GOO – ima li nade pored vladajuće elite, Crkve i unatoč nemaru akademske zajednice?

Priču o neokonzervativcima i njihovim aktivnostima protiv uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj započet ću od sredine 2014. godine. Tada je u jeku još jedna u nizu (a do današnjeg dana posljednja) javna rasprava o uvođenju GOO-a u obrazovni sustav, neki novi konzervativni akteri (GROZD, Vigilare) javljaju se kao glavni oponenti predloženom kurikulumu, a Željko Jovanović je još uvijek na čelu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Naravno, priča o  sabotiranju uvođenja GOO-a ili obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo (kako je taj program bio nazivan do 2010.) u Hrvatskoj je započela mnogo ranije. Tako su se tek u sklopu priprema za članstvo u Europskoj uniji, što je uključivalo i pitanje promicanja aktivnog građanstva, u Hrvatskoj stvorile pretpostavke za promicanje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, a to se područje uvodi u najvažnije razvojno-strategijske dokumente odgoja i obrazovanja, a potom i u pravno-normativne akte kojima se regulira područje odgoja i obrazovanja (npr. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 2008.). Zadatak izrade prvog nacionalnog kurikuluma za građanski odgoj i obrazovanje bio je tek 2010. povjeren Nacionalnom odboru za odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Prvi nacrt bio je završen u lipnju 2011., a nakon rasprave izmijenjen. U kolovozu 2012. završnu verziju je prihvatio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović te slijedom toga donio “Odluku o eksperimentalnoj provedbi kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja u 12 osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj”, u trajanju od dvije godine — od početka rujna 2012. do kraja kolovoza 2014., uz obvezu praćenja i vrednovanja procesa provedbe.

Usporedo s prvom godinom mandata Vlade na čelu sa Zoranom Milanovićem, započela je provedba projekta “Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama” koja je omogućila eksperimentalnu provedbu GOO-a u šest osnovnih i srednjih škola. Ova je inicijativa dobila podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta koje je u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje uvelo eksperimentalni program u još šest škola te potaknulo proces finalizacije Kurikuluma za građanski odgoj i obrazovanje. Krajem 2013. godine osnovano je Stručno povjerenstvo za izradu modela uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja koje je nakon višemjesečnog intenzivnog rada, na temelju preporuka proizašlih iz eksperimentalne provedbe i stručnih analiza, predložilo model uvođenja ovog sadržaja i metoda u škole. Sâm projekt trajao je dvije godine, do 26. siječnja 2014., a nositelj projekta je bila Mreža mladih Hrvatske s partnerima Centrom za mirovne studije i GONG-om. Ovo napominjem zato što je jedna od osnovica istupa neokonzervativaca protiv ovog modela, u nedostatku argumenata, bilo upravo prozivanje “svjetonazorske sprege Vlade i NGO-a” u promoviranju “rodne ideologije i ostalih lijevo-liberalnih zala”.

Udruga Grozd je u svom priopćenju iz travnja 2014., pripremajući se za javnu raspravu o GOO-u, objavila: “One udruge koje s ministrom dijele njegov svjetonazor ne samo da mogu predlagati programe, već svoje projekte i programe sustavno provode u školama. Takve “podobne” udruge je Ministarstvo sada angažiralo u uvođenju građanskog odgoja. Nakon neuspjelog projekta zdravstvenog odgoja, građanski odgoj je nova platforma za nametanje ideologije. Inicijativu GOOD koja u suradnji s Ministarstvom uvodi projekt građanskog odgoja čini desetak nevladinih organizacija. Zanimljivo je da sve te nevladine udruge promoviraju rodnu ideologiju. Zanimljivo je i da su se sve one izjasnile i pozivale građane da glasuju “protiv” na referendumu o ustavnoj definiciji braka. Što je s dvije trećine hrvatskih građana i roditelja koji su na referendumu glasali “za” i koji s njima ne dijele njihov svjetonazor?”

Javna rasprava je trajala od 25. 4. do 26. 5. 2014., a (neo)konzervativni portal zdravstveniodgoj.org odlučio je pokrenuti novu rubriku posvećenu GOO-u u kojoj su objavljivali isključivo priopćenja i “analize” Grozda i Vigilarea. Tako u “analizi situacije oko uvođenja GOO-a” Vigilarea, koja je na spomenutom portalu objavljena u jeku javne rasprave početkom svibnja, možemo pročitati sve ključne zamjerke. Ne moram naglasiti, ne radi se tu ni o kakvoj analizi, već je to nastavak Grozdove retorike, preuzete iz kritike Zdravstvenog odgoja. Retorika Mosta nezavisnih lista, u ovoj postizbornoj “drami” koju proživljavamo, u velikoj mjeri me je podsjetila na tadašnju retoriku Vigilarea, zasnovanu na navodnoj “deideologizaciji” koja treba pomiriti nepomirljive “vrijednosne sustave” kao temelju demokracije, postavljajući sebe kao vrhovnog suca i moralnog arbitra u definiranju “pravih vrijednosti”.

Za razliku od Zdravstvenog odgoja, za koji je Grozd, kao što znamo, ponudio i svoj kurikulum, kada se radi o kritici GOO-a, uspjeli su producirati tek jedan, u svojoj nekontekstualnosti, besmislen i podugačak popis “pojmova koji se NE spominju u predloženom Nacrtu”. Radi se o stotinjak pojmova koji predstavljaju pojmovni aparat koji tendencizno koriste, a zanimljivo mi je kako se tek jedna desetina pojmova odnosi na ono što bismo mogli ubrojiti u “neideološke odgojne vrijednosti” (čestitost, poštenje, skromnost, radišnost, pristojnost, ljubaznost, bonton, požrtvovnost, civiliziranost). Ostatak pojmova je, po meni, tek nizanje konstruiranih simbola, političkih naglasaka i svjetonazorski/ideološki obilježenih jezičnih izbora.* No, glavnina argumentacije svodi se na “formalne” zamjerke, pri čemu su likovali zbog rušenja kurikuluma Zdravstvenog odgoja od strane Ustavnog suda, a možda i računajući na istu proceduru i isti ishod kada je riječ o GOO-u. Tako u svojoj “analizi” pod nazivom ‘Odgoj ili preodgoj hrvatskih učenika?‘ Vigilare kaže: “Cijeli se slučaj naposljetku ispolitizirao. Tako su na jednoj strani prividno bili Crkva i njezina “ideologija”, politička desnica i konzervativne udruge, a s druge Vlada, znanost i (pro)vladine udruge okupljene pod imenom Platforma 112. Uzrok problema pri uvođenju ZO-a u hrvatsko školstvo nije bio ni u demagogiji ni u (rodnoj) ideologiji, već pravnoj proceduri. Kurikul je Ustavni sud “rušio” na školskim pogreškama i kršenju zakonski vrlo jasno propisanih pravila”.

No, željela bih se odmaknuti od Grozda i Vigilarea, pa pokušati vidjeti koji su to institucionalniji i dugotrajniji, da ne kažem jači, nositelji moći koji svojim djelovanjem ili nedjelovanjem snose odgovornost za neuspješnost uvođenja GOO-a u naš školski sustav, a čija je moć samo pojačana premreženošću interesa. U javnoj raspravi 2014. oglasilo se i Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika (HKDPD), ponajprije kroz inicijativu (peticiju) udruge Nastavnici organizirano, a objavili su i Izjavu o uvođenju građanskog odgoja u osnovne i srednje škole kojom izražavaju svoje nezadovoljstvo načinom na koji se uvodi program građanskog odgoja u škole, nezadovoljstvo odnosom Ministarstva i Agencije prema njima, prosvjetnim djelatnicima, te iznose svoje kritike na Kurikulum građanskog odgoja. Svaki put kad treba stopirati bilo koju promjenu koja vodi u smjeru slobodnijeg i zdravijeg društva, (po)javi se neko hrvatsko katoličko društvo koje zastupa određenu profesiju. (Poznatiji slučaj ove godine bio je onaj s ellaOne “pilulom za dan poslije” i smjernicama za izdavanje koje su nastale kao produkt “savjetovanja” ministra Varge s Hrvatskim katoličkim liječničkim društvom).

Vjerojatno ste primijetili/e kako ama baš svi (neo)konzervativni akteri svakom prilikom nastoje razuvjeriti javnost kako nisu povezani s Hrvatskom katoličkom crkvom. No, ta je povezanost više nego očita kada su u pitanju ova katolička cehovska društva. O njihovom uplivu na krojenje politike prava žena smo često pisale, a kada je riječ o odgojno-obrazovnom sustavu, svaka frustracija se na kraju svodi na nastavu vjeronauka u navodno sekularnoj državi i teror Vatikanskih ugovora, za koje nas se uvjerava da ih ne možemo raskinuti ili barem revidirati. Ovih dana svjedočimo o snažnom utjecaju Crkve i na najvažnije nositelje moći – one koji će nam kreirati vlast i politike u narednom razdoblju u formi “desnog centra”. A ako je i postojala neka nada da će puževim korakom možda ipak jednog dana Hrvatska rasti i u društveno-vrijednosnom i sekularnom smislu, što je po sudu mnogih moguće jedino uz sustavno i kvalitetno uvođenje obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo koje se stopira i sabotira (iako smatram da jedva da je postojala s obzirom na politiku i poteze dosadašnjeg “lijevog” centra), bojim se da na tu utopiju možemo zaboraviti barem za neko “dogledno” vrijeme.

Sredinom 2014. došlo je i do smjene u vodstvu MZSO-a, a novim ministrom je postao nestranački predstavnik akademske zajednice i dotadašnji profesor te bivši dekan u dva mandata na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu – Vedran Mornar. Akademska zajednica je bez sumnje važan i moćan društveno-politički akter, pa mi se ovaj i ovakav izbor ministra (u lipnju 2014., nakon javne rasprave o GOO-u) čini posebno zanimljivim i indikativnim za diskurs i poteze koji će uslijediti. Čim je stupio na funkciju, novi je ministar najavio kako će mu prvi potezi biti razgovori s kardinalom Josipom Bozanićem i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije Želimirom Puljićem o pitanjima zdravstvenog i građanskog odgoja. Među prvim izjavama bile su one kako se protivi ukidanju vjeronauka, jer “u Hrvatskoj kao pretežito katoličkoj zemlji, vjeronauk u školama svakako ima svoje mjesto”, te ona kako se “protivi uvođenju i građanskog odgoja, a da će o svim spornim pitanjima o zdravstvenom odgoju razgovarati i sa Željkom Markić“.

Izboru Mornara za ministra, netom je prethodio i izbor novog rektora Sveučilišta u Zagrebu – Damira Borasa (koji je na tu dužnost stupio u listopadu 2014.). U svom prvom obraćanju medijima tim povodom, Boras je između ostalog rekao: “Rektor stoji na čelu potencijala koji je gotovo jednak onom kojem je na čelu ministar obrazovanja i znanosti”, a zatim je poručio “da se moramo vratiti biblijskim vrijednostima koje su u Hrvatskoj zanemarene, a na kojima se temelji Europa”. Na jesen je s novim ministrom započela još jedna nova školska godina, s temama ZO-a i GOO-a pometenim pod tepih. Također, nakon pompozne i kako rekoše tradicionalne inauguracije novog rektora, započela je još jedna akademska godina. Zadržat ću se samo nakratko na inauguraciji rektora, čiji nam je smisao veličanstvenosti objasnio jedan od bivših HDZ-ovih ministara obrazovanja Radovan Fuchs: “Možda je bilo pompozno, ali Sveučilište ima svoju dugu tradiciju, insignije i atribute spektakla” (Večernji list, 16. 10. 2014.). Tradicija, insignije, spektakl?

I premda su ministar i rektor došli iz iste zajednice, što je obećavalo dobru i blisku suradnju, do te suradnje (barem pred očima javnosti) nije došlo. Zapravo, jedva da smo ih vidjeli i čuli kroz cijelu godinu. To je bila samo još jedna školska godina u kojoj šira akademska zajednica (na stranu akteri s insignijama) nije shvatila ili nije željela shvatiti svoju odgovornost. Vjerojatno ste čuli/e, a ako imate školsku djecu i uvjerili/e, kako se mise za blagoslov početka školske godine redovno održavaju, no znate li da se diljem Hrvatske održavaju i mise za početak akademske godine? Kao zaposlenicu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na početku te akademske 2014./2015. šokirala me i uzrujala službena pozivnica (objavljena na stranicama fakulteta i Sveučilišta, te prvi put od kad sam zaposlena na FFZG-u, stigla mi je i u mailbox) sljedećeg sadržaja: “Rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. sc. Tonči Matulić obavješćuju Vas da će se Veni Sancte Spiritus za akademsku godinu 2014./2015. slaviti u zagrebačkoj katedrali u utorak, 28. listopada 2014. s početkom u 18 sati. Euharistijsko slavlje predvodit će kardinal Josip Bozanić, Veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i nadbiskup zagrebački. Svečanoj će misi prisustvovati rektor prof. dr. sc. Damir Boras s prorektorima Sveučilišta u Zagrebu”. Sekularna država?

I kakve veze to sve ima s Građanskim odgojem i obrazovanjem? S ovih osobnih asocijacija,  prelazim direktno na jedan dokument, a to je Povelja Vijeća Europe o obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava. U Odjeljku III.- Politika pod točkom, a 7. Visoko obrazovanje piše:  “Uz poštovanje načela akademske slobode, države članice trebaju promicati uključivanje obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava u visokoškolske ustanove, osobito za buduće obrazovne stručnjake“. No, šira akademska zajednica očito nije svjesna svoje odgovornosti i zadaće, barem sudeći po šutnji i rijetkim neinformiranim (često i štetnim) izjavama sveučilišnih profesora/ica o potrebi uvođenja GOO-a u hrvatski obrazovni sustav. Prvenstveno mislim na Filozofski fakultet u Zagrebu, koji bi trebao biti pogonska snaga kritičkog mišljenja i koji je najveća institucija u Hrvatskoj koja obrazuje buduće obrazovne stručnjake. Čini mi se da je akademska/sveučilišna zajednica do krajnjih granica rastegnula koncept akademskih sloboda i autonomije sveučilišta, odriješivši se tako društvene pa i profesionalne odgovornosti. Tako su, primjerice, u jeku spomenute javne rasprave (25. 4. 2014.), u emisiji Peti dan, sudionici/komentatori, istovremeno i profesori Filozofskog fakulteta, očito nepripremljeni za ovu temu, (neki od njih su tek načelno zastupali potrebu za GOO-om), iznijeli niz neinformiranih sudova koji nisu išli u prilog naporima za uvođenjem GOO-a, a bez sumnje su pokazali nepostojanje svijesti da su oni ti koji obrazuju, pa i odgajaju, budući obrazovni kádar. Kada ih je voditeljica upitala “kako sustav može pomoći nastavnicima da se obrazuju i budu mehanizmi provođenja građanskog odgoja?” nikome nije palo ni na kraj pameti da to pitanje ima ikakve veze s njima!

Ove je godine Vlada RH predstavila ambiciozan projekt “Nove boje znanja” u koji je uključen tim stručnjaka koji radi na provedbi strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Budući da su projekt otvorili javnosti, iskoristila sam priliku postaviti im gore spomenuto pitanje iz emisije Peti dan, konkretizirajući ga na Filozofski i ostale fakultete na kojima se školuju buduće osnovnoškolske i srednjoškolsko nastavno osoblje. Odgovor stručnog tima zaduženog za visokoškolsko obrazovanje glasio je kako pritisak sustava nije moguć zbog akademskih sloboda i autonomije sveučilišta, te da bi uvođenje edukacije za građanski odgoj na obrazovnim studijima bilo moguće jedino ako sami sveučilišni profesori i/ili studenti pokrenu inicijativu za takav program.  

Da je to moguće, pokazao nam je Filozofski fakultet u Rijeci. U listopadu ove godine je u suradnji s GOOD inicijativom Udruga za razvoj visokog školstva – Universitas organizirala raspravu na temu Kurikularna reforma kao odgovor na rastući demokratski deficit. Potrebu ovakve i sličnih rasprava pokazala je do zadnjeg mjesta popunjena dvorana studentima/cama, profesorima/cama, maturantima/cama i predstavnicima grada. Grad Rijeka, inače, planira uvesti građanski odgoj od 5. do 8. razreda, a s provedbom programa krenuti već u idućoj školskoj godini. Takva vijest je iznova aktivirala Grozd koji se oglasio prijeteći GOOD Inicijativi i nisu propustili naglasiti: “Nisu li to iste one udruge iz GOOD inicijative koje ‘reže’ protiv vjeronauka i proganjaju vjeroučiteljice i jedva čekaju da im se prepuste djeca na milost i nemilost s ciljem ideološkog programiranja? Djeca i njihovi roditelji su drugdje u Hrvatskoj bar donekle zaštićeni od neželjene indoktrinacije dok u Rijeci svakodnevno moraju prolaziti pored vulgarnih transparenata obješenih na pročelje nacionalne kazališne kuće, aktivistkinje iz lezbijske udruge LORI bez znanja roditelja upadaju u škole i djecu prisiljavaju da slušaju homoseksualnu propagandu, a sada su riječki roditelji i djeca diskriminirani u svojim pravima i u pogledu neželjenog programa građanskog odgoja”.

GOOD Inicijativa je ove godine krenula s novom odličnom kampanjom povodom početka školske godine i građanskog odgoja – “Naučimo biti veliki”, o čemu smo i ovdje pisale/i , pa ću za kraj samo ponoviti riječi Tina Puljića, koji je ovako objasnio slogan kampanje “Što naučiš kao dijete, to radiš kad odrasteš: “Ako ne obrazujemo djecu, nećemo obrazovati ni buduće roditelje niti profesore/ice – kadar koji će ponovno graditi ovo društvo i kretati u novi ciklus. Naše političke elite moraju stati i razmisliti i svoj politički kapital utrošiti u to da nešto zaista promijene“.