Žene i djevojke koje su bile otete u Nigeriji od strane pobunjeničke skupine Jamāʻat Ahl as-Sunnah lid-daʻwa wal-Jihād (JAS), poznatije kao Boko Haram, susreću se s diskriminacijom i odbacivanjem od strane obitelji i zajednice po povratku kući, pokazuje to najnovije istraživanje nastalo u suradnji Međunarodne organizacije za migracije, UNICEF-a i nigerijske vlade.
“Ovi rezultati pokazuju hitnu potrebu da se ulože napori kako bi se ponovno integrirale one djevojke i žene koje se vraćaju iz zatočeništva Boko Harama. Mnoge od tih djevojaka već su suočene s trajnom traumom seksualnog nasilja i toga što su bile odvojene od svojih obitelji”, rekao je Kimairis Toogood, savjetnik za međunarodne krize i izgradnju mira u Nigeriji.
Najmanje 2.000 žena i djevojaka oteto je od strane Boko Harama još od 2012. godine,uključujući i 234 djevojčice koje su otete 14. travnja 2014. godine iz državne škole za djevojke u Chiboku, pokrajini Borno, koja se nalazi na sjeveroistoku Nigerije. Mnoge od njih doživjele su seksualno nasilje, dok su neke bile obučavane za borbu ili pak poticane da postanu bombašice samoubojice.
Iako su uloženi napori za njihovo spašavanje od strane nigerijske vlade i vojske, žene i djevojke koje se vrate u zajednicu, nažalost, suočavaju se s diskriminacijom.
Lokalno stanovništvo, prema izvješću, smatra da su povratnice iz Boko Harama ‘zaražene’ te da, iako im je dopušteno da se vrate kući, možda samo žele privući druge.
Istovremeno, zajednica općenito vjeruje da bi s vremenom odnosi mogli biti obnovljeni, ali da taj postupak mora biti postepen. No, da bi se to dogodilo žene i djevojke bi trebale proći kroz sveobuhvatan proces rehabilitacije prije povratka kući.{slika}
Dodatni je problem što ljudi u zajednici vjeruju da su djeca koja su rođena od strane djevojaka i žena koje su bile zatočene i silovane od strane Boko Harama zaražena ‘zlom krvi’ koja se prenosi na djecu preko bioloških očeva, te se tu djecu po rođenju stavlja u rizik od odbacivanja od strane zajednice i diskriminacije.
Čak su i neke od budućih majki suočene s ovom sumnjom: “Nakon što sam spašena iz logora, odlučila sam zadržati trudnoću. Ali, kada pomislim na bebu koja će doći, četo se pitam hoće li se to dijete ponašati kao Boko Haram”, rekla je jedna od žena.
U izvješću se također navodi da, iako postoji humanitarna pomoć za preživjele i povratnike/ce iz Boko Harama, to još uvijek nije dovoljno za sve potrebe. Mnoge žene i djevojke izolirane su i prognane, ne samo od strane zajednice, već i od njihovih obitelji, a neke su čak, zbog suočavanja sa siromaštvom, prisiljene na prostituciju kako bi mogle prehraniti svoju djecu.
“Postoji bojazan da ako se ne ispune potrebe preživjelih i ako se ne vrate u lokalnu zajednicu, ovi faktori mogu dodati novu dimenziju već složenoj situaciji u Nigeriji”, dodao je Toogood.
Istraživanje je provedeno u prognaničkom kampu u Maiduguri, glavnom gradu Borna, gdje se trenutno nalazi 95 posto svih raseljenih osoba povratnika/ica iz Boko Haramovih logora.
Izvješće će poslužiti za izgradnju novog projeka UNICEF-a s ciljem bolje rehabilitacije i smanjenja stigme nad ženama, djevojkama i djecom povezanih s Boko Haramom, te za pripremu zajednice za njihovu integraciju.
