisiljavaju na seks.
Anarhisti često obezvređuju ili ignoriraju poslove u pokretima koji se tradicionalno doživljavaju kao “ženski poslovi” (briga o djeci, medicinska njega, izrada i distribucija letaka, kuhanje, ulaganje u odnose).
Pravednički i samouvjereno će zagovarati strategije temeljene na izravnim taktikama i odbacit će strategije temeljene na tradiciji, duhovnosti ili praksi koja uključuje emocije.
Uvijek se zaljubljuju u svoje queer ženske i rodno nenormativne prijatelje/ice, čak i kada objekte njihove ljubavi niti najmanje ne zanimaju cis muškarci.
Privlače ih samo “anarho-punk barbike” ili “alternativne grrrl barbike” – mršave i fit bjelkinje koje se uklapaju u okvire mainstream standarda ljepote.
Često isključuju ili odbacuju samohrane majke pod izlikom da su “lažne aktivistice” – niti im na pamet ne padne ponuditi im pomoć oko brige za dijete kako bi mogle umjesto njih sudjelovati na sastancima/okupljanjima/demonstracijama.
8. Rasistički seksualizatori
To su muškarci koji seksualiziranjem žena i rodno nenormativnih osoba kontinuirano ponavljaju rasno uvjetovane trope.
Na primjer: muškarci koji svoje ljubavnice latino podrijetla opisuju kao “vatrene”, muškarci koji crne žene fetišistički obožavaju jer su navodno “šefice u krevetu”, muškarci koji pripadnice indijanskih plemena uspoređuju s “duhovnim buđenjem”, ili muškarci koji pretpostavljaju da su sve žene iz Azije servilne.
Ne morate nužno izreći te stvari naglas kako bi utjecale na vaš ljubavni život.
Još jedan uobičajen fenomen iz te kategorije javlja se kada muškarci žene neke druge rase doživljavaju samo kao neobavezne ljubavnice, osobe s kojima imaju isključivo seksualni odnos, koje su im ukras ili usputni “dodatak”, dok bjelkinje smatraju “ozbiljnijim materijalom” za vezu.
9. Cis seksisti
Negiranje nečijeg rodnog identiteta neraskidivo je povezano s mizoginijom.
Nitko nema pravo odlučiti što nekoga definira kao “muškarca” ili “ženu”.
Kada transžene ne doživljavate kao “prave” žene namećete patrijarhalnu kontrolu nad time što se smatra, a što ne smatra “ženstvenim”.
Znate što? Na bradi mi raste dlaka, sjedim raširenih nogu i psujem kao kočijaš – sve se to ni u kojem slučaju ne smatra “ženstvenim”. Hoćete li mi sad reći da nisam žena?
Svatko tko izjavi da je žena – jest žena. Vi ne predstavljate autoritet po pitanju bivanja ženom. Kraj priče.
Nadalje, inzistirati na ideji da postoje samo dva roda mizogino je samo po sebi – binarno doživljavanje roda ključno je oružje u arsenalu patrijarhata. Ideja da bi se svaka osoba morala uklopiti u jedan od dva zasebna roda rezultira samo time da se mnogi ljudi osjećaju otuđeno, nevidljivo i nesigurno.
10. Fetišisti neželjene boli
Kada sam posljednji put imala streptokok, osjećala sam se kao da mi je netko ribežom prolazio po grlu. Jako je boljelo! Nakon par dana glas mi je od virusa posto hrapav, bila sam promukla i na kraju više nisam mogla ni govoriti.
Prije nego što sam potpuno izgubila glas, bezbroj mi je ljudi reklo da mi je glas “seksi”.
Svi mi ponekad fetišiziramo žensku bol.
Jedno je ako se radi o BDSM-kontekstu, ali ako nekoga nešto boli a da to ne želi, nemojte to fetišizirati to jebeno sranje.
Možda zvuči banalno, ali kažem vam: muškarci to rade cijelo vrijeme i bez razmišljanja.
To isto vrijedi i kada ženi kažete da izgleda privlačno nakon što je dosta smršavila. Nastranu činjenica da ste debelofobični (fatfobic), stvar je u tome da zapravo ne znate zbog čega je kod te osobe zapravo došlo do gubitka kilograma! Možda boluje od nekih parazita zbog kojih već pola godine ne uspijeva zadržati niti jedan obrok u organizmu.
Pitanja koje si trebate postaviti na putu do savezništva
Iz solidarnosti nudim vam popis pitanja koja možete postaviti sebi i drugima kada nastojite balansirati na varljivoj litici savezništva:
Kada istresate dušu bliskoj ženi ili rodno nenormativnoj osobi, zapitajte se: “Jesam li voljan uložiti recipročnu količinu emocionalnog truda u odnosu na ovaj koji mi je upravo pružen?”
Kad ste u rodno mješovitom društvu, zapitajte se: “Govorim li preko reda?”, “Dominiram li nad razgovorom?”, “Osjećam li potrebu da za stolom budem sveznalica?”, “Znam li uistinu o čemu pričam ili samo muljam da ne bi kompromitirao svoj maskulinitet?”
Kad vam je potrebna emocionalna podrška, zapitajte se: “Od kojih bih muškaraca u svom životu mogao zatražiti podršku?”
Nakon prekida s ženom ili rodno nenormativnim partnerom/icom, zapitajte se: “Zauzimam li svojom reakcijom previše prostora? Oslanjam li se na nju/njega/njih da se brinu za mene kroz taj proces?”
Kada vas netko optuži da se ponašate mizogino, zapitajte se: “Slušam li zaista što oni imaju za reći?”, “Iako se osjećam defenzivno, jesam li ipak samorefleksivan?”, “Miniram li razgovor i svodim li ga na svoje povrijeđene osjećaje?”
Budite ponizni i zapitajte se: “Ulažem li svjestan trud u to da od svojih ženskih i rodno nenormativnih prijatelja/ica iz prve ruke naučim kako je to osjetiti seksizam i mizoginiju na vlastitoj koži?”
Uvijek provjerite: “Je li osoba u mojoj blizini zatražila od mene pomoć ili nudim neželjene savjete?”
Slušajte, dečki! Vidimo vas.
Dekonstrukcija patrijarhalnog sustava zahtjevan je posao, ali na pravom ste putu da postanete upravo onakav feminist kakvog želimo!
Prevele i prilagodile Sanja Kovačević i Petra Kos
