U izvještaju organizacije Human Rights Watch objavljenom 7. prosinca 2016. stoji da je unatoč “pozitivnim trendovima” u pogledu LGBTQ prava ostvarenih prošlog desetljeća – uključujući ukidanje “ne pitaj, ne govori” politike, bračnu jednakost, uključivanje spolne orijentacije i rodnog identiteta u motive zločina iz mržnje – stvari su još uvijek poprilično loše za mnoge mlade queer osobe.
Puko preživljavanje dana za neke je, kao što je jedan roditelj rodno nekonformne osobe rekao, “hod kroz oluju” hostilnosti svakog dana škole.
LGBTQ mladi, navodi se u izvještaju, i dalje “imaju nesrazmjerno visoke stope beskućništva, problema s tjelesnim i mentalnim zdravljem, te suicidalnosti.” Ponekad su prisiljeni na konverzivnu terapiju, koja je u samo pet američkih država ilegalna, a zakonodavci u najmanje 18 država nastojali su transrodnim osobama zabraniti korištenje javnih zahoda u skladu s njihovim rodnim identitetom.
U izvještaju je ustanovljeno da su škole – zbog politike, stavova učenika/ca i nastavnika/ca te djelovanja i nedjelovanja školske administracije – opasna i zastrašujuća mjesta za LGBTQ djecu. Prema Human Rights Watch organizaciji, problemi s kojima se LGBTQ učenice i učenici suočavaju u javnim školama u Sjedinjenim Državama “podrivaju niz osnovnih ljudskih prava koje su SAD prema međunarodnom pravu dužne podržavati”, prava koja “sve razine” vlasti imaju odgovornost podržati.
Izvještaj uključuje razgovore s učenicima, učiteljima i roditeljima u pet država: Alabami, Pennsylvaniji, Južnoj Dakoti, Teksasu i Utahu. Ryan Thoreson, suradnik je organizacije Human Rights Watch i autor novog izvješća, napisao je u e-mailu da “izvještaj kritizira pretpostavku o jedinstvenom i neminovnom napretku u školama.”
“U posljednjih smo nekoliko godina svjedočili velikom napretku po tim pitanjima i to je mnogo značilo za LGBT učenike/ce diljem Sjedinjenih država”, rekao je Thoreson. “No, čak i kako se stavovi i politike u nekim aspektima poboljšavaju, u drugima se mogu pogoršati; porast internetskog nasilja te nedavna nastojanja da se transrodnoj mladeži ograniči pristup zahodima i izvanškolskim aktivnostima su, vjerujem, otrježnjujući dokaz za to.”
U izvještaju su možda ponajviše uznemirujući opisi zlostavljanja s kojima se LGBTQ djeca svakodnevno suočavaju, kao i nesposobnost ili neprijateljstvo na koje nailaze kada se nadležnima obrate za pomoć.
Sedamnaestogodišnji transrodni učenik u državi Utah ispričao je kako je nakon doživljenog nasilja opomenut zato što se autao. “Gurali su me na ormariće, a ponekad bi mi ulazili u osobni prostor samo da provjere imam li grudi”, rekao je. “Prijavio sam … da sam bio fizički napadnut jer sam trans, i sjećam se kako mi je netko iz školske administracije rekao: ‘To je samo zato što si tako otvoren u vezi toga.’ Uvredu sam prijavio i rečeno mi je da će porazgovarati s tom osobom, no taj se razgovor nikada nije dogodio”.
Prema izvještaju, “gotovo svi intervjuirani učenici/e susreli su se s verbalnim maltretiranjem u školi, čak i u školama većinom otvorenima prema LGBTQ osobama.” To je podrazumijevalo glasne uvrede u hodnicima, grafite na zahodskim zidovima – čak i glasno prozivanje “pedera” u blizini nastavnika.
17-godišnja rodno varijantna mlada osoba iz Teksasa ispričala je: “u drugom razredu, na satu povijesti, morali smo ustati i reći svoje ime i jednu grupu kojoj pripadamo. Moj je odgovor bio: ‘Charlie i GSA (Gay-straight Alliance)‘. Jedna je djevojka pitala što je to GSA, a dječak u kutu joj je odgovorio: ‘To je klub pedera’. Nastavnik ga je samo pogledao. Učitelji na takve stvari obično zažmire”.
Ne samo da nastavno osoblje često ne želi poduzeti ništa kako bi zaštitili LGBTQ učenice i učenike, nego ponekad i ono samo vrši nasilje.
17-godišnji učenik iz Utaha rekao je da ga je, kada je u školu došao u cipelama na potpeticu, zlostavljao i sam zamjenik ravnatelja: “Slijedio me je cijelim hodnikom i govorio: ‘Znaš kako ću te od sada zvati? Dorothy? Znaš li tko je Dorothy?’ Sve to zato što se radilo o crvenim cipelama. Tako me je nastojao poniziti i okrenuti druge protiv mene, gledajući ih u nadi da će mu se pridružiti u zlostavljanju.”
Učenice i učenici intervjuirani u izvještaju navodili su kako su ih njihove školske kolegice i kolege seksualno uznemiravali te opisivali osjećaje izolacije i usamljenosti. Jedan 16-godišnjak je u Alabami, rekao je da su ga njegovi vršnjaci gotovo u potpunosti izolirali. “Nema… toliko autanih mladih, što pojačava osjećaj usamljenosti”, rekao je. “Proširio se trač da sam preko ušiju zaljubljen u dečka iz razreda i svi su moji odnosi s drugim dečkima u razredu u tom trenutku prekinuti.”
Mnoga djeca izvještavaju o on-line maltretiranju kroz podrugljive komentare i okrutne anonimne poruke. Također, redovito ignoriranje problema LGBTQ osoba u nastavi te prepreke kod roditelja ili školske administracije na koje izvannastavne aktivnosti za LGBTQ mlade, poput Gay-straight Alliance, često nailaze, samo pridonose atmosferi neprijateljstva za LGBTQ mlade u školskom okruženju.
Školski plesovi, pravila odijevanja, pa čak i promocije mature situacije su u kojima LGBTQ učenice i učenici opisuju doživljenu diskriminaciju, bilo da se ona temelji na rodnom identitetu njihove pratnje, odjeće koju nose ili imena koje koriste. Ponekad radije izabiru preskočiti događaje u potpunosti nego slijediti diskriminatorna škola “pravila”.
Za prevladavanje politika i stavova koji škole čine nesigurnom okolinom za LGBTQ mlade bit će potrebno mnogo truda. S početkom Trumpova mandata, mnoge LGBTQ aktivistkinje i aktivisti zabrinuti su u vezi budućnosti. No, naša buduća prva dama, Melania Trump, izrazila je namjeru da zaštiti mlade od “izrugivanja, maltretiranja ili napada”, te je izjavila da će njezin primarni predmet interesa i zagovaranja biti upravo internetsko zlostavljanje.
Ako je Trumpova administracija ozbiljna o zaštiti mladih – svih mladih – onda može poduzeti jednostavne korake “već prvi dan, kako bi nešto promijenili”, rekao je Thoreson, uključujući obranu “postojeće zaštite transrodnih mladih osoba u školama Sjedinjenih američkih država” te izražavanje javne podrške ” LGBTQ inkluzivnim propisima o zaštiti zapošljavanja i sigurnim školama”.
No, u slučaju da se Trumpova administracija ne pokaže kao pouzdan saveznik LGBTQ mladih, postoje “mnogi koraci koje lokalne škole mogu poduzeti već danas”, rekao je Thoreson, kao što su edukacija osoblja, podrška Gay-straight Alliance klubu, te “uvođenje LGBT tema u kurikulum i izvore literature”.
Unatoč nekim javnim pobjedama LGBTQ zajednice, ovaj izvještaj jasno pokazuje da su LGBTQ mladi privatno u itekako nepovoljnom položaju. A “bit će bolje” samo je prazna fraza za mlade čija vlastita iskustva pokazuju da – ipak neće.
“Poboljšanja na federalnoj i državnoj razini nisu ujednačena, i to je slaba utjeha za učenice i učenike koji još uvijek trpe zlostavljanje i uznemiravanje, koji su autani od strane nastavnog i drugog školskog osoblja, ili koji su još uvijek zabrinuti zbog sigurnog korištenja školskih zahoda.
“Mnogo LGBT mladih još uvijek se bori s neprijateljskom školskim okruženjem, osobito u ruralnim područjima gdje često imaju manje resursa i izvora podrške, a pretpostavka da stvari idu na bolje ne bi bi trebala zaustaviti napore da poboljšamo uvjete u školama za svaku LGBT mladu osobu“.
Prevela/o i prilagodila/o: Silvija Jakovljević