“Ej ti, plosnata kurvo”, čuje se na hodniku jedne osnovne škole dok njime prolazi omanja učenica. Djevojčica nije skrivila baš ništa, osim što se još uvijek ne može pohvaliti oblinama. No, čak i kada bi bila među razvijenijim učenicama škole, komentari i pogrdni izrazi koje bi joj dobacivali ostali dječaci ne bi bili ništa manje uvredljivi. Umjesto sreće i sklapanja prijateljstava, u hrvatskim školama vladaju uvrede, poniženja i dobacivanja. Najčešće od strane dječaka prema djevojčicama, potvrđuju to i istraživanja, a tek rijetki se s problemom odluče obratiti ravnateljima, pedagozima i stručnim službama. Učenice i učenici uvrede trpe jer, kažu, to je normalno i tako se svi ponašaju.
No, toga je bilo dosta jednoj učenici osnovne škole na Malom Lošinju (podaci poznati redakciji) koja se više nije mogla nositi s poniženjima koja su trpjele njezine prijateljice. Obratila se udruzi Ženska mreža sa željom da ispriča što se događa u školi, mjestu koje prvenstveno ima odgojnu funkciju, a koje je zakazalo s obzirom na činjenicu da se slični oblici ponašanja svakodnevno odvijaju pred profesorima.
Hvataju djevojčice za grudi
– Dečki pod odmorom hvataju cure za stražnjice ili grudi, a većina uopće na to ne reagira jer misle da je to normalno. No, poslije, kad razgovaram sa svojim prijateljicama, kažu mi da ih je sram, da ne žele da ih diraju i da se osjećaju neugodno pred ostalim učenicima. Pokušala sam im pomoći, nagovoriti prijateljice da ispričaju što im se događa, ali nitko se na to nije odvažio – kaže ova učenica koja je pomoć za druge stoga odlučila potražiti u poznatoj lošinjskoj udruzi.
Stvari koje je ispričala koordinatorici udruge Bojani Genov zaprepastile su ostale djelatnice.
Uvredljivi komentari
– Ljudi odmahuju rukom na pojam seksualnog bullyinga, ali nedvojbeno je da je to realnost hrvatskih škola. Svakodnevno čujemo što se događa, a posebno je zastrašujuće što i same djevojčice takav seksualizirani oblik ponašanja prihvaćaju kao uobičajen – kaže Genov.
Da seksualno nasilje, koje podrazumijeva neželjene fizičke kontakte ili uvredljive komentare sa seksualnim značenjem, uistinu postoji u hrvatskim školama, pokazalo je i posljednje istraživanje koje je 2003. godine provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba.
Rezultati ankete, koja je obuhvatila 25 osnovnih škola u 13 gradova, pokazali su da 12 posto djevojčica i 9 posto dječaka trpi veću količinu seksualnog nasilja. Također, u većoj mjeri nasilje čine dječaci. Njih 15 posto drugu je djecu dodirivalo na neprimjeren način, dok je isto činilo i 2 posto djevojčica. Ukratko, nasilje nad drugom djecom čini svako sedmo, a doživljava svako deveto dijete.
Hrvatska u tom smislu prati i trend stranih zemalja, u kojima je seksualni bullying dosegnuo veće razmjere. U engleskim školama, tijekom 2006. i 2007. godine, iz nastave je tako isključeno čak 3000 učenika jer su neprimjereno dodirivali drugu djecu.
Praksa hrvatskih škola, međutim, pokazala se drugačijom. Tek rijetki priznaju da problem uistinu postoji.
– Ne događa se to u tako velikom broju slučajeva, ali znali smo primijetiti slične oblike ponašanja koji, na kraju krajeva, proizlaze i iz same dobi djece. Prije nekoliko godina razgovarali smo sa skupinom dječaka koji su jednoj učenici pokušali na hodniku skinuti trenirku. Razgovarali smo s njima i to se pokazalo uspješnim jer su na kraju s istom djevojčicom postali prijatelji. Od disciplinskih mjera ipak je bitniji razgovor i pokušaj da se djetetu objasni da čini nešto loše. Čest je i verbalni bullying koji također ne toleriramo, a baš zato što reagiramo na vrijeme, taj verbalni oblik nasilja rijetko preraste u nešto više – objašnjava ravnateljica OŠ Pavleka Miškine, Vesna Vrbanović Jančić.
Ne možemo zatvarati oči
No, ova zagrebačka škola jedna je od rijetkih u kojima se priznaje postojanje seksualnog nasilja među najmlađima. U ostalim slučajevima, kaže ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, Gordana Buljan Flander, ono se minimizira i prikriva.
– U slučaju da dijete prijavi bullying, škola je dužna razgovarati s počiniteljem i žrtvom i roditeljima, te obavijestiti socijalnu službu. Teže nasilje se prijavljuje policiji. Profesori su mahom po tom pitanju nedovoljno dodatno educirani, a školama nedostaje psihologa. I nama u Polikliniku rijetko se javljaju takvi slučajevi.
No, razlog nije to što bullying ne postoji, nego to što ga se negira – zaključuje Buljan Flander.
‘To nije nasije, tako se samo zezamo’
– Mi se tako samo zezamo – rekao je učenik petog razreda jedne osnovne škole u središtu Zagreba kada je prepričao kakvim sve riječima i uvredama učenici gotovo svakodnevno časte svoje kolegice iz razreda.
– Ima jedna cura u razredu koja nosi naočale pa je zovemo ‘cvikeršajba’, a najviše zezamo jednu djevojčicu koja ima veliku stražnjicu. Ali zezaju je i druge cure iz razreda pa joj govore da ima ‘masnu guzicu’ i slično – ispričao je ovaj učenik, napomenuvši da je “šlatanje” uobičajeni način komunikacije među dječacima i djevojčicama u školi. Njegova kolegica iz razreda kaže da nisu samo dječaci ti koji se psovkama obraćaju učenicama, nego da i one same rado koriste sličan vokabular jer “danas tako svi govore”. – Cure najviše zezaju druge cure iz razreda koje nisu zgodne ili popularne, svašta im govore, da su k’o daske, da su ružne i slično. Prošle su godine, primjerice, u muškom WC-u ostavile na zidu broj telefona jedne cure i napisale da se jave učenici koji su zainteresirani za seks – rekla je ova učenica.
Oboje kažu da takve uvrede ne smatraju nasiljem jer tako svi razgovaraju, a za pojam seksualnog bullyinga, tvrde, nisu ni čuli.
Članak prenesen iz Jutarnjeg lista.
