Prošlo je više od 40 godina od presude Roe vs. Wade. Unatoč bijesu zbog Planned Parenthooda i unatoč desetljećima u kojima se Amerika morala prilagoditi činjenici da je pobačaj na zahtjev legalan, te da zbog pobačaja nitko neće završiti u paklu, o pobačaju se još uvijek priča utišanim, posramljenim glasom. Žene ne “biraju” pobačaj; nisu natjerane na pobačaj zbog teških životnih okolnosti i ne proganjaju ih duhovi djece koju nisu rodile. Smiješ napraviti pobačaj, ali se moraš, kao što piše Katha Pollitt u svojoj knjizi Pro: Reclaiming Abortion Rights, “osjećati stvarno jako, jako loše zbog toga”. Žene koje su pokrenule #ShoutYourAbortion napravile su odličan posao ohrabrivši žene da budu iskrene, da se ne srame i da se ne kaju zbog pobačaja. No, još uvijek ne govorimo dovoljno o ženama koje su se odlučile za pobačaj jednostavno zato što nisu željele ili ne žele imati dijete. Ne dajemo dovoljno prostora mogućnosti da se žene ne kaju zbog pobačaja. Ne govorimo dovoljno o onomu što Pollitt naziva “dobrim pobačajima”.
To ni na koji način ne znači osudu onih žena koje žale zbog pobačaja ili koje su se odlučile na pobačaj zbog bilo kojeg tragičnog razloga. Ti razlozi nisu nevažni. No to su i jedini razlozi o kojima uopće pričamo. Kako bismo sve vas podsjetili/e da pobačaj na zahtjev nije samo siguran i legalan već i medicinski postupak koji ne podrazumijeva ikakvo opravdavanje ili kajanje, donosimo priče deset poznatih žena koje su otvoreno govorile o pozitivnim stranama abortusa.
Amy Brenneman
U nedavnom intervjuu za HuffPost Live, zvijezda serije The Leftovers otvoreno je govorila o pobačaju koji je imala u ranim dvadesetim godinama. Rekla je kako je bila “jako zahvalna” i kako to “nije bilo loše iskustvo”. Također je izrazila svoju zabrinutost što se situacija u vezi prava na pobačaj kreće u sve lošijem smjeru u odnosu na onu kada je bila mlađa.
Chelsea Handler
Neposredna i otvorena Chelsea Handler uvijek je bila iskrena u vezi svog pobačaja. U intervjuu iz 2011. za New York Times, usred razgovora o reality televiziji i političkoj korektnosti, Handler je usput spomenula kako je imala pobačaj kao tinejdžerica: “Imala sam pobačaj kada mi je bilo 16 godina. Zato što je to bilo ono što je trebalo napraviti. Inače bih sada imala 20-ogodišnje dijete. U svakom slučaju ljudi bi oko ovakvih stvari trebali biti iskreni”.
Godine 2012. nastupila je u The Rosie Show i detaljnije razgovarala o tome s Rosie O’Donnell. Sebe je kao šesnaestogodišnjakinju opisala kao “nerealnu” jer je razmišljala o tome da rodi dijete, no roditelji su je uvjerili da je pobačaj za nju i njezinu budućnost najbolje rješenje. Handler je zaključila: “Niti najmanje se ne kajem”.
Gloria Steinem
U intervjuu iz 2011. za The Observer, Steinem je otvoreno govorila o tome kako se trudila osjećati krivom i kako nije u tome uspjela: “Zbog [pobačaj] smo navodno loše osobe. No, moram reći – nikada se nisam tako osjećala. Znala sam sjesti i razmišljati o tome koliko bi sada dijete imalo godina, pokušavala se osjetiti krivom. No, nikad mi nije uspjelo!” Rekla je kako se osjećala pozitivno jer je kontrolirala svoj život i svoje odluke. Također, izjavila je kako to dugo nikome nije rekla, zato što je “znala da ljudi na to neće gledati kao na nešto pozitivno”. Zbog stigme koje prati pobačaj i društvenog zahtjeva da osjećamo ogromnu krivnju i kajanje nije otvoreno govorila o svojoj odluci i svom potpunom uvjerenju da je to bilo dobro za nju.
Jemima Kirke
U videu za Draw the Line, djevojka s naslovnice BUST-a Jemima Kirke govori o pobačaju koji je imala kao studentica. Nije se željela “vezati” za svog dečka s koledža do kraja života i osjećala je kako “ne vodi život u kojemu bi mogla odgajati zdravo, sretno dijete”. Kirke je okrivila “prepreke i stigmu” koji prate abortus za izolaciju koju ona i druge žene osjećaju zbog toga što su se odlučile na pobačaj. Ta izolacija ima stvarne posljedice; morala je podići sav novac sa svog bankovnog računa i dodatno platiti anesteziju, dijelom i zbog toga što se nije mogla povjeriti majci i tražiti od nje pomoć.”
Nicki Minaj
U priči koju je o njoj objavio Rolling Stone u prosincu 2014. godine, Minaj govori o pobačaju koji je imala dok je pohađala srednju školu za izvedbene umjetnosti LaGuardia. O svojoj trudnoći je rekla: “Mislila sam da ću umrijeti. Bila sam tinejdžerica. To je bilo nešto najteže kroz što sam ikada prošla”. Premda je rekla kako ju je ta odluka “proganjala cijeli život”, potvrdila je i da je za nju to bila dobra odluka: “Bilo bi proturječno kada bih rekla da nisam bila pro-choice: nisam bila spremna. Ništa nisam mogla ponuditi djetetu”.
Penny Marshall
Zvijezda serije Laverne & Shirley rodila je prvo dijete kada je bila na koledžu i imala 19 godina. Drugi put je zatrudnjela 1980., nakon završetka serije. Odlučila se za pobačaj zato što nije bila u vezi i već je imala dijete. Kaže da “nikad nije poželjela da nije imala pobačaj”.
Sinead O’Connor
O’Connor se nije lako odlučila na pobačaj; prema članku s portala Philly.com, bila je “sretno trudna” i “luda za ocem bebe”. No, njezina veza nije funkcionirala i odlučila se za pobačaj zato što nije bila spremna podizati dijete kao samohrana majka i smatrala je da je to “bolje za sve”: “Nisam osjećala krivnju. Da sam morala roditi, ne bih bila u stanju biti majka kakvu bi to dijete zasluživalo. To ne ide tako.” Ovo je slično razmišljanju Jemime Kirke, a to je logika koju protivnici prava na pobačaj ne mogu shvatiti: imati pobačaj zbog brige za buduće dijete. No, to je važan odgovor onima koji misle da je pobačaj sebičan čin.
Vanessa Williams
Bivša Miss Amerike i danas višestruko nagrađivana glumica i pjevačica imala je pobačaj u višim razredima srednje škole. U intervjuu za ABC News novinarka ju je upitala je li joj kao pristojnoj katoličkoj djevojci bilo teško napraviti pobačaj. Williams misli kako je najteži dio bila trudnoća, a ne pobačaj: “Bilo je strašno. Biti trudna je bilo nešto najstrašnije u životu i znala sam da je to nešto s čim se kao srednjoškolka nisam bila spremna nositi.”
Kathleen Hanna
Ikona ‘Riot grrl’ pokreta je apsolutno sretna što je prekinula trudnoću kad joj je bilo 15 godina. U intervjuu za The Rumpus govori kako svoj uspjeh u životu duguje odluci da pobaci:
“Nisam tip osobe koja bi se osvrtala za sobom i rekla nešto kao ‘Oh, tom djetetu bi danas bilo 30 godina…’, niti sam ikad pomislila ‘O, stvarno se kajem…’. Možda je to što ću reći sjebano, ali, kao prvo, ne žalim niti najmanje, a kao drugo, to je bila jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila.”
Također, kaže da pobačaju duguje i to što pomaže drugim ženama i djevojkama:
“Mislim da nikad ne bih bila niti u jednom od bendova da sam bila mama-tinejdžerica. Vjerojatno ne bih završila ni srednju školu. Definitivno ne bih išla na koledž. Vjerojatno bi radila u McDonald’su ili nešto slično. Naježim se od te pomisli, jer kada mi priđu djevojke i kažu ‘Zbog vas sam upisala ženske studije’, pomislim ‘Bože, da nisam napravila pobačaj, bi li ove djevojke išle na ženske studije?”
Cecile Richards
Trenutno najdraža mi osoba na svijetu i Glamourova Žena godine Cecile Richards prošle je godine napisala esej za ‘Elle’ o tome kako stigma u vezi pobačaja sprječava žene da govore o svojim iskustvima – i lošim i dobrim:
“Žene se boje da će ako govore o tome kako su pobacile biti osuđene – da će ih se smatrati neodgovornima ili sebičnima. Koji god razlog da žena ima, za neke ljude taj razlog nikada neće biti dovoljno dobar. Ako je imala pobačaj zato što je bila premlada, ljudi će uprijeti prstom u neku 16-ogodišnjakinju koja je odlučila roditi i podizati dijete. Ako je imala pobačaj zato što materijalno nije mogla priuštiti djetetu potrebnu skrb, ljudi će pitati, a na što inače troši novac i zašto joj njezina obitelj ne bi pomogla. Ako je imala pobačaj zato što već ima djecu, ljudi će ju pitati zašto ne bi onda mogla imati još jedno dijete.”
Nadalje, Richards govori koji je jedini način na koji treba odgovarati na sva ta uobičajena i uvredljiva pitanja:
“Na sva ta pitanja postoje dobri odgovori. No, stvar je u tome da žene ne bi uopće trebale odgovarati na ovakva pitanja. Niti jedna žena ne smije biti prisiljena opravdavati svoju odluku o pobačaju.”
Richards govori i o svom iskustvu:
“Napravila sam pobačaj. To je bila ispravna odluka za mene i mog muža, i to nije bila teška odluka. Prije nego sam postala predsjednica Planned Parenthooda prije osam godina, nikada o tome nisam pričala s obitelji i prijateljima. No, sada kažem, kada se političari svađaju o pobačaju, oni govore o meni – i milijunima drugih žena.”
“To nije bila teška odluka.” Ta rečenica sažima ono što je ženama zabranjeno priznati, ono što im društvo, i lijevo i desno, odbija dopustiti kada se radi o ovom vrlo uobičajenom medicinskom postupku. To ne mora biti teška odluka, ne mora biti zastrašujuće, i niti jedna žena se nije dužna nikomu opravdavati zbog pobačaja.”
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
