Toliko je toga što se u protekloj godini dogodilo, što smo pratile/i, o čemu smo pisale/i i u čemu smo sudjelovale/i… i uz što smo se veselile/i, rastuživale/i i jako često ljutile/i. Nažalost, u jedan kratki godišnji pregled ne može stati baš sve ono o čemu smo pisali/e, tako da ovaj je tek dio retrospektive široke lepeze naših tekstova, a mi smo odabrali/e ono što je bilo najčitanije i/ili najaktualnije.
Siječanj – “Imamo Predsjednicu!”
{slika}
… uskliknuo je Tomislav Karamarko u napetoj izbornoj noći s 11. na 12. siječnja. Rezultat je bio tijesan, a Hrvatska je nakon prve premijerke dobila i svoju prvu predsjednicu. Ili službeno – Predsjednika. Koji/a je žena. U nekoj drugoj političkoj konstelaciji, bila bi to dobra vijest za političku participaciju žena (posebno onih na desnici), no pristupili/e smo tom događaju oprezno, s obzirom na poruke u predizbornoj kampanji u kojoj se buduća predsjednica predstavila kao “nova” konzervativna hrvatska žena kakvu desnica preferira. Tajana Broz je napisala tekst “Imamo predsjednicu. I što sad?” naznačivši sve probleme i pitanja kojima se novoizabrana predsjednica nije bavila tijekom kampanje i izrazivši nadu da će sada možda nadoknaditi propušteno: “Zaslužuje li Kolinda Grabar Kitarović ovaj benefit of the doubt saznat ćemo vrlo brzo”. I, saznali/e smo. Nažalost, odgovor nas nije iznenadio.
Veljača – Tko je ukrao feminizam?
{slika}
U veljači smo se zapitale Zar je to nama naša borba dala? zbog problematičnih intervjua i izjava Ide Prester i svih reakcija koje su potom uslijedile. No, feminizam je iznenada postao vidljivijom medijskom i društvenom temom. Problematične izjave Ide Prester u intervjuu za Modu Komodu, a nakon reakcija i u intervju za Buku, isprovocirale su reakcije kojima smo željele objasniti svoja feministička stajališta. Libela je objavila izvrstan komentar Ankice Čakardić, koji je uz tekst Asje Bakić na njezinom blogu (Ida Prester in floribus) i Lane Pukanić na MUF-u (Forsiranje feminizma), objasnio sve što se objasniti trebalo. Ankica je imenovala pseudoargumentaciju Ide Prester na razini ‘to je moj osobni izbor i imam pravo na njega’ neoliberalnim feminizmom – dakle onim “koji zapravo reproducira liberalizam koji je inherentno i duboko patrijarhalan i kapitalistički”. Svi ovi tekstovi, proizveli su raspravu i komentare i u nekim mainstream medijima, a i mi smo nastavile/i pisati na temu “tko je ukrao feminizam“.
Ožujak – Ulice ženama!
{slika}
U ožujku nam je uvijek važan Dan žena/8. mart, pa smo ga obilježile s dva teksta u rubrici ‘sa stavom’ – oba uperena protiv populizma, konzumerizma i konzervativizma koji prate ovaj važan datum – Ivane Živković – Između konzumerističkog Valentinovog i patrijarhalnog Majčinog dana – sjetimo se 8. marta! i Ana Marije Filipović Grčić – Osmi mart nije cvijeće i Kozmo sniženje parfema. Razveselila nas je akcija riječkih drugarica – Ulice ženama!, a pratile smo i kako je obilježen 8. mart u regiji – u Sarajevu i u Nišu.
Travanj – Pilula, crkva i politika
{slika}
U Hrvatskoj se travnju u slobodnoj prodaji (dakle, bez potrebe liječničkog recepta) pojavila ellaOne tzv. “pilula za jutro poslije”. To bi sama po sebi bila dobra vijest, no došla je “u paketu” sa Smjernicama za izdavanje koje nalažu degradirajući razgovor u posebnoj prostoriji i ispunjavanje formulara, a ljekarnicima/ama omogućuju ulaganje priziva savjesti. Smjernice su produkt “savjetovanja” ministra Siniše Varge s Hrvatskim katoličkim liječničkim društvom, o čemu je pisala Ana Marija Filipović Grčić, te cijeli “slučaj” stavila u kontekst “kompromisne” politike Vlade Zorana Milanovića koji u ovoj izbornoj godini nastoji ugoditi i Europskoj uniji i crkvenjacima s političkim aspiracijama.
Svibanj – Sve boje aktivizma
{slika}
Za praznik rada, (1. svibnja) objavile smo tekst Sanje Kovačević pod nazivom “Da nam živi, živi rad?” i zapitale/i se osjećamo li se slavljenički? Što je to čega se sjećamo i čemu odajemo počast povodom ovog dana? Pisale smo i o izvješću Međunarodne organizacije za rad (ILO) i istraživanju provedenom na 84 posto svjetske radne snage koje je pokazalo da samo četvrtina radnika i radnica ima stalan posao, a mnogi/e koji/e nisu u stalnom radnom odnosu nemaju mirovinsko osiguranje niti im se uplaćuju doprinosi.
Ana Brakus je prikazala što znači i kako izgleda građanski odgoj na satovima vjeronauka tj. kako je “integriran” u skladu s odlukom ministra Mornara.
Bile/i smo na obnovljenim Trnjanskim kresovima, a Zagreb Pride nas je pozvao na feminističku, antifašističku i radničku Povorku ponosa. U očekivanju prajda nas je skupina nepoznatih aktivista/kinja razveselila dúgom koja je osvanula pred Hrvatskom biskupskom konferencijom (i brže-bolje uklonjena).
Pratile/i smo i kako se Irska pripremala za povijesni YesEquality referendum, slavile/i njihovu pobjedu, ali i upozorile kako se o ljudskim pravima ne bi smjelo odlučivati na referendumima.
Lipanj – Glasnije, hrabrije, vidljivije
{slika}
Lipanj je bio mjesec koji smo posvetile/i borbi za LGBTIQ+ prava, a u Zagrebu smo ove godine sudjelovali/e u jednoj od najvećih i najzabavnijih povorki.
Na Libeli smo pratile/i i ostala događanja tijekom Zagreb Pride Weeka, te Split Pridea, koji je ove godine pod sloganom “Izađimo u siguran Split” prošao bez incidenata. O splitskoj Povorci ponosa kritički je pisala Ana Brakus u tekstu “Bez jake zajednice, Split Pride je borba s vjetrenjačama”. Sjetili/e smo se i prvog pokušaja organizacije Parade ponosa u Beogradu, davne 2001. i povijesti beogradske parade, koja je prošle godine prvi put uspješno organizirana i mirno protekla, te izvijestili o akciji “Zona slobodna od mržnje” kojom je u Beogradu obilježen Međunarodni dan ponosa. Zastave duginih boja vijorile su se u Ljubljani i na slavljeničkom prajdu u Dublinu nakon povijesnog referenduma, a pratile smo nažalost nasilje nad Povorkama ponosa u Istanbulu i u Kijevu. I. T. je za Libelu napisao članak “Kapitalizam je ‘gej frendli’? Ne, ali antifašizam jest!” ponukan libertarijanskim sudionicima povorke i njihovim transparentima, nakon kojega se u srpnju razbuktala rasprava na temu antifašizma/socijalizma i kapitalizma/neoliberalizma u odnosu na LGBT prava. Velika vijest u lipnju bila je odluka američkog Vrhovnog suda o legalizaciji istospolnih brakova u svim saveznim državama, a Ana Brakus i Tea Stipan su napisale važan osvrt na ovu temu pod nazivom: “Pravo na brak početak je borbe, a ne njezin kraj!”, zaključivši: Za slavlje zasigurno ima mnogo razloga, a među njima se nalazi i onaj da sada, aktivisti i aktivistkinje, građani i građanke, ali i oni koji taj status tek pokušavaju ostvariti, imaju slobodnije ruke baviti se i drugim važnim pitanjima za LGBT zajednicu”. U lipnju smo više pisali/i i o pravima i o pogrešnoj prezentaciji trans*osoba u pop-kulturi, a obradovao nas je ulazak termina ‘cisrodnost‘ u Oxfordov rječnik engleskog jezika. U mjesecu prajdova i borbe za LGBTIQ* prava, prenijeli smo i vijest kako je za povijest pokreta ključni Klub Stonewall Inn proglašen znamenitošću grada New Yorka.
Srpanj – o kapitalizmu, antifašizmu, pacifizmu i feminizmu
{slika}
U srpnju se na Libeli zahuktala rasprava o gej friendly ekonomskim sustavima koja svoje temelje vuče iz lipanjskog članka I. T. Sonja Krivokapić se u svojem radu “O pitanjima kapitalizma, socijalizma i njihovom odnosu prema LGBTIQ populaciji” kritički osvrnula na Ivanov tekst tvrdeći da je ključno razlikovati antifašizam i socijalizam. Kao usko vezan za ovu temu je i članak Demiana Vokšija koji se pozabavio libertarijanskim sloganom “Kapitalizam je gej friendly” s ovogodišnjeg zagrebačkog prajda. Autor je utvrdio da je kapitalizmu u najboljem slučaju – svejedno. Vezano za ovu temu, preveli smo i članak o tome kako se, unatoč napretku u LGBTIQ pravima, ne rješavaju duboko ukorijenjeni problemi, a Sanja Kovačević je napisala kritiku knjige o tradicionalnom braku.
Kolovoz – u znaku ratnih tema
{slika}
Kolovoz su obilježile teme vezane za proslavu vojno redarstvene operacije “Oluja” i općenito za Domovinski rat. U riječkom HNK održan je razgovor s pet žena, svjedokinja Domovinskog rata pod nazivom “Drugi rat”, a protiv tog događaja održan je prosvjed braniteljskih udruga. Sve se to događalo u sjeni vojnog mimohoda održanog u Zagrebu 4. kolovoza protiv kojeg je govorio Centar za mirovne studije.
Ana Maria Filipović Grčić je pisala o tome kako masovni progoni Srba nisu uvršteni u stalnu postavu kninskog gradskog muzeja, a sredinom mjeseca je Ana Brakus intervjuirala mladu političarku iz Vukovara – Biljanu Gaću.
Rujan – izbjeglice u Hrvatskoj i rušenje rodnih kvota
{slika}
Rujan su na Libeli obilježile dvije teme i u obje smo bili nositelji/ce glasova društvene pravednosti. Radi se o izbjegličkoj krizi i rušenju rodnih kvota u izbornom zakonu od strane Ustavnog suda.
Prve izbjeglice su u Hrvatsku ušle sredinom rujna, a netom prije toga smo obavijestili/e o pro – migrantskim prosvjedima u Europi. Kad je izbjeglička kriza nastupila, sudjelovali/e smo u stvaranju antifašističkog diskursa u hrvatskoj javnosti. Objavljen je poziv znanstvenika i znanstvenica na solidarnost, apel CMS–a da se humanitarna kriza ne militarizira, kao i apel Hrvatskog novinarskog društva da se ne objavljuju neprovjerene informacije, zatim poziv CEDIM–a i CMS–a da se ne zatvaraju granice kao i službena obavijest MUP–a građanima da ne nasjedaju na netočne informacije. Pratili smo pozitivne primjere ophođenja prema izbjeglicama kroz inicijative Dobrodošli, Dear Refugees, kutinski KUFER i Ligthen The Load koja si je za cilj postavila prikupiti nosiljke za djecu izbjeglica. Popratili/e smo i izradu hvalevrijednog šestojezičnog priručnika za lakše sporazumijevanje s izbjeglicama. Upozoravali/e smo na ksenofobno ponašanje, neuspjeh zagrebačkog prosvjeda protiv izbjeglica i seksizam EPH prema ženama izbjeglicama. Pisali/e smo o velikom utjecaju maskuliniteta na percepciju o muškarcima izbjeglicama
Druga tema koja je obilježila rujan je sramotna odluka Ustavnog suda da se praktički ukinu rodne kvote iz izbornog zakona na temelju kojih je na listama trebalo biti najmanje 40 posto podzastupljenog spola. Da stvar bude gora, inicijativu za provjeru ustavnosti je pokrenula Demokratska stranka žena čija se predsjednica kasnije obrušila na naše tekstove o spomenutim događajima.
Listopad – predizborna kampanja i seksizam
{slika}
U listopadu je počela predizborna kampanja za parlamentarne izbore u Hrvatskoj. Upozoravali/e smo na nepoštivanje rodnih kvota na listama Domoljubne koalicije (čije su žene bile poprilično zadovoljne listama) i koalicije Hrvatska raste. Pratili/e smo i radionicu “Preferiram tebe” kojoj je za cilj educirati političarke kako voditi uspješnu online i offline kampanju, te smo upozorili/e na seksizam stranke ZA GRAD.
Službenu titulu najseksističkije izjave s akcije Stup srama dobila je izjava ministra zdravlja, Siniše Varge.
Studeni – parlamentarni izbori i teroristički napad u Parizu
{slika}
U studenom smo pratili/e posljednji tjedan predizborne kampanje u Hrvatskoj. Nakon tog sudbonosnog, 8. studenog, izvijestili/e smo o rezultatima izbora, a ubrzo je uslijedila i prva poruka Mosta oko toga da žele biti most između HDZ – a i SDP – a. Pisali/e smo i o netransparentnosti Petrova i njegovih suradnika koja se skrivala iza inscenirane potpune transparentnosti kao i o elegantnoj obmani kroz koju je Most stigao od “nekoaliranja” do koaliranja sa svima. Ubrzo je nastupio i medijski sukob s Petrinom. Sanja Kovačević je objasnila u čemu je problem kad on kaže “kurva“, a poslali/e smo mu i džepni rječnik hrvatskog jezika kako bi počeo konstruirati rečenice bez seksizma. On je na to odgovorio na Facebooku, nižući nove uvrede. Unatoč odbijanju razgovora o “svjetonazorskim pitanjima” od strane Mostovaca, Ana Brakus je uspjela dobiti (konzervativne) odgovore na ta “ideološka” pitanja od Mostovca Mire Bulja, a sažela je i sve radikalno desne izjave predsjednika Hrasta i novog saborskog zastupnika – Ladislava Ilčića. I. T. je objasnio zašto Most nije antiideološki (kao što se pokušava predstaviti), već vrlo snažno zagovara neoliberalizam i neokonzervativizam. Kritički smo se osvrnuli/e i na poruku predsjednika HSLS – a, Darinka Kosora, u kojoj marginalizira položaj izabranih zastupnika iz redova nacionalnih manjina kao i na katastrofalne posljedice rušenja rodnih kvota na Ustavnom sudu, a Svjetlana Knežević je razgovarala s pet hrvatskih feministkinja te nam prenijela što one očekuju od nove vlade.
Nakon stravičnog napada u Parizu, uputili/e smo apel javnosti kako napad ne smije biti opravdanje za žičane ograde i islamofobiju. Mia Gonan je, vezano za taj slučaj, pisala o suvremenim politikama suosjećanja. Demian Vokši je pisao o anti – muslimanskim napadima i suvremenom “mi ili oni” mentalitetu koji jača u Europi.
Prosinac – nemamo vladu, ali imamo neokonzervativizam
{slika}
Prvi pokušaj konstituiranja Sabora 3. prosinca nije uspio. Za Libelu su to komentirali Željko Reiner iz HDZ–a i Ingrid Antičević – Marinović iz SDP-a. Platforma 112 je organizirala javnu raspravu nazvanu “Postizborni skener” na kojoj je Jasna Matulić iz Mosta izjavila da je pobačaj pitanje u masi pitanja o kojem će se zajedno odlučivati tijekom pregovora. Pisali/e smo i o tome zašto su ovi izbori bili drugačiji od svega što smo do sad imali priliku doživjeti.
Demian Vokši je pisao o novim valovima iskaljivanja nad muslimanima i muslimankama u svijetu, a Sanja Kovačević o tome kako neokonzervativizam instrumentalizira obiteljsku politiku za ukidanje stečenih ženskih prava. O toj temi pisala je i Tea Stipan objašnjavajući koji su to neokonzervativni akteri u Hrvatskoj koji napadaju reproduktivna prava. Marina Tkalčić je tematizirala politički katolicizam u Hrvatskoj i zapitala se “gdje je nestala hrvatska sekularnost?”.
Umjesto zaključka
Važno je prisjetiti se što smo sve doživjeli/e u jednoj godini jer su svi ti događaji dio šire priče i uglavnom služe kao polazna točka za buduće aktivnosti. Neke od njih ćemo vidjeti već u idućoj godini. Pitanje je – koje? Što će se dogoditi po pitanju reproduktivnih prava žena koja su, kao i prije, i u ovoj godini bila toliko često napadana i osporavana? Hoće li Europska unija pronaći odgovor na humanitarnu i izbjegličku krizu i – jednako tako važno – hoće li u taj odgovor biti uključena ljudskost? Što će nam donijeti globalni neoliberalizam i neokonzervativizam? A što će nam donijeti ti isti, ali domaći, koji sad imaju sve fotelje, formalne ovlasti, novac i birokraciju za provođenje svojih isključivih politika? Hoće li okus vlasti desnicu pomaknuti prema centru ili će desnica poslati socijalnu državu i ljudska prava u ropotarnicu povijesti? Kako će to utjecati na sferu civilnog društva i one, ionako već ugnjetavane, pojedince i pojedinke koje to društvo tvore? Hoće li nova hrvatska vlast uopće preživjeti dovoljno dugo da vidimo takvo nešto ili se možemo nadati skorim novim izborima?
Toliko je postavljenih pitanja, a još je više opcija koje bi mogle predstavljati odgovore. Kako god bilo i što god bilo, mi ćemo biti tu, pratiti i pozivati na društvenu pravednost.
