Povodom najava iz medija da će Vlada RH uskoro krenuti u izmjene Zakona o nadzoru državne granice, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Inicijativa Dobrodošli!, Miramida centar i Regionalna adresa za nenasilno djelovanje se pitaju: Tko nas napada? Od koga se branimo? Zar smo u ratu? Izbjeglice su u potrazi za sigurnošću, a naša je moralna obaveza i obaveza koja proizlazi iz međunarodnog humanitarnog prava učiniti sve što možemo u sferi humanitarnog zbrinjavanja. “Ne pristajemo na pravdanje zveckanja oružjem, kao mjere zaštite od aktualne humanitarne krize i predstavljanja izbjeglica kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti. U ovoj situaciji, najava izmjena Zakona o nadzoru državne granice je po našoj procjeni politički neodgovoran čin jer nije u skladu s našim ustavnim obavezama i ne želimo da bude zlouporabljena u namicanju političkih poena”, upozoravaju organizacije.
Kako smo se tako lako promijenili iz zemlje koja je udomila milijun izbjeglica u doba kada joj je i samoj bilo najteže u zemlju koja izbjeglicama prijeti vojskom? Hrvatski odgovor na žicu, ograde i militarizaciju, kojima pribjegavaju ostale zemlje na tzv. Balkanskoj ruti, mora biti drugačiji. Umjesto da sa pojedinim zemljama Europske unije preuzmemo vanjsko-političku inicijativu zaustavljanja militarizacije Europe, mi smo, suprotno želji većine građana, odlučili pokleknuti pred politikama vojske, žice i zatvaranja granica pred ljudima koji bježe od ratova te se tako svrstali uz bok državama poput Mađarske.
Istovremeno, niti Hrvatska niti ostale zemlje na tzv. Balkanskoj ruti nisu uložile značajnije napore za okončanje rata u Siriji, niti su pokazale interes za radom na integraciji ljudi u Europu. Organizacije podsjećaju da RH još uvijek nije ispunila preuzetu obavezu relokacije izbjeglica te da je uplatila samo simboličan novčani iznos u međunarodni fond za Siriju. Dok Hrvatska za humanitarnu pomoć Siriji i njezinim susjednim zemljama uplaćuje svega 200.000 eura godišnje od 2016. do 2020., troškovi slanja vojske na granici bili bi višestruki – taj odnos govori o tome kako ne radimo na zaustavljanju ratova, nego na zaustavljanju ljudi.
Najava proširenja ovlasti vojske nije samo prijetnja ljudima koji bježe pred ratovima, već je i prijetnja svim građanima i građankama Hrvatske jer dovodi do militarizacije društva i konačno povrede Ustava RH. Prema sadašnjem Ustavu RH, uloga oružanih snaga je da štite suverenitet i neovisnost RH te se mogu koristiti kao pomoć i u protupožarnoj zaštiti, spašavanju te u nadzoru i zaštiti prava RH na moru. Na koji način su ljudi koji bježe pred ratovima ugrozili suverenitet i neovisnost RH? U ovom trenutku, davanje ovlasti oružanim snagama za nadzor granice, bila bi povreda Ustava RH.
Zbog svega navedenog, spomenute organizacije pozivaju donositelje odluka da svoje napore u radu na izbjegličkoj krizi usmjere na okončanje rata u Siriji, kao i na jačanje integracije izbjeglica u naše društvo.
