Godina na izmaku, iako je do njena službenog kraja ostalo još dva i pol mjeseca, po pitanju povećanja šansi za zapošljavanje mladih nije donijela gotovo ništa. Uz sav trud i najave, rezultati su uglavnom izostali, a situacija se za neke čak dodatno i zakomplicirala.
Visoki broj nezaposlenih mladih u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj je 2013. godini iznosio alarmantnih 50 posto (tek svaka druga mlada osoba je bila zaposlena), a 2014. godine neslavnih 45,5 posto te je 2015. zabilježen ‘pad’ na 44,6 posto što je zapravo pomak na razini statističke greške. Iako je vidljivo da se stopa nezaposlenih mladih smanjivala od 2013. naovamo, cilj ovog teksta je pokazati što taj pad nezaposlenosti znači u stvarnosti koja je bitno drugačija od korigirane statistike. Naime, Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) i država se protiv nezaposlenosti mladih bore isključivo stihijskim mjerama u kojima se ni sami ne snalaze najbolje. Gledano po mjesecima, dogodilo se nebrojeno propusta.
Podsjetimo, u ožujku 2016. nezaposleni mladi u Hrvatskoj koji su se aplicirali na mjere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ-a) nisu znali što je s Garancijom za mlade, čemu je prethodila politička nestabilnost zemlje uslijed koje se čekalo donošenje državnog proračuna iz kojeg se provedba navedenih mjera dijelom financira.
Travanj je pak donio razrješenje Ankice Paun Jarallah dužnosti ravnateljice HZZ-a, što je HZZ u kasnijim medijskim istupima komentirao da je bilo riječ o minimalnim zastojima u procedurama zaprimanja i rješavanja zahtjeva za stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa ili SOR, jedne od najkorištenijih mjera HZZ-a. Općenito je dubinski i strukturni doseg SOR-a, pokazat će vrijeme, postao najspornijim njegovim dijelom jer su zapošljavane osobe s ionako visokim šansama zaposlenja. Zbog neselektivnog pristupa korištenja SOR-a, kao i zbog rušenja cijene rada, i ova je mjera nedugo nakon restrukturirana.
U lipnju je stigla obavijest HZZ-a o privremenoj obustavi dijela Programa mjera aktivne politike zapošljavanja u 2016. godini čega je obrazloženje uslijedilo naknadno. HZZ je priopćenjem ispravio nepotpune medijske napise kazavši da se ne ukida niti jedna mjera iz Programa aktivne politike zapošljavanja niti se privremenom obustavom ona dovodi u pitanje nego se samo pojedine mjere redefiniraju tako da se sredstva efikasnije koriste. Ponovno se dogodio zastoj u provedbi.
U srpnju je HZZ pustio sada već dobro poznati promidžbeni spot kojim se nastojalo promovirati tada aktualni program osposobljavanja kuhara/ica, konobara/ica, spremača/ica i drugih turističkih operativaca/kinja. Opet kratkoročno rješenje u vidu povremenog sezonskog zaposlenja u koji je, samo u izradu spota, uloženo gotovo 200 tisuća kuna.
Takve i slične aktivnosti dodatno osnažuju prekarni rad koji je zamijenio do nedavno uobičajenog modela zaposlenja na neodređeno. Dakle, sigurno radno mjesto koje podrazumijeva poštivanje radnih i socijalnih prava radnika/ca odlazi u prošlost, a zamijenjuju ga nesigurni oblici rada. Sve navedeno je u lipnju potvrdio i Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), objavivši rezultate istraživanja koji sugeriraju da je u sektorima graditeljstva, metalne industrije, trgovine na malo, javnog zdravstva i agencijskog rada uočena upravo pojačana pojava nestandardnih oblika rada te da je nezaposlenost mladih u RH među najvišima u EU.
U rujnu su iz HZZ-a obavijestili da bez potvrde o kupnji karte ili nema ni naknade za putne troškove, što je na njihovim stranicama društvenih mreža izazvalo popriličan revolt. Ovaj je potez kao posljedicu imao i organizirano skupljanje potpisa protiv promjene putnog troška kojim se nastojalo pokazati da postoji dio korisnika mjere SOR-a koji zbog infrastrukturne neprilagođenosti određenih dijelova zemlje nisu u mogućnosti koristiti javni prijevoz te da je odluka samim time sporna. “Ovom peticijom započinje borba za pravo na slobodan odabir putovanja na posao, odnosno odabir jedinog mogućeg oblika putovanja u suprotnom veliki broj mladih na stručnom osposobljavanju bit će prisiljeni napustiti isti”, stoji u tekstu navedene peticije. Također, reagirala je i Hrvatska udruga radničkih sindikata (HURS) koja je HZZ-u uputila apel za opozivom navedene (sporne) odluke, ponukani vlastitom procjenom da bi ona donijela više negativnih nego pozitivnih posljedica. HURS upozorava i da bi provođenje ove mjere moglo rezultirati traženjem posla u razvijenijim zemljama Europske unije, što je u Hrvatskoj već postalo trendom.
“Zbog nepredviđenih objektivnih okolnosti, isplata novčanih pomoći za polaznike/ce stručnog osposobljavanja za rad očekuje se sutra 11.10.2016. za sve regionalne/područne urede i njihove ispostave”, napisao je Hrvatski zavod za zapošljavanje na svojim Facebook stranicama 10. listopada 2016., u već standardiziranoj maniri ‘vanjskih okolnosti’.
Inzistiranje na provođenju mjera koje su se u nekoliko navrata pokazale nepraktičnima, kao i provođenje mjera bez njihove adaptacije u skladu s hrvatskim kontekstom, upućuju na jedno sasvim logično pitanje – koji je njihov smisao? Da li je u pripremnim fazama primjene složenog europskog modela aktivnih politika zapošljavanja izostalo istraživanje o mogućim posljedicama i poteškoćama ili je faza adaptacije jednostavno preskočena? Odnosno, dvije su godine postale testnim periodom u kojem je nekoliko tisuća mladih SOR-u pristupalo pod ekstremno različitim uvjetima (od naknade 1.600 kuna do 2.400 kuna, pa bez i onda s potvrdom putnih troškova, i tako redom).
Nažalost, budućnost mladih tako se pokazala adutom u prikupljanju političkih bodova, paralelno s čime su stradavala i njihova radnička prava. Gledano dugoročno, kako smo već i ranije upozorili, posljednje dvije generacije mladih karakterizira oslabljena ili nikakva kupovna moć, pad socijalnih prava te prateća egzistencijalna kriza koja opet ne doprinosi državnom proračunu iz kojeg bi se i trebali financirati svi kapitalni planovi i rješavanja tekućih problema. Zatvaramo se u začarani krug neadekvatnih rješenja na koja se prešutno pristaje.
Ne zaboravimo naglasiti kako je korištenje mjera iz paketa Garancije za mlade, u ovom slučaju i SOR-a, doista mlade na svoj specifičan način aktiviralo na tržištu rada te im u nekim slučajevima omogućilo da steknu iskustvo i izoštre svoje vještine. No, ipak, radi o kratkotrajnim učincima i uz visoku cijenu po živote i budućnosti tih mladih osoba. Na kraju ostaje tek pitanje što mlade u Hrvatskoj čeka u godini kojoj idemo u susret, a koja započinje na isti način kao i ova koju napuštamo – političkom nestabilnošću i bez konkretnih rješenja problema nezaposlenosti. Upravo zbog toga inicijativa udruga i sindikata organizira Marš mladih za radnička prava u subotu u Zagrebu. “Mlade osobe u Hrvatskoj među najvećim su žrtvama ekonomske situacije. Nezaposlenost i ugrožavanje radničkih prava dovele su skoro 20 posto mladih u rizik od siromaštva. Maršom želimo poručiti hrvatskim stranačkim elitama da nam je dosta tretiranja mladih kao pukog simbola u političkim govorima i predizbornim kampanjama. Mladi nisu, kako političari i političarke vole reći, budućnost, već sadašnjost”, poručili/e su organizatori/ce Marša.
