Kada smo prije četiri godine s užasom pratili/e predsjedničke izbore u SAD-u, mislili/e smo kako je Mitt Romney najgore što se može dogoditi Americi, ali i svijetu. Te, 2012. cijeli je svijet sa zanimanjem pratio rezultate izbora nadajući se kako Romney ipak neće biti izabran.
Romney, dakako, nije pobijedio na predsjedničkim izborima i time je noćna mora svakog suvislog Amerikanca i Amerikanke bila završena. Barem iduće četiri godine.
Od svojih početaka, predsjednički izbori 2016. bili su sve samo ne mirni i staloženi. Skandali su ove izbore pratili od početka, počevši s aferom mailova Hillary Clinton i potencijalnim ugrožavanjem nacionalne opasnosti. Kada je ozloglašeni Donald Trump objavio svoju kandidaturu za predsjednika, svi su to smatrali neslanom šalom koja nikada neće naći uporište među biračima/icama. No, Trump je sve iznenadio, a ono što je na početku kampanje bilo predmet smijanja, pretvorilo se u stvarnost: ne samo da se Trump kandidirao, već je bio i uspješan u tome te je imao podršku svojih sugrađana/ki.
Trumpova populistička retorika otpočetka se svodila na koketiranje s desno usmjerenim izjavama. Sve je počelo s iskazivanjem netrpeljivosti prema pripadnicima/ama manjina, s posebnim osvrtom na Meksikance/ke, a u međuvremenu je Trump svoje ksenofobne izjave usavršio do razine kakve se ne bi posramio ni Viktor Orbán u vrijeme izbjegličke krize 2015. godine. Naime, u isto vrijeme su se i Trump i Orbán zalagali za građenje zida, odnosno podizanje žičane ograde na granicama čime su zadobili povjerenje i glasove brojnih desno usmjerenih glasača/ica.
{slika}
Trump je u svojim izjavama znao odlaziti toliko daleko da su se čak i kolege/ice republikanci/ke počeli/e ograđivati od njegovih izjava. Također, napadao je (reproduktivna) prava žena, a može se pohvaliti i homofobnim i seksističkim izjavama te optužbama za seksualno uznemiravanje i silovanje. Pobačaj smatra ubojstvom te ga naziva “čupanjem iz maternice“. Otvoreno ne podržava LGBT+ zajednice, prava istospolnih zajednica i pravo žene na izbor, a zalaže se za smanjenje provjera prilikom kupnje oružja što je SAD dovelo do brojnih masovnih pucnjava u kojima je živote izgubilo na desetke ljudi. Trumpova unutarnja politika je autodestruktivna te želi iskorijeniti sve koji se na bilo koji način ne uklapaju u njegovu vizije “velike, snažne Amerike”.
Vizija budućnosti pod ravnateljskom palicom Donalda Trumpa uvelike nalikuje na stvarnost prikazanu u romanu Sluškinjina priča autorice Margaret Atwood. Ista priča, samo 20 godina kasnije: žensko tijelo kontrolira vlada, reproduktivna prava su nepostojeća, kao i prava manjina, društvo je ustrojeno u kastama, a teokracijska vladavina se temelji na strahu.
S druge strane nalazi se Hillary Clinton, prva žena koja se kandidirala za predsjednicu SAD-a, a koja stoji iza svega onoga u čemu Trump ne nalazi ništa vrijedno. U svojoj se kampanji zalagala za pravo žena na izbor, za prava LGBT+ zajednica te je njegovala retoriku koja je mnogo politički korektnija od one Trumpove. Također, Clinton ima blaži pogled na imigrante/ice te ne bi gradila zid na granici s Meksikom, već bi im osigurala poticaje za zapošljavanje te ograničila deportaciju. S druge strane medalje nalazi se socijalna politika SAD-a, koja skupo naplaćuje trudnoću, kontracepciju i pobačaje, no Clinton o tome nije rekla ni riječi. Zalažući se za prava žena, no šuteći o njihovim reproduktivnim pravima, Clinton se sve više udaljava od statusa borkinje za ženska prava.
Nadalje, znajući koliko su važni glasovi mladih glasača/ica, Hillary se na sve načine pokušavala umiliti upravo njima – gostovala je u talk showu Ellen DeGeneres, družila se s Amy Schumer te razgovarala o feminizmu s Lenom Dunham. No, Clinton upravo ovdje gubi na vjerodostojnosti. Naime, pokušavajući se svidjeti svim društvenim skupinama, ona zapravo čini kontraefekt: djeluje lažno i “forsirano” te time odbija potencijalne glasače/ice. Osim sljubljivanja s ikonama bijelog feminizma, malo toga je Hillary učinila za prava žena, a pogotovo za prava nebijelih žena. Ukoliko Amerikanci/ke na čelu svoje države žele nekoga tko se smatra feministkinjom, ali samo dok se radi o bjelkinjama srednje klase, onda je Hillary Rodham Clinton pravi izbor za njih.
{slika}
Jedan od najvećih prekršaja Clinton je počinila u kontekstu nacionalne sigurnosti i stabilnosti države. Naime, privatni je e-mail server koristila ne samo za osobne mailove, već i za one koji su mogli biti od značaja za sigurnost cjelokupne države. Privatni serveri su skloniji napadima hakera od onih koje postavlja vlada SAD-a te je time potencijalno ugrozila živote nebrojenih Amerikanki i Amerikanaca. Ova afera je Clinton stajala brojnih glasova te u trenutku pisanja ovoga članka drži prednost od samo 2 posto ispred Donalda Trumpa.
Ono što je značajno za Hillary Clinton jest to da se u ovoj predsjedničkoj kampanji odmaknula od svog prijašnjeg stava o vanjskoj politici SAD-a. Naime, dok je još bila državna tajnica, Clinton je podržavala ratove koje je Amerika vodila na Bliskom istoku. U to vrijeme se aktivno zalagala za bombardiranje Irana i Iraka te je podržavala izraelske invazije na Palestinu, što se izravno kosi s njezinim “feminizmom”. Preostaje pitanje je li odmak od ovakvih stavova još jedan od nastojanja umiljavanja svim društvenim skupinama ili je Clinton zaista uvidjela problem takve politike. Kao samoprozvana feministkinja, trebala bi razumjeti na koje načine takva vanjska politika utječe na žene i djecu na tim prostorima te u kakvim ih uvjetima napuštaju nakon uvođenja “demokracije”.
Međutim, postoji mogućnost da se Hillary dogodi ono što se Kolindi Grabar-Kitarović dogodilo u Hrvatskoj: dobivanje glasova samo na temelju roda. Dakako da treba podržavati žene na rukovodećim pozicijama, ali ne pod cijenu druge, sposobnije osobe, koja bi bila sposobna više napraviti za ženska prava i prava manjina od predsjednice. Rod ne bi trebao biti odrednica na temelju koje će građani/ke glasovati, već sposobnost kandidata/inje da učini promjene koje direktno utječu na tog građanina/ku.
Naposljetku, žalosno je primijetiti da se cjelokupne kampanje i Trumpa i Clinton temelje zapravo na rušenju kredibiliteta onog/e drugog/e. Trump tako za Clinton govori da nije kompetentna obavljati predsjednički posao, a retorika Hillary Clinton se često temeljila isključivo na spočitavanju Donaldu Trumpu.
Amerikanci/ke 8. studenoga biraju manje između dva zla te pritom dobivaju osobu koja će o njihovoj sudbini odlučivati iduće četiri godine. Kojim god putem krenuli, građani/ke SAD-a ne mogu slaviti jer u svakom slučaju dobivaju predsjednika/cu veoma problematičnih stavova koji ne idu u prilog niti jednom prosječnom Amerikancu/ki. Svijet dobiva potencijalno opasnog lidera/icu koji/a bi mogao/la još više poljuljati ionako nestabilnu situaciju u svijetu.
Ovo je mrtva utrka u kojoj nitko ne pobjeđuje, a ponajmanje građani/ke SAD-a.
{slika}
