Grupe koje se zalažu za ženska prava u Armeniji smatraju da je novi zakon koji je osmišljen kako bi se smanjila stopa spolno selektivnih pobačaja u Armeniji neadekvatan, da ograničava ženska reproduktivna prava te da stavlja živote u rizik.
Naime, Armenija kao zemlja s nešto manje od tri milijuna stanovnika/ica, treća je u svijetu po broju pobačaja ženskih fetusa, odmah iza Kine i Azerbajdžana. Od raspada SSSR-a selektivni pobačaju su u porastu. Tako je 1991. godine na 105 dječaka rođeno 100 djevojčica, dok je 2015. na 115 dječaka, rođeno 100 djevojčica.
Prema novom zakonu, svaka žena koja želi imati pobačaj mora se prvo savjetovati sa liječnikom/icom, a zatim tri dana čekati proceduru. Vlada smatra da će na taj način liječnici/ice informirati žene o opasnostima pobačaja. S druge strane, lokalne aktivističke grupe za ženska prava kritiziraju nove direktive te smatraju da stavljaju velik psihički pritisak na žene. Također, smatraju da se time neće smanjiti broj selektivnih pobačaja već da će se smanjiti pristup sigurnom pobačaju jer će žene biti prisiljene izabrati riskantnije procedure.
Ani Jilozian iz Women’s Support Centra u Yerevanu, rekla je da je zakon loše postavljen jer želi smanjiti stopu selektivnih pobačaja bez usmjeravanja na uzorke: lošu socijalno – ekonomsku situaciju u zemlji i patrijarhalne vrijednosti.
“U tradicionalnim obiteljima u Armeniji, žene se nakon udaje useljavaju u rodnu kuću svojih supruga, a najstariji sin je onaj koji se brije za roditelje. U zemlji kojoj nema socijalne i ekonomske sigurnosti, ta tradicija znači da je poželjnije rađati mušku djecu”, kazala je Jilozian.
Potrebno je promijeniti rodne uloge i način odgoja djece
Armenija ima dugu povijest dostupnog i slobodnog pristupa pobačaju. S obzirom na rašireno nepovjerenje prema kontracepciji, pobačaj je ostao primarna metoda kontracepcije. Također, natalitet je u padu. Trenutno se po obitelji rađa 1.5 djece, za razliku od 2.5 1980. godine. Uz to, ako obitelj želi imati jedno ili dvoje djece, veći je pritisak da će izabrati imati mušku djecu.
Posebno velik problem je Gegharkunik, regija na istoku zemlje u kojoj je Ženski istraživački centar u Armeniji (WRCA) pokrenuo kampanju protiv rodno uvjetovanog nasilja, s posebnim naglaskom na raspravu o selektivnom pobačaju. Tijekom kampanje, žene su progovorile o pritisku da rode mušku djecu. Jedna žena je rekla kako je prvo rodila djevojčicu, a da je nakon toga imala čak četiri pobačaja ženskog fetusa, dok nije uspjela začeti sina.
Druga žena je rekla da je platila 150 tisuća drahmi (oko 260 funti), što je prosječna plaća u Armeniji, kako bi otišla na ilegalan pobačaj. Druge su žene rekle da su ih liječnici pitali žele li pobaciti kad su saznale da nose žensku djecu, te su im ponudili pobačaj kod kuće uz određenu cijenu.
Jilozian kaže da je upitno hoće li novi zakon pomoći ovim ženama. “Bez nadilaženja patrijarhalnih društvenih struktura žene će nastaviti imati spolno selektivne pobačaje u istoj mjeri, ali rizik će za njih biti veći”, kazala je Jilozian.
Odvjetnik koji se bavi ljudskim pravima Gabriel Armas-Cardona je također zabrinut za sigurnost žene. Razdoblje čekanja, koje je predviđeno novim zakonom, u suprotnosti je s ljudskim pravom na dostupnu zdravstvenu skrb.
Za Laru Aharonian, jednu od osnivačica WRCA, fokus zakona je promašen. Ona smatra da pitanje selektivnih pobačaja u Armeniji treba promatrati s aspekta rodne nejednakosti u cijeloj zemlji.
“Ako se zaista želi iskorijeniti selektivni pobačaj, treba se krenuti od srži problema. A to je nejednak odgoj djevojčica i dječaka, rodne uloge, kao i nužnost razbijanja rodnih stereotipa”, rekla je Aharonian.
