Adolescentice u Bangladešu suočene su s ozbiljnim prijetnjama svome zdravlju: dvije trećine ih se uda prije 18. godine, jedna trećina postanu majke prije 20. godine. Nacionalna mreža tinejdžerica pod nazivom Shornokishoree nastoji poboljšati njihovo zdravlje putem zagovaranja među vršnjakinjama.
U posljednjih nekoliko godina, Bangladeš je ostvario važan napredak prema unaprjeđenju reproduktivnog zdravlja. 2014., gotovo polovica žena rodila je uz asistenciju medicinski educirana osobe, u odnosu na jednu petinu u 2007. godini. Ovoga tjedna, Svjetska banka je najavila kako će uložiti 150 milijuna dolara kako bi pomogla Bangladešu da unaprijedi svoj zdravstvani sustav, uključujući i skrb za trudnice u državnim bolnicama.
No trudnice u Bangladešu su često tinejdžerice.
Unatoč loše implementiranom zakonu koji zabranjuje brakove prije 18. godine, 65 posto djevojaka se uda do tada – a 29 posto se uda do svoje 15. godine. Jedna trećina djevojaka između 15 i 19 godina su trudne. Od 2012., razvija se nacionalna mreža adolescentkinja – Shornokishoree Adolescent Health Network – koja nastoji suzbiti rane brakove putem međuvršnjačke zdravstvene edukacije.
“Školski udžbenici govore o zdravlju, no u našim knjigama se ne spominje udaja djevojčica zbog miraza”, kaže Oyshi, šesnaestogodišnja voditeljica Shornokishoree programa u oblasti Rajshahi. “Učitelji/ce govore o zdravlju, no kada su to muškarci, djevojčice se srame.”
Shornokishoree – što znači Zlatne djevojke – vode adolescentske zdravstvene klubove za učenice između 10 i 19 godina u 64 škole diljem zemlje, u svakoj administrativnoj oblasti Bangladeša. Djevojke se sastaju dva puta tjedno kako bi učile o fizičkom i reproduktivnom zdravlju i razvijale vještine vođenja za prenošenje tih znanja u svoje zajednice. Snimaju video seriju koja se emitira na Channel i, jednom od najvećih bangladeških televizijskih kanala, razvile su i aplikaciju za Android o imaju cjelodnevnu (0-24) otvorenu liniju kako bi odgovarale na pitanja o zdravlju i pomogle zaustaviti dječje brakove. Shornokishoree do 2018. godine žele obuhvatiti 20 milijuna djevojčica i djevojaka.
“Mi smo buduće majke u Bangladešu”, kaže Anika (15), voditeljica programa u oblasti Gazipur. “Ako nemamo informacije o vlastitom zdravlju, nećemo se moći brinuti za sebe – i nećemo biti u stanju roditi zdravo dijete”.
Women & Girls Hub je tijekom svoje posjete konferenciji Women Deliver 2016 razgovarao s Oyshi, Anikom i još dvije mlade voditeljice programa Shornokishoree – Monami (17) iz Dhake i Noshin (15) iz oblasti Bagerhat.
Women & Girls Hub: Kao skupina djevojaka zaustavile ste dječje brakove. Kako ste to uspjele?
Monami: Naša mreža funkcionira na više razina. Postoje klubovi u školama koji su organizirani po oblastima, a djelujemo i kao mreža na razini države. Unutar tih slojeva – škola, administrativna oblast, država – imamo članice i različite razine voditeljica koje zovemo voditeljice mreže.
Kada se nešto dogodi, povežemo se istog trena. Na Skypeu smo, na Facebooku, imamo zajednički Outlook korisnički račun, a od Shornokishoree mreže sve smo dobile telefone i telefonske brojeve.
Kad god dobijemo vijest o dječjem braku, krećemo u akciju.
Prošle godine imale smo jedan incident. Djevojke iz Shornokishoree su mi pričale o jednom dječjem braku koji se trebao sklopiti, s djevojčicom kojoj bilo 13 godina i muškarcem u kasnim dvadesetim. Ona se željela udati! Bila je siromašna, i bili su zaljubljeni.
Otišla sam do njezine obitelji i najprije sam pokušala razgovarati s njima, s roditeljima. Rekla sam im za zakon i pokušala sam najbolje što sam znala, no nisam ih mogla uvjeriti da zaustave taj brak budući da je, prema njihovom shvaćanju, djevojčica bila spremna.
Kada im pokušavam reći, a oni ne čuju, tada trebam biti stroža.
Povezala sam se sa svojom voditeljicom mreže, a ona je kontaktirala povjerenika administrativne oblasti. Nakon toga je on sâm otišao do obitelji i zaustavio sklapanje braka – budući da roditelji i mladenci moraju poslušat povjerenika. Povjerenik im je rekao: “Ako se vjenčate, idete u zatvor”. Zakon je strog: dječji brak je protuzakonit.
Djevojčica se nije pridružila našoj grupi, ali sada razumije zakon i ide u školu svaki dan. Pazimo na nju i informiramo se o njezinom napretku.
Anika: Imala sam prijateljicu koju je obitelj pripremala za udaju. Imala je samo 11 godina. Obavijestila sam lokalne voditeljice i one su poduzele korake kako bi zaustavile sklapanje braka. Ona se vratila u školu i sada je u sedmom razredu.
Da iza sebe nemam mrežu, ništa ne bih mogla napraviti, jer sama nemam nikakvog utjecaja. Sada im mogu reći, “Ja sam Shornokishoree, a moja mreža je uz mene”. Sada vrlo pažljivo slušaju što im govorim i obraćaju pažnju na mene.
Women & Girls Hub: Kako ti i tvoje prijateljice učite o zdravlju?
Anika: Mnogo toga sam naučila od svoje majke. Zahvalna sam joj što mi je prijateljica; mislim da svaka obitelj treba poučiti svoje kćeri.
No, u našoj je zemlji reproduktivno zdravlje vrlo osjetljiva tema; ne možemo o tome razgovarati s drugim ljudima. Shornokishoree nas uči da je u redu znati o seksualnom i reproduktivnom zdravlju te da sve informacije možemo dobiti u našoj mreži.
Mreža ima pozivni centar koji radi 0-24. Ako bilo koja djevojka ima problem, može nazvati i mi ćemo ju saslušati i pokušat rješiti problem. Razgovarat ćemo s medicinskim stručnjacima koji će dati svoja rješenja i to ćemo joj prenijeti. Kada bismo mogle distribuirati informacije među sve adolescentice, izgradili bismo zdravu državu.
Monami: Živim u Dhaki i potječem iz vrlo obrazovane obitelji; moji roditelji se prema meni ponašaju prijateljski i uvijek su sa mnom dijelili informacije. Djevojkama u udaljenim krajevima nitko ništa ne kaže o menstruaciji. To je tâbu. Djevojka s mentruacijom ne smije izlaziti van, ne može održavati higijenu jer nema privatnost.
Nakon što sam se priključila mreži, slušala sam njihove priče. U jednom selu, djevojka je umrla od zdravstvenih problema uzrokovanih lošom higijenom za vrijeme menstruacije.
Taj me je događaj dirnuo. Kako neka djevojka poput mene može izgubiti život, dok ja živim u zdravlju? Zašto ta djevojka nije živa? To sam mogla biti ja, to je mogla biti moja sestra. Ta djevojka je moja sestra jer je djevojka iz moje zemlje.
Osjećam se povezanom s tim djevojkama nakon što sam naučila te stvari, slušajući njihove priče. To je samo jedan slučaj, a mnogo takvih se događa u mojoj zemlji. Jako mi je stalo do misije ove mreže da širimo znanje o zdravlju adolescentica širom zemlje.
Women & Girls Hub: Što je najbolje što si doživjela kao Zlatna Djevojka koja osnažuje svoje vršnjakinje?
Noshin: U mojoj školi je bilo mnogo djevojaka koje nisu znale ništa o pubertetu. Jednom mi je prišla jedna djevojka, budući da sam dijelila informacije u školi kao Shornokishoree voditeljica: dobila je svoju prvu menstruaciju. Bila je uplašena i nije znala što treba učiniti. Pitala me: “Što da radim? Trebam li reći svojoj majci ili nekom drugom u obitelji?” Rekla sam joj: “Slušaj, nemaš se čega bojati. To je normalno. To znači da imaš moć zbog koje ćeš u budućnosti moći biti majka – to nije nešto čega se trebaš bojati”. To je za mene bilo najbolje iskustvo!
U Bangladešu žive različite djevojke, no bez dovoljnog znanja o adolescenciji, one su stidljive. Kada steknu znanje, postaju vrlo glasne i otvorene. Imaju znanje koje mogu dijeliti, kojim mogu prosvijetliti druge. Ja mislim da su sve djevojke u Bangladešu jako hrabre.
U našoj zemlji postoji mnogo udaljenih kutaka; želim doprijeti do svakog od njih s našom mrežom, prosvijetliti djevojke znanjem o adolescentskom zdravlju i omogućiti zdravlje u Bangladešu.
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
