Pobačaj je kao tema u posljednje vrijeme često na dnevnom redu u Hrvatskoj, pogotovo otkada se šuškalo kako će Ustavni sud nakon 25 godina staviti na ocjenu ustavnosti Zakon o pobačaju. Ženska mreža održala je akciju “Nećemo natrag na ilegalni pobačaj!” ispred Ustavnog suda. I prije toga je bilo jasno kako je pobačaj u Hrvatskoj, iako legalan, teško dostupan (o čemu ste mogli čitati u malom istraživanju Libele) te kako priziv savjesti i vjerske akcije poput “40 dana za život” otežavaju već ionako težak postupak.
Najnoviji napadi na pobačaj stigli su i s glazbenog fronta, a u međuvremenu je Odbor UN-a za ljudska prava potvrdio pobačaj kao ljudsko pravo. Akcija “40 dana dana za život” nastavlja i dalje nametati svoja uvjerenja i uznemiravati posjetiteljice bolnice u Vinogradskoj svakog dana od 0 do 24. Uznemirujući prizor ljudi koje kleče, drže svijeće i mole na glas postaje nadrealna scena iz nekog američkog horor filma o vjerskim kultovima. Osim običnog zastrašivanja vjerskim moralom i mučke atmosfere, sudionici/ce te akcije ne pridonose nikakvoj konstruktivnoj raspravi o pobačaju već samo nepotrebno otežavaju prolaz posjetiteljicama. Zapravo, možda nas samo nužno podsjećaju u kakvoj zemlji živimo po pitanju položaja žena i ženskih prava.
Kada se u javnosti diskutira o pobačaju, tenzije se lako dižu i argumenti kojima se podupiru različiti svjetonazori pršte na sve strane. Prošlog petka, 29.01., HRT-ova emisija “Uvijek kontra” urednice i voditeljice Morane Kasapović, pozabavila se upravo pitanjem prava na pobačaj. Gošće emisije bile su Željka Markić, ovoga puta samo iz udruge “U ime obitelji”, i Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske, uz stalne komentatore Igora Mandića i Igora Zidića. Tijekom cijele emisije mogli/e smo čuti već puno puta isprežvakano pitanje koje se uvijek iznova pojavljuje u raspravama o pobačaju: “Kada započinje život?” Vjersko stajalište da život počinje začećem zastupala je, naravno, Markić, pokušavajući ga opravdati svojim studiranjem medicine; navodno se na drugoj godini, u sklopu predmeta embriologije uči da začećem postajete osoba. Genov joj je replicirala kako je “nazivanje zametka djetetom manipulacija, to je tek potencijal za život”. U prikazanim prilozima govorili su ginekologinja Jasenka Grujić Koraćin, koja je istaknula kako bi zabrana pobačaja bila velika tragedija za hrvatsko društvo, i predsjednik Hrvatske liječničke komore Trpimir Goluža, koji je izjavio kako je on na studiju medicine naučio da život započinje spajanjem muške i ženske stanice. Humorističan je bio trenutak kada ga je voditeljica Kasapović upitala kako to da se njegova kolegica Grujić Koraćin ne slaže s njime, a studirali su na istom faklutetu, na što je Goluža mrtvo hladno odgovorio da se možda radi o različitim generacijama, budući da je on studirao medicinu u 90-ima. Cijelu emisiju možete pogledati ovdje.
Markić je tvrdila kako većina žena napravi abortus iz ekonomskih razloga te kako takvim ženama društvo treba pomoći da zadrže dijete, što na prvi pogled nije uopće loša ideja, ako se radi o ženama koje doista žele imati djecu. U tom bi slučaju Markić mogla pokrenuti inicijativu da se novčano pomažu takve žene, i to ne jednokratno, nego, primjerice, tijekom cijeloga života. Ali to je potpuno druga stvar od toga kada žene ne žele imati djecu ili ne žele biti trudne neovisno o ekonomskim prilikama. Umjesto ikakve naznake takve inicijative, Markić se bavi pitanjem kada počinje život i ulogom Ustavnog suda u tome: “Odluka Ustavnog suda je nešto što će nam reći što je to što žena nosi u svome trbuhu kad je trudna, kada počinje ljudski život? Je li ono što žena nosi u trbuhu čovjek, dijete ili nije?” Možda odgovor na to pitanje ne može biti jasno ‘da’ ili ‘ne’ kao što bi mnogi priželjkivali, ali vrlo zanimljivo rješenje nudi jedan misaoni eksperiment koji se uči na drugoj ili trećoj godini filozofije u sklopu predmeta Primijenjena etika. Taj misaoni eksperiment smislila je 1971. godine Judith Jarvis Thompson, američka filozofkinja morala i metafizičarka.
Zamislite da ste se jedno jutro probudili i zatekli se vezani za krevet uz onesviještenog/u violonista/kinju. Slavnog/u onesviještenog/u violonista/kinju. Njoj/njemu je dijagnosticirano obolijenje bubrega i Društvo obožavatelja glazbe je pretraživanjem medicinskih kartona pronašlo da ste upravo vi odgovarajući donor/ica krvi. Zbog toga su vas oteli i prikopčali za violinista/kinju kako bi vaši bubrezi pomogli pročistiti njegovu/nu krv. Ako ga/ju se otkopča od vas sada, on/a će umrijeti ali za devet mjeseci on/a će se oporaviti i moći će se sigurno otkopčati od vas.
Thompson se pita jeste li vi moralno obvezni pristati na ovakvu situaciju. Nema sumnje da bi to bila iznimno velikodušna gesta. No što ako umjesto 9 mjeseci, morate ostati privezani uz nju/njega 9 godina? Ili još duže? Što ako bi vam direktor bolnice rekao: “Žao nam je, ali sada morate ostati u krevetu, prikopčani na violonista/kinju do kraja vašeg života. Zato što sve osobe imaju pravo na život, a violinisti/kinje su osobe. Imate pravo odlučivati o svojem tijelu, ali pravo na život je važnije od vašeg prava na odlučivanje o vašem tijelu. Zbog toga ne možete nikada biti odvezani od njega/nje”. Thompson smatra da bi većina ljudi bila zgrožena takvim argumentom, što pokazuje da pravo na život ne može nadići tuđe pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu. Time Thompson smatra da pobačaj oduzima pravo fetusa na korištenje ženskog tijela i sredstava unutar njega koja bi ga održavala na životu, što samo po sebi nije fetusovo legitimno pravo. U tom slučaju žena koja odluči prekinuti trudnoću ne krši nikakvu moralnu obvezu, nego upravo suprotno: ako odluči zadržati trudnoću, ona ide iznad svojih moralnih obaveza poput “dobrog samaritanca”.
Vrijeme je da se rasprava skrene s ontološkog pitanja kada započinje život i umjesto toga usredotoči na to da nitko ne može biti prisiljen/na ustupiti svoje tijelo u korist tuđeg života. A to je upravo ono što protivnici/ce pobačaja prešutno zagovaraju, na stranu sve priče o ekonomskim problemima koji se zapravo odnose na ljude koji žele imati djecu. Zar je tijelo žene hotel samim time što se u njemu može nastaniti novi život? Dokle god je to stav konzervativnih liječnika/ca i političara/ki očekujte strahovit otpor i borbu za žensko pravo na tjelesnu autonomiju.
